Donosimo prvi tekst iz serijala o desetljeću građanskog odgoja u RH: riječka je vlast u školskoj godini 2016./17. bez velikih fanfara započela s eksperimentalnim lokalnim obrazovnim programom u šest osnovnih škola. Program je pustio korijenje u svim riječkim osnovnim školama i deset posto hrvatskih gradova, ali se nije kapilarno proširio onako kako su to riječki začetnici priželjkivali. HDZ, kao dominantna stranka više od tri desetljeća, programu je čvrsto zatvorio vrata škola, a SDP-u je, premda je deklarativno jako “za”, uvijek nedostajao još jedan mandat da ga uvede u redovnu nastavu.
Školski predmet Građanski odgoj i obrazovanje (GOO), kojeg je prije deset godina “patentirala” riječka vlast s tadašnjim SDP-ovim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom kao svojevrstan riječki izvozni obrazovni program – besplatan poklon svakom gradu i županiji kad ga požele – uspješno je preživio Obersnelov mandat. Prihvatili su ga i njegov nasljednik Marko Filipović i Filipovićeva nasljednica s drugim političkim predznakom Iva Rinčić.
GOO je pustio korijenje u svim riječkim osnovnim školama, primio se u 13 gradova u Hrvatskoj, četiri županije i jednoj osnovnoj školi u općini Velika Ludina – dakle, u deset posto gradova, ali se nije kapilarno proširio onako kako su to riječki začetnici priželjkivali. A nisu jedini: Europska komisija hrvatskoj Vladi u izvješćima redovito preporučuje obvezno obrazovanje o ljudskim pravima u okviru GOO-a, jer ga smatra dobrim lijekom i preventivom protiv rasizma i nesnošljivosti. HDZ-ova Vlada u dugom nizu mandata uspješno ignorira te preporuke i odbacuje GOO kao priliku za razvoj humanizma i empatije, kapljicu za izgradnju boljeg, ravnopravnijeg društva.
To je, ukratko, bilanca deset godina GOO-a u Hrvatskoj. Premda se o GOO-u, prvenstveno kao brani od porasta netolerancije, nasilja, rasizma i neznanja među mladima, raspravlja više od tri desetljeća, HDZ, kao dominantna stranka svih tih godina, vrata škola zadržao mu je čvrsto zatvorenima, a SDP-u je, premda je deklarativno jako “za”, uvijek falio još jedan mandat da ga uvede u redovnu nastavu.
Riječki zaštitni znak
Uzroke tomu nije lako odgonetnuti, tim više što GOO u najširem smislu promovira vrijednosti ravnopravnog društva, ali jedino što Hrvatska ima od te vrste građanskog odgojno-obrazovnog humanizma i renesanse dala mu je Rijeka – riječka je vlast u školskoj godini 2016./17. bez velikih fanfara započela s eksperimentalnim lokalnim obrazovnim programom u šest osnovnih škola koji će u narednih deset godina izrastati u riječki zaštitni znak.
Riječka gradska vlast, podsjetimo, kroz ušicu igle zadjenula je GOO koristeći činjenicu da jedinice lokalne samouprave kao osnivači škola imaju pravo uvesti izvannastavne aktivnosti. Ta im odredba daje odriješene ruke jer Gradu i školama ne treba blagoslov i suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja; nema ocjena, nema obaveze škole da osigurava alternativni predmet.
Obersnelu je, kako sam kaže, dozlogrdilo strpljivo čekati da se jedan od ministara u svim tim pustim godinama demokracije domisli načinu kako da GOO uvede sustavno i redovno u sve hrvatske škole. Uvjeren da su posljedice nepostojanja GOO u školskom obrazovnom sustavu dugoročno razorne, a sve vidljivije u hrvatskom društvu, osigurao je u proračunu prvih 130 tisuća tadašnjih kuna za pokretanje programa, u koji su uključili čitavu odgojno-obrazovnu vertikalu i civilni sektor.
Četiri stručnjakinje, Gordana Frol, Vesna Kovač, Orjana Marušić Štimac i Mirela Pašić napisale su dva priručnika za GOO, jedan za peti i šesti, drugi za sedmi i osmi razred osnovne škole. Pripremljeni su i udžbenici na talijanskom jeziku za škole koje održavaju nastavu na talijanskom jeziku. Ekspertni tim radio je s učiteljima, javili su se nastavnici svih profila, motivirani da naprave korak naprijed, za njih je organizirana dvomjesečna edukacija koja je sadržavala sedam modula – uvod u ljudska prava, participativna metodika, politička, medijska pismenost, obrazovanje protiv korupcije, edukacija o Europskoj uniji i volontiranje u obrazovanju. Gradska vlada odlučila je da će svoj program GOO pokloniti svim zainteresiranim gradovima i županijama, svima koji pokažu volju i želju i bili su spremni dati besplatnu edukaciju nastavnika i udžbenike.
