“Što im više pažnje pridajem, to ih više stiže”, kaže Dušica Radojčić iz stranke Možemo!, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, o pritužbama građana koji u sve većem broju stižu na adresu Odbora, od ilegalnog uvezenog otpada u Gospiću do premještanja troske iz Biljana Donjih do Siska gdje se sada također skladišti na otvorenom ili prijetećeg izvlaštenja vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Zaboku radi privatne investicije. „Duboko smo korumpirana država, jedino smjena HDZ-a može donijeti promjenu.“
“Što im više pažnje pridajem, to ih više stiže”, kaže Dušica Radojčić iz stranke Možemo!, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, o pritužbama građana koji u sve većem broju stižu na adresu Odbora. Onaj manji dio slučajeva koji dospije do javnosti već je izrazito zabrinjavajući, od ilegalnog uvezenog otpada u Gospiću do premještanja troske iz Biljana Donjih do Siska gdje se sada također skladišti na otvorenom ili prijetećeg izvlaštenja vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Zaboku radi privatne investicije. „Teško je procijeniti je li stvarno više tih slučajeva ili se o njima danas više govori. Sada imam uvide u zaista nevjerojatne slučajeve gdje beskrupuloznost i gramzivost uistinu nema granica“, kaže Radojčić, s kojom smo za H-Alter razgovarali o eksploziji okolišnih problema u Hrvatskoj, koji se nastavljaju na one stare koji se desetljećima ne rješavaju, kao i o širem kontekstu vrlo zabrinjavajuće političke i društvene situacije u Hrvatskoj.
Slučajevi koji pristižu u Odbor za zaštitu okoliša i prirode daju vam uvid u razmjere ugrožavanja zdravlja ljudi, okoliša i prirode u cijeloj Hrvatskoj. S obzirom na broj kritičnih slučajeva zadnjih mjeseci, od dovoza troske u Sisak do ilegalnog uvezenog i zakopanog otpada u Gospiću, je li riječ o tome da se stanje institucionalne zaštite okoliša srozalo ili se o tome više govori?
Primanje pritužbi građana nije jedina funkcija Odbora, ali je važna. Ljudi se javljaju nama tek kada su iscrpili sve druge mogućnosti. Teško je procijeniti je li stvarno više takvih slučajeva ili se o njima danas više govori. Na ovoj funkciji imam uvide u zaista nevjerojatne slučajeve iz kojih je očito da beskrupuloznost i gramzivost nekih ljudi nema nikakvih granica, a postojeći nadzor i sankcije ih očito ne obeshrabruju. Još uvijek me iznenađuje što su ljudi sve u stanju učiniti drugim ljudima, prirodi i okolišu da bi zaradili neki novac na ilegalni i kriminalni način. Neki slučajevi se rješavaju više desetljeća, poput crnih točaka, i to je zapravo najtužnije jer za takvu sporost i nemar nema nikakve isprike, kao što su dugi postupci javne nabave ili izrada projekta sanacije, da to traje toliko dugo. U tom vremenu zagađeni okoliš uništava kvalitetu života i zdravlje ljudi. Primjer je Vranjic i posljedice obolijevanja i smrti stanovnika od raka pluća – mezotelioma uzrokovanog azbestom. Na nedavnoj konferenciji čuli smo od predstavnice inicijative građana da je od te bolesti u njihovom kraju umrlo 400 ljudi.
Zašto ne dolazi do sanacije?
Često se najprije godinama prebacuje odgovornost. Sa sanacijom se kreće nakon godina onečišćenja tla i voda, putem kojih se širilo. Tada treba procijeniti na koji način i do koje dubine i širine treba ići sanacija, koja je jako skupa, pa je i to česti razlog odugovlačenja. Uzmimo aktualni primjer sanacije jedne od crnih točka, troske iz Biljana Donjih, koja je godinama zagađivala zrak, tlo i vode. Europski sud naložio je njeno uklanjanje, potvrdio i da sadrži i otpušta toksične i kancerogene tvari. Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša je izgubilo puno godina pokušavajući dokazati da je riječ o neopasnom građevinskom otpadu, ali je sud dva puta presudio da to može postati neopasni građevinski materijal tek kad se obradi. Dok se ne ugradi u neki materijal, to je opasni otpad, a on se sada obrađuje na otvorenom u Sisku bez ikakvih mjera zaštite. Osim toga, troska se na obradu prevozi 350 kilometara do Siska u otvorenim kamionima, iskrcava se i prosijava na otvorenom bez ikakve zaštite, kao da se radi o neopasnom otpadu. Tovarni prostor kamiona se zatim ispire i ta voda odlazi u tlo. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je platio takvu sanaciju 17,5 milijuna eura. Hrvatska je, osim toga, zbog tog slučaja platila kaznu od milijun eura te 6.500 eura na dan do konačne sanacije. Sada imamo pripreme za sanaciju odlagališta ilegalno zakopanog opasnog otpada u Gospiću, Poznanovcu i Benkovcu, no veliko je pitanje kako će Fond pristupiti teškoj sanaciji zakopanog otpada u Gospiću.
