Od 2017. do 2025. godine Hrvatska je značajno pala u rangiranju Atlasa kontracepcije te se danas nalazi u skupini zemalja s lošom dostupnošću. Besplatne opcije za kontracepciju u Hrvatskoj ne postoje. Mnoge moderne vrste i metode kontracepcije u Hrvatskoj nisu ni registrirane, pa ih djevojke i žene, koje si mogu to priuštiti, nabavljaju u inozemstvu, najčešće susjednoj Sloveniji. „Nije ovo slučajno tabu tema, već služi kao alat za održavanje postojeće neravnopravnosti i kontrole nad ženama“, kaže Ljerka Oppenheim iz udruge Sofija.
Od 2017. do 2025. godine Hrvatska je značajno pala u rangiranju Atlasa kontracepcije koji objavljuje Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava (EPF). Dok se u 2017. godini nalazila u kategoriji zemalja sa srednjom dostupnošću kontracepcije, danas se nalazi u skupini zemalja s lošom dostupnošću. To nije samo zdravstveno, već i ekonomsko i društveno pitanje, ističu iz Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija koja je u sklopu projekta Zaštita&Chill 2.0 objavila dva nova istraživanja vezano uz ovo pitanje, ekonomsku analizu i rezultate dvije fokus grupe.
Glavne prepreke dostupnosti kontracepcije su visoke cijene, nedostatak informacija, ograničen pristup savjetovalištima i priziv savjesti zdravstvenih radnika, ističe se u analizi Društveni i ekonomski aspekti poboljšanog pristupa kontracepciji koju je udruga provela u suradnji s Ekonomskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci.
Najčešće korištene metode kontracepcije u Hrvatskoj su kondomi i kontracepcijske pilule, dok je prekinuti snošaj na viskom trećem mjestu i koristi se kao “praktično rješenje”, što pokazuje koliko su žene prepuštene improvizaciji i snalaženju.
Često korištene kontracepcijske pilule u Hrvatskoj nije moguće dobiti bezreceptno, nalaze se na dopunskoj listi lijekova pa je potrebna nadoplata. Mjesečni trošak za pilule iznosi oko 6,88 eura, a u slučaju da se koristi privatni recept onda je cijena gotovo dvostruko viša te je trošak kontracepcijskih pilula na mjesečnoj razini iznosi više od 1 posto neto prosječne plaće žena. Uzimanje ovih tableta ima nuspojave za žene te se u razvijenim zemljama koriste i druge metode kontracepcije, poput implantata ili prstena, koje nisu ni registrirane u Hrvatskoj ili su teško dostupne. Spiralu koja jest dostupna koristi samo 4 posto žena iako je riječ o dugodjelujućoj metodi. Inicijalni trošak je izrazito visok u odnosu na ostale metode, ali se stavlja svakih pet godina pa je godišnji trošak 40 eura, a mjesečni tek 3,33 eura odnosno 0,25 posto mjesečne neto plaće žena.
„Naše istraživanje pokazuje da je za petinu ispitanica cijena prepreka korištenju željene metode, a najmlađe žene osjećaju te prepreke još izraženije“, kaže Ljerka Oppenheim iz udruge Sofija.
Žene, koje si mogu to priuštiti u inozemstvu nabavljaju modernije metode kontracepcije, najčešće u Sloveniji. U Sloveniji je, primjerice, kontracepcija besplatna i dostupna svima, a seksualna edukacija je dio školskog kurikuluma. Besplatna i dostupna kontracepcija smanjuje broj neželjenih trudnoća i pobačaja, što donosi i uštede za zdravstveni i socijalni sustav.
„Pravo na informirani izbor i sigurnu zaštitu ne smije ovisiti o sreći, novcu ili mjestu stanovanja“, naglašavaju u udruzi Sofija. U njezinom kvalitativnom istraživanju u su dvije fokus grupe sudionice između ostalog posvjedočile i da ljekarnici često odbijaju izdati kontracepcijska sredstva, pozivajući se na priziv savjesti, čak i kada je recept propisan od strane liječnika.
