Raketni napad Irana na grad Beit Shemesh Izraelu u kojem je ubijeno devet civila, uključujući četiri tinejdžera, mora biti istražen kao ratni zločin, ističe Amnesty International.
Napad, koji se odvio 1. ožujka, uništio je sinagogu Tiferet Israel i prouzročio veliku štetu na skloništu ispod nje. Procjenjuje se da je ozlijeđeno i 46 osoba.
Organizacija tvrdi da je analizirala je digitalne dokaze objavljene na društvenim mrežama, te fotografije i videozapise koje je prikupila s mjesta napada. Ustanovila je da je u napadu korištena balistička raketa.
„Oružje korišteno u tom iranskom napadu izrazito je neprecizno i nosi vrlo razornu bojevu glavu, što ga čini potpuno neprikladnim za upotrebu u gusto naseljenim civilnim područjima“, kaže Erika Guevara-Rosas, jedna od AI-jevih čelnica.
AI nije pronašao dokaze o prisutnosti legitimnih vojnih ciljeva u neposrednoj blizini napada. Organizacija pretpostavlja da je najbliži vojni cilj mjestu udara izraelska vojna baza u blizini grada Sdot Micha, koja se nalazi otprilike dvije milje od mjesta udara. „U ovom napadu uništena je sinagoga i sklonište za civile. Devet civila je ubijeno, uključujući četvero djece. Napad se mora istražiti kao ratni zločin“, kaže Guevara-Rosas. „Upotreba balističke rakete od strane iranskih vlasti čini ovaj napad neselektivnim i stoga je riječ o kršenju međunarodnog humanitarnog prava. Mora biti pokrenuta neovisna i nepristrana istraga, a svatko za koga postoje dovoljni dokazi o odgovornosti mora biti procesuiran na poštenom suđenju.“
Naime, analiza točnosti iranskih balističkih raketa iz 2024. godine pokazala je da one u pravilu promašuju cilj za najmanje pola kilometra.
U napadu je ubijeno devet civila: braća i sestre Sara Biton, stara 13 godina, Avigail Biton, stara 15 godina, i Yaakov Biton, star 17 godina; Gabriel Revah, star 16 godina; Oren Katz, star 46 godina; Sara Elimelech, stara 67 godina, i njezina kći Ronit Elimelech, stara 45 godina; te Bruria Cohen, stara 76 godina, i njezin sin Yossi Cohen, star 41 godinu. Rabin Yitzak Biton izgubio je troje svoje djece. „Strop i krov [njihove kuće] su se urušili… Pogledao sam kroz prozor i vidio sam područje gdje se nalazila sinagoga. Bila je u plamenu, a na nebu se dizao vrlo crn dim. Bojao sam se ići… Nakon što sam skupio hrabrost da odem, vidio sam da je sinagoga potpuno uništena, a sklonište je bilo otvoreno. Sklonište nije bilo sigurno. Nije pružalo zaštitu“, rekao je AI-jevim istražiteljima. „Izgubio sam troje djece… Jednog dana, niotkuda, polovica obitelji je nestala.“ „S ovim bombama, nemate želju za životom, spavanjem, jelom… Ne mogu ovako živjeti… Čak ni u skloništu niste sigurni… Poznavala sam sve koji su poginuli“, rekla je Sarah Fanny Amar, jedna od preživjelih.
Kontekstualizirajući ovaj događaj, AI podsjeća da su SAD i Izrael 28. veljače pokrenuli su zajedničke napade na Iran, s tisućama udara diljem zemlje. Iranske vlasti uzvratile su napadima diljem regije, a oružani sukob se proširio na regionalna neprijateljstva diljem Bliskog istoka i rezultirao značajnim gubicima civilnih života i uništavanjem civilne infrastrukture. Izrael je također eskalirao svoje napade na Libanon kao odgovor na napade Hezbollaha. Iranske snage koristile su “klaster streljivo” u više napada u Izraelu od 28. veljače, uključujući i 18. ožujka, u napadu u blizini Tel Aviva u kojem su ubijena dva civila. “Klaster streljivo” je inherentno neselektivno oružje i njihova upotreba je zabranjena međunarodnim humanitarnim pravom. Kao rezultat izraelskih i američkih napada, do 27. ožujka u Iranu je ubijeno najmanje 1900 ljudi, uključujući najmanje 100 školske djece u Minabu. Poginulo je i više od 1116 ljudi u Libanonu. U iranskim napadima do sada je ubijeno najmanje 16 civila u Izraelu i četiri na okupiranoj Zapadnoj obali. Ubijeno je i najmanje 23 ljudi u drugim zemljama Perzijskog zaljeva.
Činjenica koje se AI u ovom izvještaju ne dotiče jest da ni Izrael, kao ni Iran niti SAD, ne priznaju ovlasti Međunarodnog kazneni suda u Haagu, koji bi prije svih trebao biti nadležan za procesuiranje ovakvih zločina. Iran je još 2000. godine potpisao Rimski statut, temeljni međunarodni ugovor kojim je 1998. godine osnovan Međunarodni kazneni sud, ali ga njegov parlament nikada nije ratificirao. Izrael nikada nije ratificirao Rimski statut i ne priznaje nadležnost Haaškog suda nad svojim državljanima, već je jedan od njegovih najglasnijih kritičara. Američki predsjednik Bill Clinton je potpisao Statut 2000. godine, ali on u SAD-u nikada nije ratificiran. Naprotiv, administracija Georgea W. Busha je par godina kasnije službeno povukla taj Clintonov potpis.
