U slobodno vrijeme volite skandirati poglavniku, podizati desnicu na prepoznatljiv način na sportskim terenima ili obogaćivati javni i virtualni prostor ustaškim insignijama? Čak i ako to ne radite na prosvjedima Udruge Za bolju Hrvatsku, zločesta vas država Hrvatska može kazniti iznosima koji nekada premašuju prosječnu plaću, i to unatoč dvostrukim konotacijama, neujednačenoj sudskoj praksi i činjenici da policija voli zažmiriti na jedno oko! Zlu ne trebalo, provjerili smo kolike su kazne nedavno dosuđene fanovima NDH kako biste znali odrediti budžet za sljedeću tekmu, Thompsonov koncert ili objavu na društvenim mrežama.
Ronaldo Barišić, predsjednik Udruge za bolju Hrvatsku i autor nekoliko neuspješnih prosvjeda protiv stranih radnika, ponovno je u vijestima. Ovog puta zbog pravnih reperkusija – Općinski sud u Rijeci izrekao mu je kaznu od 3150 eura zbog veličanja ustaštva i širenja lažnih vijesti na prosvjedu u studenom prošle godine.
Tom je prigodom govorio o napadu migranta na časnu (za koju se ispostavilo da se izbola sama), isticao grb s prvim bijelim poljem i slogan ZDS te priredio izvedbu pjesme “Striče Ivane”, kojom su njegovi glazbeni gosti odali počast “ustaši, dobrom čovjeku”.
Prema presudi, Barišić je “isključivo postupao s ciljem izražavanja šovinističkih ideja, prijezira i nesnošljivosti prema stranim radnicima”, to jest “izrazio prijezir i netoleranciju prema vrijednostima demokratskog društva te uznemirio druge građane”. Time je prekršio čl. 5, 16 i 18 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (ZPRJM), koji za takve aktivnosti predviđa kazne od 700 do 4000 eura ili do 30 dana zatvora. Barišić se u svom javnom profiliranju redovito poziva na teoriju “zamjene stanovništva” bijele Hrvatske prljavim neeuropljanima te su crne majice i aluzije na fašizam gotovo obavezne na njegovim skupovima, a sada moli javnost da mu pomogne s financiranjem daljnjeg rada i pravnih troškova.
Zlu ne trebalo, provjerili smo kolike su kazne recentno dosuđene fanovima te tvorevine kako biste znali odrediti budžet za sljedeću tekmu, Thompsonov koncert ili objavu na društvenim mrežama.
Performans / Soundtrack za ustašluk: 3000 / 5100 eura
Nešto prije Barišićeve presude, isti je sud procijenio da su i izvođači “Strica Ivana”, braća Toni i Petar Kumerle, krivi za veličanje ustaštva prema istom zakonu. Stariji brat je poznat javnosti i zbog gaženja ruža polegnutih u čast žrtvama femicida prošlog prosinca na Trgu bana Jelačića, što je predstavio kao “performans” te “odgovor antifi i ekstremno lijevim provokatorima koji su ponovo okupirali Zagreb”. Na sudu je ipak zaradio 3000 eura kazne, dok bi braća za nastup u Rijeci trebala platiti ukupnu kaznu od 5100 eura.
Ustašluk evidentno košta, no njegova cijena ne stiže samo ove samoistaknute figure. Dapače, takve se presude većinski izriču privatnim osobama koje pokazuju naklonost prema i vraćaju vjeru u NDH.
Naljepnica: 5 dana uvjetne
U travnju ove godine, 66-godišnji Zaprešićanac, “dobrovoljni sudionik Domovinskog rata” s mirovinom od 1700 eura, kažnjen je zbog naljepnice na autu. Sadržavala je natpis “Kongora”, ime hrvatskog naselja u bosansko-hercegovačkoj općini Tomislavgrad, i sliku srca u kojem je veliko “U”. Prema presudi, isticanjem tog obilježja prekršio je čl. 5 ZPRJM-a te je uvjetno osuđen na pet dana zatvora, koja neće morati odslužiti ako ne ponovi prekršaj u roku od šest mjeseci.
Facebook profilna: 1500 eura
Ustaška obilježja koštaju i na Facebooku pa je 40-godišnjak iz Garešnice u svibnju ove godine kažnjen s 1500 eura zbog profilne slike. Slijedom anonimne prijave, policija je otkrila da slika sadrži zastavu s prvim bijelim poljem i slovom “U” u kutu, a okrivljenik se branio neznanjem jer “nije čitao što simbolizira ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne Države Hrvatske”. Riječima presude, krivac je svejedno “narušavao javni red i mir” jer je Facebook javna platforma, a obilježje zabranjeno.
Majica: 1500 eura
Slične globe vas čekaju i na stadionu. U lipnju prošle godine, 39-godišnjak je kažnjen istom cifrom nakon tekme Hrvatske i Češke u Osijeku. Nosio je crnu majicu na kojoj se nalazi slika vojske NDH “u njihovoj prepoznatljivoj uniformi i dio natpisa pjesme ‘Korak ide za korakom’ [,] čiji nastavak dalje ide ‘…mlad ustaša pod barjakom, boj se bije, bije, ustaški se barjak vije…’.” Sud je ocijenio da se tim obilježjem “iskazuje ili potiče mržnja ili nasilje na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti” te napomenuo “da je svaka tendencija reafirmacije ustaštva neprihvatljiva i suprotna je uvriježenim civilizacijskim načelima, kao i kažnjiva”.
