Putin govori o točki bez povratka. Može li netko među vođama na tzv. kolektivnom Zapadu biti toliko blesav, pa u ratu živaca ići do kraja u tom ruskom ruletu!?
“Moramo shvatiti da trenutak kada se više ništa neće moći promijeniti može doći vrlo brzo i neočekivano za sve u svijetu”, kazao je neki dan ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin sudionicima 23. sastanka Međunarodnoga debatnog kluba Valdai, ruskog pandana Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, o zapadnom zaoštravanju ukrajinskog rata i prijetnji agresijom na rusku enklavu Kalinjingrad u samom trbuhu NATO-a.
“Logika eskalacije i sve oštrijih uzvratnih mjera vodi do kobne točke bez povratka. U središtu eskalacije su arogancija i pretjerano samopouzdanje, i to je put prema rubu provalije.
Danas tim više, jer vojni arsenali vodećih svjetskih sila sadrže oružje sposobno uništiti sav život ili barem dovesti Zemlju u katastrofalno stanje. Možemo li biti sigurni da to oružje nikad neće biti upotrijebljeno? Naravno da ne možemo. Moramo to imati na umu i izbjeći takav ishod. U slučaju izravnog napada NATO-a na Rusku Federaciju (misli na enklavu Kalinjingrad oko koje Alijansa zadnjih dana izvodi i nenajavljene vojne vježbe, ako ne već i izravne provokacije radi testiranja ruske reakcije, op. a.), spremni smo upotrijebiti sve vrste oružja koje imamo, pa i ono za masovno uništenje koje nema nitko drugi na svijetu.”
Putin tvrdi da se Rusija brojem vojnika ne može suprotstaviti vojnoj sili od “300 milijuna europskih muškaraca spremnih za rat”, čime je navodno zaprijetio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, pa će biti prisiljena upotrijebiti i to krajnje, oružje sudnjeg dana čije djelovanje briše živi svijet sa Zemlje. Može li netko među ratnohuškačkim vođama na tzv. kolektivnom Zapadu biti toliko blesav, pa u ratu živaca/ega/eskalacije zla i manijakalne žeđi za krvlju ići do kraja u tom ruskom ruletu!? Vjerovati da će Putinov režim – koji trpi već milijun ubijenih vojnika i civila te BDP gubi jedan posto zbog ukrajinskih napada zapadnim oružjem na rusku vojnu i energetsku/gospodarsku infrastrukturu, etc. – izvjesiti bijelu zastavu i platiti ratni račun najprije svom narodu pritisne li ga Zapad uza zid da više ne može disati!?
Tko ne poznaje ruski mentalitet, što je povijesno hlebinstvo na Zapadu, ili je uvjeren da “ruski car” blefira oružjem sudnjeg dana jer je svjestan da je to suicidna odluka, bolje je da ishod ne zna unaprijed. Više nitko ne sumnja u to da je ukrajinski rat samo jedna pojava u globalnoj eskalaciji međunarodnih sukoba koji vrlo opasnim scenarijima smjeraju pogromu nakon kojeg više nema popravnog ispita. Ratni poligon je in vivo zapasao cijeli svijet, ne poštuje državne granice, a europski prostor upravo zaglušujuće odjekuje ratni bubnjevima i bezumljem.
“Imamo rat na našem kontinentu”, kazao je neki dan The Sunu britanski ministar obrane Wes Streeting. “Imamo ruskog predsjednika Putina i Rusiju s imperijalističkim ambicijama, koji neprestano testiraju britansku obranu, NATO-ovu obrani snagu naših savezništava. Ta je prijetnja jedan od glavnih razloga za odluku o najvećem održivom povećanju izdvajanja za obranu od završetka Hladnog rata (koji zapravo nikad nije završio, i sada je to bjelodanije no ikad, op. a.).
Ovih se dana podigla i još nije sasvim slegla prašina zbog incidenata u njemačkoj zračnoj luci u Leipzigu odakle NATO šalje vojnu pomoć Kijevu i gdje su navodno ruski obavještajci neuspješno napali dronom ukrajinski teretni zrakoplov Antonov AN-124 s 25.000 litara kerozina te u velikom logističkom čvorištu tvrtke DHL podmetnuli zapaljivu smjesu u masažni uređaj u paketu iz baltičkih zemalja u Ukrajinu, koja se trebala aktivirati u zrakoplovu za vrijeme leta i izazvati katastrofu. No, zapalila se na pisti. Moskva, međutim, odbija povezanost s tim i inim incidentima.
