„Ili ćemo kako ja kažem, ili nikako, pa ste vi krivi zato što je nikako, iako to nikako, zapravo, odgovara i nama i vama. Više no nekako.“
To je otprilike suština tragikomedije oko izbora triju sudaca Ustavnog suda RH i predsjednice Vrhovnog suda RH. Režirao ju je autoritarni premijer i šef vladajućeg HDZ-a Andrej Plenković kontra političkoj oporbi tzv. lijevo-liberalne koalicije SDP-a i platforme Možemo!.
Vladajući žele po svaku cijenu zadržati većinu „simpatizera“ među trinaest ustavnih sudaca, kao do sada, pa predlažu oporbi vezanu, uvjetovanu transakciju „dva naša, jedan vaš“ u Ustavnom sudu plus „jedan, može i vaš“ na čelu Vrhovnog suda, što je – protuustavnih „dva dva“. Naoko, pravda!? A nije.
Ne samo zato što politika nema što tražiti u Ustavnom sudu, gdje je za izbor ustavnog suca uvjet potpora apsolutne većine (najmanje 101) od ukupno 150 saborskih zastupnika različitih polit-ideoloških opcija, već i stoga što je ustavnopravno i demokratski nedopustiva bilo čiji stranački ili koalicijski nadzor ključnog u državi neovisnog tijela koje jamči primjenu Ustava RH, ustavnost i zakonitost, jer djeluje kao posebna ustavna kategorija izvan sustava trodiobe vlasti.
Plenković/HDZ-ova protuustavna ucjena oporbe uvjetovanim izborom, povezanim („dva – dva“) popunjavanjem istodobno upražnjenih mjesta u oba suda – a Ustavni je HDZ-u raison d’être, prioritet nad prioritetima! – farsa je prerasla u tragikomediju. Najvjerojatnije će oporbena blokada premijerove autoritarne tvrdoglavosti, nakon što propadne ovih dana plenarno saborsko glasanje, vratiti izbore na početak: novi kandidacijski postupak. Kandidati za Ustavni sud se sami prijavljuju, a predsjednika Vrhovnog predlaže šef države Zoran Milanović.
I jedna i druga od dviju najsnažnijih političkih opcija u tzv. Visokom domu – o kojima, doduše, ne bi smio, ali presudno ovisi izborni palac gore ili dolje – traže dlaku u jajetu aspirantima na te dužnosti. Čak duboko među precima. Smiješno je, ako ne do kraja tragično, što ni jedna od politika u sporu ne poriče vrhunske pravosudne karijere 14 prijavljenih kandidata i njihovu apolitičnost. U čemu je onda problem? U tomu da HDZ ni mrtav ne prihvaća one za koje bi digli ruke SDP i Možemo! i obratno?
Pregovori tih dviju opcija su mrtva utrka. Tzv. lijevi ne pristaju na vezani uvjet „dva – dva“, a tzv. desni ne žele od njega odstupiti ni po koju cijenu. Makar tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena još godinama ne imala tih troje ustavnih sudaca i čelnika/čelnicu Vrhovnog suda budući da te institucije „uredno funkcioniraju“ i – bez njih!? Kao i deseci ambasada i konzulata, čak u najvažnijim stranim državama, bez diplomatskih čelnika!?
Premijer Plenković, arhitekt protuustavne, vezane „dva – dva“ morske ideje, dodatno je uoči prošlog vikenda prolio kantu kerozina na rasplamsalu vatru time što je objavio imena trojice od 14 kandidata za tri upražnjena mjesta u Ustavnom sudu. Istina, sva trojica su besprijekorni pravosudni stručnjaci, moralni ljudi zavidnih karijera, ali takvih je i među ostalima. Je li bilo pametno tu trojicu – jedan je „nacrtani“ SDP-ov obrazac ustavnog suca! – izvući na javnu streljanu? Naravno da nije, tako se to ne radi.
HDZ kao vladajuća stranka, a premijer Plenković kao „ekstremni desničar i kršitelj Ustava“ (Siniša Hajdaš-Dončić), imaju alate za izgurati jednostrano favoriziranu trojicu na izjašnjavanje 150 zastupnika. SDP, Možemo! i njihovi istomišljenici tu ne mogu ništa, ali na toj crti sve staje. HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina nema šanse skupiti najmanje 101 glas „za“. Unatoč novim tzv. žetončićima ovih dana u taboru vladajuće većine (78 ruku): bivšoj SDP-ovki Boški Ban-Vlahek, Dariju Zurovcu s liste Fokusa i novom šefu HSS-a Darku Vuletiću.
Budući da to Plenković zna jednako dobro kao i oponenti, može samo gristi nokte od bijesa i medijski se nabacivati primitivnim doskočicama i uvredama, pokušava amortizirati tu nemoć: „Ako SDP i Možemo! sruše izbor ustavnih sudaca (a srušit će, op. a.), bit će krivi za nefunkcioniranje Ustavnog suda!“ Taktika „drž’te lopova“!?
„Te dvije političke opcije se natječu koja će u percepciji javnosti ispasti odgovorna“, komentira predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe i šef Mosta Nikola Grmoja. „HDZ je shvatio da im taktika rušenja kvoruma na sjednici Odbora i skidanje točke o izboru čelnika Vrhovnog suda ne ide u prilog jer dok to rade ne mogu optuživati SDP da blokira izbor.“
HDZ-ova je većina, izvijestila je Hina koncem prošlog tjedna, sa sjednice saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, bez oporbe koja je napustila sjednicu, predložila Saboru tri kandidata za ustavne suce, o kojima će zastupnici, očekuje se, raspravljati u srijedu i glasati u četvrtak 30. travnja 2026. Inače, Ustavni sud RH od 12. travnja, kada je trojici sudaca istekao i produljeni šestomjesečni mandat, radi s deset umjesto s trinaest sudaca. HDZ forsira hitan izbor predložene trojice ustavnih sudaca, od kojih su dvojica „njegovi“, a SDP/Možemo! traže najprije izbor čelnika/ce Vrhovnog suda RH, obezglavljenog više od godine dana.
„HDZ je prošlih mjeseci učestalim ultimatumima, uvjetima i ucjenama radi povezivanja istodobnog izbora trojice ustavnih sudaca i predsjednika/ce Vrhovnog suda toliko zakomplicirao cijeli proces da se zemlja nalazi u povijesno najvećoj blokadi pravosudnog sustava od neovisnosti“, ističu u SDP-u. Ako je pitati Andreja Plenkovića, stanje je dijametralno drukčije.
Bez obzira na to koliko činova ima taj nakaradni politički igrokaz, ustavni suci u četvrtak neće biti izabrani, pa predstoji raspisivanje novoga javnog poziva. Znači, novih mjesec dana roka za prijavu kandidata, pa njihova saslušanja, opet pregovori istih vladajućih i iste oporbe s jamačno – istim neozbiljnim ishodom.
Á propos, je li tim političkim „lumenima“ što se prse kako su „preuzeli odgovornost“ uistinu stalo do države u kojoj žive kao na Olimpu o trošku sirotinje koju kinje najvećom inflacijom u eurozoni i rušenjem životnog standarda, sramotnim plaćama/mirovinama i rastom socijalnih razlika kao nikad u povijesti!? (Ne)izbor sudaca samo je kap u moru.