Egzemplari u Sisku i Osijeku
Koliko je daleko doprla ta obrazovna “bura s Kvarnera”, kako su je s ponosom najavljivali pokretači tih godina, koga je sve uspjela prozračiti, i je li uopće?
Što se same Rijeke tiče, nju je GOO temeljito zahvatio; od prve pokusne godine koja je startala za 88 učenika u šest osnovnih škola, sljedeće školske godine program se razgranao u 22 škole, pri čemu su značajno veći interes pokazivale djevojčice od dječaka. Učenike su privukle ne samo teme nego i metode rada koje se ne oslanjaju na klasičnu frontalnu nastavu, nego na praktično, iskustveno učenje, s puno terenske nastave i prostora da sami iniciraju teme kojima bi se voljeli baviti i tako izravno sukreiraju dio nastavnog sadržaja. Nema ni klasičnih bilježnica, samo građanska mapa čiji sadržaj sami uređuju.
U tih deset godina GOO je ušao u sve osnovne škole kojima je Grad Rijeka osnivač, a gradska vlada za njega u proračunu rezervira godišnje oko 60 tisuća eura. Program su prihvatili gradovi u okolici, Opatija, Pula, Poreč, Rovinj, Umag, Pazin, Labin, a “bura s Kvarnera” dopuhala je još samo do Makarske na jugu, Siska u središnjem dijelu zemlje, Osijeka na istoku, Križevaca, Čakovca i Vrbovca i općine Velika Ludina te četiri županije: Primorsko-goranske, Istarske, Krapinsko-zagorske i Međimurske.
Unatoč tome što je smjena SDP-ove vlasti u Sisku prije dvije godine bila prilično burna ostavljajući dojam da će HDZ-ov gradonačelnik Domagoj Orlić izbrisati sve tragove svoje prethodnice Kristine Ikić Baniček, a Sisak je bio jedan od prvih koji je preuzeo riječki obrazovni model, novi gradonačelnik ipak nije u njega dirao. Slično se dogodilo i u Osijeku, nakon odlaska nestranačkog Ivice Vrkića i dolaska HDZ-ova Ivana Radića, GOO je opstao – nije se širio, ali nije ukinut. To nameće zaključak da je najveći domet HDZ-a da GOO otrpi kad ga prethodna vlast stavi pred gotov čin i da na sreću nije spreman na skandal koji bi izazvao ukidanje programa.
Sisak i Osijek igrom slučaja postali su egzemplarni gradovi s predmetom GOO po modelu koji je kreirala SDP-ova vlast, a sada njima vlada HDZ.
Njihovi primjeri pokazuju da je moguće prihvatiti i svjetonazorski sporne modele, čak i onda kad stranački i državni vrh “voze” drugim kolosijekom. “Nismo ništa ukidali u sektoru obrazovanja, GOO se i dalje provodi prema izvornom modelu”, potvrdio je gradonačelnik Orlić, te pojasnio: “Grad Sisak prepoznaje Građanski odgoj i obrazovanje kao alat za razvoj tolerancije, kritičkog mišljenja i aktivnog sudjelovanja mladih u zajednici i osigurava sredstva za njegovu provedbu, koja uključuju materijale za učenike i rad učitelja-mentora. Program se zadržava zbog svoje obrazovne vrijednosti i pozitivnog utjecaja na učenike. Stav Grada je da interese djece i obrazovne standarde treba staviti ispred političkih i ideoloških podjela, osobito kada za njihovo provođenje postoje jasni obrazovni argumenti i podrška onih koji su neposredno uključeni.”
Premda su interes za preuzimanjem programa pokazivali, primjerice, u Bjelovaru i Dugom Selu, do potpisivanja ugovora s Rijekom nije došlo. Dugovječni bjelovarski HSLS-ov gradonačelnik Dario Hrebak, od 2017. godine, dio koalicijskog saveza koji HDZ održava na vlasti, nije se odlučio na taj potez. Objašnjenje zašto je Bjelovar odustao Hrebak nam je obećao je poslati pisanim putem, ali to do zaključenja ovog teksta nije učinio.