Prema presudi, takva je odora zato protupravna Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (ZSNŠN). On općenito svojim čl. 4 zabranjuje poticanje mržnje na stadionima, bilo kroz obilježja ili kroz “pjevanje pjesama ili dobacivanje poruka čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti”. Zakon za to predviđa kazne od 660 do 3310 eura ili zatvor od 30 do 60 dana.
Skandiranje na stadionu: 700 eura
U lipnju 2025. na Poljudu 29-godišnji je Splićanin predvodio navijački korteo pjevajući “Ajmo, ajmo ustaše” na megafon. Sud ga je na temelju spomenutog zakona kaznio s 15 dana zatvora, uz zabranu pristupa utakmicama Hajduka i reprezentacije na dvije godine. Isti je stih njegovog 24-godišnjeg sugrađanina koštao 700 eura nakon Thompsonovog siječanjskog koncerta na Gripama. Pri toj sudskoj odluci, temeljenoj na ZPRJM-u, uzete su u obzir olakotne okolnosti što je mladi Splićanin “nezaposlen, što je kritičan u odnosu na predmetno uzvikivanje i što do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti javnog reda i mira”.
Pjesma na stadionu: 1000 – 1800 eura
Cijelu generaciju ove ratne i postratne mladeži imali smo prilike vidjeti u presudi iz ožujka 2026. Mjesec dana nakon sporne tekme na Poljudu, osmorica torcidaša između 38 i 19 godina kažnjeni su na temelju ZSNŠN-a jer su pjevali “Kaže nitko ne očekuje, a daleko od Republike, iznenadni gosti lomili vam kosti, to su splitske ustaše!”. Jedan od njih je i dizao desnicu uz ZDS, a sve ih je skupa stajalo od 1000 do 1800 eura po glavi. Otegotna okolnost je pritom bio i tada nedavni okršaj Torcide i srpskih Delija, zbog kojeg je sud interpretirao da ovo “lomili kosti” zaista poziva na nasilje.
Tenzije: neprocjenjivo
Ovaj pregled je tek ilustrativan i svakako nije opsežan, a iz njega smo isključili i presude za osobne sukobe u kojima se spominju ustaše i četnici. Oni su dio privatnih, često nasilnih priča i kače ih drugi članci i zakoni. Takvih je slučajeva zapravo i najviše, od sestre koja je napala sestru udarajući je i govoreći joj “kurvo, droljo, ustašo jedna”, do optužbi samoprozvanog ustaše vlastitom ocu da je pedofil i četnik. Akteri takvih slučajeva redovito su alkoholizirani pojedinci, u mentalnoj epizodi i/li ekonomski ugroženi – oni ne organiziraju antiradničke prosvjede i ne snimaju videe.
U njihovom socijalnom i zdravstvenom položaju, paranoja koju prodaju akteri poput Barišića i Bujanca te dohranjuju ultrasi nailazi na plodno tlo, a zasigurno je potpomažu i neadresirane ratne traume. Teško je vjerovati da one nisu prisutne u slučajevima poput onog u Metkoviću, kada je pijani 66-godišnjak lošijeg imovinskog stanja urlao policijskim službenicima da su četnici, a on jedini pravi ustaša. Optužbe za četništvo uputili su i 70-godišnjak u Zagrebu radnicima u ugostiteljskom objektu i njegova 65-godišnja sugrađanka svojim susjedima. Sudske odluke su pune takvih primjera, dovoljno sličnih u okolnostima da postaje nebitno je li osoba vikala na ustaše ili na četnike.
Ima ih i mnogo gorih, poput onog u Zagrebu krajem 2010-ih, kada je stariji muškarac nasrtao na sugrađane i prijetio konobarici riječima “jebem ti mater balijsku, ja sam ustaša, zaklat ću te, gledaj me u oči” prije no što ju je izudarao. Počinio je to, riječima presude, “uslijed organskog sumanitog poremećaja od kojeg boluje zbog čega nije mogao shvatiti značaj svog djelovanja niti upravljati postupcima” te je prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu na šest mjeseci.
Za te ljude nitko ne navija, niti o njima piše pjesme. Kazne izrečene momcima u prethodnim odlomcima zato su mala cijena za njihov protuzakoniti patriotizam. Domoljublje koje bi adresiralo stvarne potrebe naroda umjesto glorificiralo četverogodišnju okupaciju košta mnogo više od par tisuća eura ili par dana zatvora. Ono bi podrazumijevalo da se povijesna zla ne koriste za ikakve poene i ikakvo raspirivanje, već da se zaista ulaže u ljude. Možda bi – Bože sačuvaj – dugoročno adresiralo zdravstvene ugroze, ovisnosti i traume postratnog društva.
No za stvarnu je zaštitu domovine i naroda preskupo ustati, pa ćete jeftiniju, nezakonitu verziju platiti 750-1800 eura ako vas uhvate, tj. do 3150 ako ste javna osoba. Nepoznavanje povijesti pritom nije dovoljno dobra obrana. Kazne će možda biti manje ako ste mladi, nezaposleni i siromašni, ili ste se borili u posljednjem ratu, a veće ako ste prethodno kažnjavani. Ako padne zatvor, računajte da vas nema na poslu do mjesec dana.
Za godišnji vam ionako neće ostati.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).