Sučelice petnaestak promatrača i promatračica iz aktivističkih i ljudskopravaških redova stajala je osamljena predstavnica MUP-a, jer je policajac koji je imao svjedočiti otišao na uplaćen godišnji odmor. U svojoj završnoj riječi odvjetnica je tek ponovila izvorni prijedlog (s opisom krivog datuma) da se okrivljenica kazni sukladno optužnici. Marija Mileta zaključuje da je policiju “netko iz vladajuće garniture vjerojatno stisnuo da podnese ovaj optužni prijedlog, jer je na sramotu policije da itko uopće podigne ovako smiješnu i apsurdnu optužbu.”
Marija Mileta, organizatorica prošlogodišnjeg marša “Ujedinjeni protiv fašizma“, oslobođena je optužbe za narušavanje javnog reda i mira koju je protiv nje podigla policija zbog spornih poruka na transparentima prosvjednika. Miletu se na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu teretilo za propuste u reagiranju na simbol srpa i čekića te natpise “Balkanska federacija bez država i nacija”, “Ako se bojiš mraka, zapalit ćemo grad” te “Intifada do pobjede” što su iskrsnuli među tisućama okupljenih na Trgu bana Jelačića.
Logikom zavojitom poput akrobacija Rafalea Ministarstvo unutarnjih poslova prokazalo je organizatoricu jer nije obavljala posao redara i od njih daleko brojnijih policijskih službenika, a od jednog originalnog naloga – onog o uklanjanju feminističkog transparenta o paljenju gradova – naknadno su niknula još tri, po svoj prilici nadahnuta istim manjkom interpretativnih vještina potrebnih za shvaćanje metafore.
Mentalna okretnost tužitelja nije se ogledala ni u njegovom parničnom zanosu, čiji je izostanak ukazao na to da je presuda manje važna od održavanja samoga procesa. Sučelice petnaestak promatrača i promatračica iz aktivističkih i ljudskopravaških redova stajala je tako osamljena predstavnica MUP-a, jer je policajac koji je imao svjedočiti o optuženičinom uznemiravanju javnosti otišao na uplaćen godišnji odmor. U svojoj završnoj riječi odvjetnica je tek ponovila izvorni prijedlog (s opisom krivog datuma) da se okrivljenica kazni sukladno optužnici, bez ikakve daljnje elaboracije ili osvrta na olakotne i otegotne okolnosti.
A sankcije kakve se žele nametnuti prethodno neosuđivanoj građanki zbog manjka pantokratorske providnosti da reagira na stavove drugih osoba? Tri tisuće eura, koje je prije završetka postupka Mileta, u slučaju osuđujuće presude, odbila platiti, kazavši da će kaznu radije odraditi u zatvoru, uz molbu da je smjeste u lođu poput Beroševe.
Čak niti sutkinja Tonka Grgičević nije smatrala nužnim pregledavati nove dokaze policije, implicirajući da ne bi značajnije doprinijeli razrješenju postupka, nego tek narušili njegovu efikasnost. Zastupnica MUP-a, možda zbog sparine ovog neumjesno nazvanog mjeseca ili pak lične neuvjerenosti u snagu dokaznih materijala, nije prigovorila na njihovo otpravljanje u sigurnost sudskih arhiva. Šteta, jer su upravo ta četiri DVD-a mogla razjasniti motive za podizanje optužbe. Naglasila je to i braniteljica Lina Budak i sutkinju pri kraju procesa upitala za kakve to točno fantomske propuste optužena mora odgovarati. Nagovještaje možemo naći na Youtubeu, gdje je javno dostupan dio priloženih dokaza, video izvjesnog youtubera King Invictusa čija solomonska mudrost obuhvaća izjave poput:
“Dragi Hrvati, dok se osuđuje sve hrvatsko, ova ekipa slavi petokraku. Dok strani radnik napada časnu sestru, ova ekipa poziva da otvorimo ruke. Ovo je opasan lijevi radikalizam, koji je započela radikalno ljevičarska sekta Možemo!, i moje osobno mišljenje je da država treba djelovati, Sabor zabraniti djelovanje sekte, građani Zagreba pod hitno tražiti opoziv gradonačelnika, a Hrvatska se osloboditi ovog zla.”
Uz nekolicinu anonimnih snimki prosvjeda, ovaj je govor mržnje policiju nagnao da pokrene postupak, što Budak ocjenjuje skandaloznim, naročito jer je u stvarnosti upravo ta “uznemirena javnost” ona koja obeshrabruje građane da danas-sutra konzumiraju vlastito pravo na slobodu govora. Isto tumačenje daje i branitelj Ivan Vrdoljak po završetku parnice:
“Ja sam dojma da nitko u policiji ne vjeruje u osnovanost optužbe, zato se postavlja pitanje tko je dao nalog za pokretanje ovakvih postupaka, i to je isto tako pitanje od javnog značaja, budući da sama činjenica tijeka postupka i mogućnosti pokretanja postupka o ovakvim stvarima djeluje obeshrabrujuće na ljude, i zapravo uvodi jednu vrstu straha.”
Kao što hodači za život znaju da Zakon ne može biti prvi korak, tako i policija mora znati da ni potresenost svih nepokorenih kraljeva interneta ne može biti osnova za kazneno gonjenje neistomišljenika. Strategija je to pomicanja diskurzivnog klatna udesno, normaliziranja fašistoidnih ideja usporedo s opstruiranjem opozicije kroz zatrpavanje besmislenim sporovima.
Rastezanje demokratskih načela postaje stoga mimikrija identitetske politike svedena na pravo na netrpeljivost. Evolucija konzervativne uvrijeđenosti objašnjava i doslovno tumačenje prijepornih natpisa, a time i slučajeve poput ovog. Unatoč očekivanoj oslobađajućoj presudi, prijetnja cenzure i autocenzure već je počela oblikovati pristup narednim antifašističkim manifestacijama, premda, sudeći po učestalosti ustaških pozdrava ne samo na politički konotiranim desnim okupljanjima, nego i pri gledanju utakmica po kvartovskim birtijama, ta prijetnja nije egalitarno raspoređena.
Iz toga Marija Mileta zaključuje da je policiju “netko iz vladajuće garniture vjerojatno stisnuo da podnese ovaj optužni prijedlog, jer je na sramotu MUP-a, sramotu policije da itko uopće podigne ovako smiješnu i apsurdnu optužbu.”
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).