“Povod za uvođenje GOO-a bila su nam istraživanja među mladima koja su opetovano otkrivala da oni ne poznaju upravo ono čime se građanski odgoj bavi, organizaciju društva i zajednice, solidarnost i otvorenost, a da među njima raste netolerancija. To nam je bio dosta glasan alarm”, prisjeća se spiritus movens riječkog obrazovnog programa Vojko Obersnel, naglašavajući kako je taj program uporno kao gradonačelnik pokušavao inicirati na nacionalnoj razini, ali s Ministarstvom znanosti i obrazovanja nije bilo nikakvog pomaka.
“Možda bi se nešto promijenilo da je uspjela kurikularna reforma Vlade Zorana Milanovića. Međutim, s promjenom vlasti sve je to u potpunosti eliminirano. Zaključio sam da HDZ-ova Vlada nema nikakve želje pokrenuti GOO…”, kaže Obersnel.
Istraživanja na koja se Obersnel referira odnose se na propitivanje razine političke pismenosti mladih i tolerancije, koja su, osim retradicionalizacije društva, razotkrila depresivnu sliku: mladi su pokazivali deficit znanja o demokraciji i društvu, a suficit ekstremnih, diskriminatornih stavova, relativizirali su vrijednosni sustav koji potiče suradnju i suosjećanje, a loše su stajali i sa znanjem i vještinama praktične prirode – nisu znali razliku između tekućeg i žiro računa, kako se zdravo hraniti, na koje se adrese obratiti kad su im prava ugrožena.
Niti jedan grad s HDZ-ovom vlašću nije htio GOO
Indikativno je, zamijetit će Obersnel, da su za njihov program bili zainteresirani gradovi, općine i županije u kojima je na vlasti bio SDP ili neka druga oporbena stranka, a praktično niti jedan grad s HDZ-ovom vlašću nije bio zainteresiran za taj program. Obersnel se čudi: “Racionalno je jako teško objasniti zašto je to tako. Svatko tko je pročitao program mogao je vidjeti da u njemu nema nikakve politike, neki kritičari su tvrdili da je to zamjena za vjeronauk, što uopće ne odgovara istini. Dapače, kroz program se i potiče sloboda vjeroispovijesti. Nema druge nego zaključiti da HDZ očito ne želi da mladi ljudi budu obrazovani u humanističkom duhu.”
Iva Rinčić, sadašnja gradonačelnica s kojom je Rijeka nakon višedesetljetne monolitne vladavine SDP-a doživjela ideološki preokret, tvrdi da GOO ni jedne sekunde nije došao u znak sumnje. Za nju osobno GOO nije stvar ideologije nego civilizacijskog dostignuća: “To uopće nije bio predmet razmatranja, hoćemo li GOO koji je donio toliko pozitivnog ostaviti ili ne. Nije poanta rušiti nego koristiti dobre, zdrave temelje, nadograđivati ih, slušati mlade. Vjerujem da je građanski odgoj dobra priča i da ju treba čuvati, štititi, unapređivati.”
Gradonačelnica Rinčić, kojoj su nedavno partneri koalicijsku suradnju uvjetovali revidiranjem zdravstvenog odgoja koji je nastao na temeljima GOO, kaže da je sam građanski odgoj ostao toga pošteđen: “Oko GOO-a zaista postoji konsenzus. Nitko nije išao u smjeru da ga se mijenja, niti je to bila tema. Ne. Ne. Ne!”
Privremena pročelnica riječkog Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje, tehničku kulturu i mlade Marija Japundža Broznić uvjerena je da je GOO njihovim osnovnoškolcima i gradu u cjelini donio “jako, jako puno”. Prije deset godina, objašnjava ona, vodila ih je jednostavna, činilo se nedostižna ideja, a to je da osnovna škola, osim znanja potrebnog za nastavak srednjoškolskog obrazovanja, djecu treba pripremati za nešto mnogo važnije, za odraslu dob i zajednicu u kojoj će živjeti. “Željeli smo da djeca bolje razumiju svoja prava i odgovornosti, da znaju prepoznati i poštivati različitosti, da znaju argumentirano izraziti svoja mišljenja, rješavati sukobe, aktivno sudjelovati u društvu”, tumači Marija Japundža Broznić, pa nastavlja:
“Unatoč činjenici da je broj učenika u riječkim školama unazad deset godina pao, kao i u cijeloj Hrvatskoj, interes za GOO ne jenjava, on je prisutan u svim našim riječkim osnovnim školama. Dapače, svake godine upisuje ga petstotinjak riječkih osnovnoškolaca. Velika je dobit kad dođete na sat GOO i vidite opuštenu atmosferu, u kojoj ni učitelji niti učenici nemaju pritisak obaveznog kurikuluma, vidite kako ta otvorenost djecu oslobađa da se izraze na drugačiji način – učitelji nam znaju reći da im sat GOO pruža priliku da učenika vide u potpuno drukčijem svjetlu od onoga na satovima matematike ili hrvatskog jezika.”