Prvo istraživanje udruge iz 2024. godine, provedeno na uzorku od 1136 žena, pokazalo je i zapanjujući manjak informacija o ovoj temi u odnosu na rezultate koje bi se moglo očekivati u 21. stoljeću. Žene su često prepuštene same sebi te je 88 posto ispitanica informacije o kontracepciji tražilo na internetu i društvenim mrežama, dok je razgovor s liječnicima ili roditeljima bio rijetkost.
„Čak 91 posto ispitanica smatra da bi liječnici i zdravstveni djelatnici trebali biti odgovorni za edukaciju o kontracepciji, a 88 posto ih smatra da to treba biti i škola, što jasno pokazuje kolika je praznina u sustavu. Sve to održava rodnu nejednakost, jer odgovornost za kontracepciju gotovo uvijek pada na žene, dok su muškarci rijetko uključeni u razgovor ili praksu“, kaže Oppenheim.
U udruzi Sofija smatraju da najveću odgovornost za ovakvo loše stanje na svim razinama snose institucije koje bi trebale štititi javno zdravlje i prava građana, prije svega Ministarstvo zdravstva, HZZO i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
„Odluke o financiranju kontracepcije, registraciji novih metoda i edukaciji su u njihovoj domeni, ali se desetljećima malo ili ništa ne mijenja. Naše istraživanje i iskustva ispitanica ukazuju na to da je zdravstveni sustav često hladan, nepovezan i hijerarhijski, s nedostatkom empatije i prilagodbe ženskom iskustvu. Nedostatak kvalitetnih i dostupnih informacija, izostanak javnih kampanja i edukacije te uporno odbijanje uvođenja seksualnog obrazovanja u škole ostavlja generacije mladih bez osnovnih znanja o kontracepciji i zdravlju“, komentira Oppenheim koja navodi i kako Strukovna društva i komore dodatno pogoršavaju situaciju toleriranjem priziva savjesti i nedostatkom edukacije među liječnicima.
Sve to dovodi to toga da je kontracepcija je i dalje tabu tema u Hrvatskoj, što je posljedica konzervativnih društvenih normi i utjecaja vjerskih institucija.
„Seksualnost i kontracepcija su teme o kojima se rijetko otvoreno razgovara, ni u obitelji ni u školi. Crkva i konzervativne udruge često šire stavove protiv kontracepcije i seksualne edukacije, što dodatno pojačava stigmu i osjećaj srama. Kad nema znanja, ostaju mitovi, strahovi i predrasude, a žene se boje pitati, liječnici izbjegavaju temu, a društvo šuti. Tabu nije slučajan, već služi kao alat za održavanje postojeće neravnopravnosti i kontrole nad ženama“, kaže Oppenheim.
Posljedice su ozbiljne, pa zbog loše dostupnosti kontracepcije Hrvatska ima više neželjenih trudnoća i pobačaja nego što bi trebala, a žene koje ne mogu planirati obitelj češće prekidaju školovanje ili gube posao, što utječe na njihovu ekonomsku sigurnost, mentalno zdravlje i mogućnost da ravnopravno sudjeluju u društvu.
„Sve dok institucije ne prepoznaju kontracepciju kao pitanje prava, zdravlja i jednakosti, žene će ostati prepuštene same sebi, a društvo će stagnirati. Pristup kontracepciji nije samo privatna stvar, već ključno pitanje javnog zdravlja, ekonomske stabilnosti i društvene pravde. Bez odlučnog institucionalnog angažmana, Hrvatska će i dalje ostati društvo u kojem sloboda izbora, zdravlje i ravnopravnost nisu dostupni svima pod jednakim uvjetima, a nikako nam ne ide u korist i klima ako pogledamo što se događa u Americi ili u Europi sa ženskim pravima, a Poljska nam je najbolji primjer. Ne smijemo se uljuljati i misliti da se to nama ne može dogoditi“, zaključuje Oppenhem.