“Već neko vrijeme pratimo agresivno djelovanje ruskih obavještajnih službi”, prenosi Politico komentar Thomasa Heldenwanga, donedavnog predsjednika njemačke Savezne službe za zaštitu ustavnog poretka. “Rusija koristi cijeli raspoloživi alat od utjecanja na političke rasprave i kibernetičkih napada na kritičnu infrastrukturu (isto što je i Zapad bio subverzivno prakticirao u nedavnim ruskim parlamentarnim izborima, op. a.) do sabotaža velikih razmjera. Kremlj već dugo hibridno ratuje protiv europskih država, provodi dezinformacijske kampanje, upliće se u izbore s ciljem destabilizacije europskih država i slabljenja potpore Ukrajini.”
To isto proamerički tzv. kolektivni Zapad, u kojem prednjači EU, radi Rusiji gdje god može i stigne. Procjenjujući kamo vodi agresivno širenje NATO-a prema granicama njegove zemlje – Zapad je izigrao dogovor sa SSSR-om i Varšavskim paktom, NATO-ovim alter egom u komunističkom lageru, o neširenju Alijanse na istok – Putin 2014. godine anektira ukrajinski poluotok Krim. Strateški presudan za kontrolu ruskog izlaza iz Azovskoga u Crno more pa prema tjesnacima Bosporu i Dardanelima u Turskoj te uplovljavanja u Sredozemno more. Rastu tenzije između Zapada i Istoka eskalacijom lažne “obavještajne” mantre kako se “Rusija sprema napasti Europu i zato izdvajanja za obranu moraju biti najmanje pet posto BDP-a”.
Tragična povijest velikih zapadnih vojnih pohoda na Rusiju ozbiljno prijeti ponavljanjem najvećoj zemlji na svijetu, koju u prošlih 1000 godina nitko nije pokorio. Samo je Napoleon u 19. stoljeću žrtvovao u porazu živote 700.000 Francuza, a Hitler u 20. cca četiri milijuna ubijenih i tri milijuna zarobljenih, što je blizu 80 posto ukupnih gubitaka njemačke vojske u Drugomu svjetskom ratu.
“Ugostit ćemo NATO na ukrajinsko-ruskoj granici”, mahao je vojni Zelenski dodanom mu sa Zapada crvenom krpom Ruskomu medvjedu pred njuškom. “Slava Ukrajini!” Washington, Bruxelles i London trljaju ruke. “Rat u Ukrajini se nije trebao ni smio dogoditi!” – kazat će Bidenov nasljednik Donald John Trump…
Putin nije pao ni njegova Rusija kleknula pred Zapadom ma koliko rat trajao niti će očekivano kleknuti i pred Putinom nakon Vladimira Vladimiroviča. Zapad nema pojma o tom velikom i ponosnom slavenskom narodu u čijim je genima zapisan osjećaj svojih na svomu.
Međutim, u zapadno su krilo za vrijeme ukrajinskog rata, uključivo SAD, pali umjesto zrele ruske voćke energetska kriza, inflacija/recesija, erozija “našeg načina života”, migracijski šokovi, eskalirajuća popularnost tzv. radikalne političke desnice čak u razvojnoj lokomotivi EU-a, militaristička shoppingomanija, beznađe i depresija, nasilje u sve disfunkcionalnijim EU društvima, itsl. Je li se isplatilo? Dakako da nije. I što će donijeti sva ta ratnohuškačka histerija u kojoj najdeblji kraj izvlači nedužan ukrajinski živalj, a na toj krvi i ruševinama masno profitiraju tzv. psi rata iz pretežno američke vojne industrije.
“Europa se sada nalazi u najopasnijem sigurnosnom trenutku od kraja Drugoga svjetskog rata”, kazao je neki dan glavni tajnik NATO-a Mark Rutte njemačkom Bildu, spominjući odnos snaga NATO-a i Rusije, što je Putin razumio kao prijetnju, povezao s Alijansinim vojnim vježbama oko Kalinjingrada i na istočnim granicama s Rusijom i kontrirao mogućom uporabom “naše komparativne vojne prednosti još neviđenim oružja za masovno uništenje”, jer ne može parirati brojem vojnika. “Rusa ima 140 milijuna, a zemlje članice NATO-a zajedno gotovo milijardu. Tko je jači? Problem nije u resursima, nego u političkoj volji, a mir nije pitanje nade, već obrambene pripreme.”
Naprotiv, mir i sigurnost su pitanje zdrave pameti, mirotvorne mudrosti i suradničkog ponašanja, nikako arogantnog pokazivanja mišića na osnovi uskraćivanja kruha ljudima radi prekrcavanja vojnih arsenala oružjem i ratnih igara pod egidom “obrambene neophodnosti”. Jer, eto, i drugi se naoružavaju za “zlu ne trebalo”, a prividan mir iz sata u sat otkucava masovnom ruskom agresijom na “zapadne demokratske vrijednosti i naš način života”.