Marija Japundža Broznić tumači kako GOO nije samo prisutan u svim redovnim osnovnim školama u Rijeci, nego i u dvjema posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama, Centru za odgoj i obrazovanje i Centru za autizam, gdje učenici uz prilagođenije metode rada zapravo prolaze cijeli kurikulum.
Fantastičan odaziv učenika pripisuje tome što oni imaju mogućnost iskustveno osjetiti sve ono što uče. Smatra da je najveći magnet za nove generacije učenika GOO-a usmena predaja učenika i projektni dan koji se svake godine održava u svibnju ili lipnju i na kojima učenici prezentiraju svoje projekte.
A tema je pravo, duboko, more: građanski angažman, zdravi stilovi života, identitet grada Rijeke, umjetnost u javnom prostoru, razvoj poduzetničkih talenata. Djeca uče o sebi i zajednici, o vrijednostima i vještinama; djeca uče da su “moja i tvoja prava – naša prava”; što znači kućni red, poštovanje, demokracija; mračne strane društvenih mreža; kako prepoznati stereotipe i kako se protiv njih boriti; što su spolne, a što rodne razlike; kako pomoći drukčijima, onima s poteškoćama; kako brinuti o životinjama, urediti svoj neposredan okoliš.
Pokrenuli su niz projekta, od onog sa samih početaka, SOS za život, koji je educirao o načinima oživljavanja u slučaju zastoja srca, razvili su igre za slabovidnu djecu, analizirali murale i grafite u Rijeci, do izrade mape stabala u riječkom okruženju koju su poslali gradskoj upravi i komunalnim službama, za što su dobili i nagradu za Naj-akciju u okviru akcije Gradovi i općine prijatelji djece.
“Tragično je da GOO nije dio službenog kurikuluma”
Na temeljima GOO-a koji uči što je demokracija, u Rijeci se upravo rađa novi pilot-projekt mentorstva mladih, s idejom vodiljom da se demokracija doživi iznutra, na licu mjesta. Taj projekt predviđa da se učenici uključe u rad Gradskog vijeća i upoznaju različite faze donošenja odluka, što će im dati živo iskustvo sudjelovanja u demokratskim procesima.
“Sviđa mi se taj prostor slobode i tolerancije koji dominira na GOO: otvoreno se razgovara, što djeci omogućuje da vide i razumiju različitosti, štite ljudska prava, preuzimaju odgovornost”, opisuje atmosferu sa satova GOO Marija Japundža Broznić, koja ne smatra da se program GOO treba valorizirati samo po broju ugovora koji danas ne premašuju više od deset posto gradova u Hrvatskoj koji su ga prihvatili: “Projektu se od samog početka pristupalo kao dugoročnom, kao projektu koji će se razvijati zajedno s generacijama mladih. Vjerujem da se puno dobrog dogodilo na puno razina, ne samo na formalnoj razini preuzimanja riječkog modela i naših priručnika, a vjerujem i da će nam godine donijeti ugovore s još novih gradova i županija.”
Obersnel je ipak dešperatan. Program GOO-a nije se proširio onako kako se on nadao. “Teško mi je reći jesam li uspio, ne vidim da je GOO ulovio nekog dubljeg korijena ili da je potaknuo ljude da počnu razmišljati kako bi on trebao biti sastavni dio redovnog osnovnog ili srednjoškolskog obrazovanja. Nemam pregled što je s gradovima i općinama koje su s nama potpisali ugovor, ali i da je ostao u svima njima to je ipak mali broj, koji svih ovih godina nije značajnije rastao. Generalno je za Hrvatsku tragedija da ono što se uči u građanskom odgoju, ono što bi se trebalo učiti u zdravstvenom, nije sastavni dio službenog kurikuluma”, zaključio je Vojko Obersnel.
Tekst je dio serijala „Deset godina građanskog odgoja djevojčica i dječaka u Hrvatskoj“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.