Prije političke karijere bili ste okolišna aktivistica i dugogodišnja predsjednica udruge Zelena Istra, a danas kao saborska zastupnica obilazite također brojne građanske inicijative koje se upravo bore ili za sanaciju ili protiv devastacije prostora. Čini se da čak i kao dio Sabora ne možete doći do institucija drugačije nego aktivizmom.
Da, razlika je jedino u tome što je sada mikrofon nešto veći, ali problemi ostaju jednako veliki. Jedna od funkcija saborskog Odbora je da sluša građane kojima okolišni problemi ugrožavaju život i zdravlje. Time sam se bavila i prije političkog angažmana.
Iako Hrvatska ima zakonodavstvo i postupke koji bi trebali osigurati da ovakvih novih slučajeva ne dolazi, u praksi je vidljivo da oni ne pružaju potrebnu zaštitu. Vi ste naveli kako su postupci, poput procjene utjecaja na okoliš, izgubili smisao jer se svode na pravdanje bilo kakvog projekta, bez obzira na njegov negativni utjecaj na ljude i okoliš. U čemu je problem sa sustavom ocjenjivanja prihvatljivosti projekata na okoliš?
Sada postoji tendencija da se i ti nedovoljno dobri postupci procjene utjecaja na okoliš dodatno oslabe kako bi se omogućilo investitorima da brže dođu do dozvola. Pokazalo se da studije utjecaja na okoliš zapravo služe pravdanju zahvata. Stručna javnost koja sudjeluje u javnim savjetovanjima o tim studijama često argumentiranim primjedbama dokazuje kako navodi u studijama nisu istiniti, cjeloviti ili temeljeni na terenskim istraživanjima. Ministarstvo zaštite okoliša izrađivačima manjkavih studija ne oduzima dozvole, oni ne snose nikakve posljedice. Naravno da takav sustav u kojem investitor plaća izrađivača studije ne može rezultirati vjerodostojnim studijama ili elaboratima. Ako se netko od izrađivača studija usudi reći da će zahvat imati značajne negativne posljedice za okoliš te je ili neprihvatljiv ili se propišu jako skupe mjere zaštite ili kompenzacije, on više nikada neće dobiti posao, ne samo od tog investitora nego ni od jednog drugog. Takav sustav treba mijenjati. Postupci procjene utjecaja na okoliš svojom kvalitetom ne zadovoljavaju potrebe zaštite okoliša, prirode i zdravlja ljudi. Uz to, u tim studijama gotovo se u cijelosti zanemaruje utjecaj na lokalnu zajednicu. Spominje se utjecaj na sastavnice okoliša, ali veliki zahvati mogu imati velik utjecaj na život zajednice. Ako se u nekom malom mjestu sagradi veliko turističko naselje gdje će broj turista premašiti broj stanovnika, to neminovno dovodi do nepovratnih poremećaja u zajednici i to bi se, također, trebalo razmatrati.
Ono što je još grotesknije je da se u zadnje vrijeme i pod izgovorom energetske tranzicije čini velika šteta lokalnim zajednicama. Jasno je da nam zbog katastrofalnih posljedica klimatskih promjena treba energetska tranzicija i da moramo mijenjati način na koji proizvodimo energiju i u tome obnovljivi izvori imaju ključnu ulogu, ali bi ona trebala biti pravedna. Imamo slučaj sunčane elektrane u Obrovcu Sinjskom koja bi se prostirala na 250 hektara ili 163 vjetoroagregata koji su planirani u jednoj općini, Gračacu bez procjene kumulativnog utjecaja, računajući valjda da je tamo malo stanovnika i da njihov otpor neće biti velik. Primjedbe nezavisne struke i građana potkrijepljene dokazima ne uzimaju se u obzir, što je čisto kršenje Aarhuške konvencije. Javne rasprave su samo izvršavanje nekakve zakonske forme. U svojoj praksi još nisam srela slučaj da je netko ozbiljno razmotrio i usvojio primjedbe koje su došle na javnom savjetovanju.
Kao rijedak primjer, studija utjecaja na okoliš za solarnu elektranu u Obrovcu Sinjskoj prošli mjesec nije dobila povoljno mišljenje stručnog povjerenstva.
Da, no do toga je došla slučajno jer se na sjednici nije pojavio jedan član koji je trebao stvoriti većinu. Trebate znati i da je mišljenje povjerenstva neobvezujuće, to je samo savjet koji ministrica može, ali ne mora poslušati. Sada je na ministrici zaštite okoliša da izda rješenje o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti zahvata na okoliš Nadam se da će ona biti dovoljno razumna da shvati da sunčana elektrana na 250 hektara, od čega lokalna zajednica nema nikakve koristi, a puno štete, nije prihvatljiva. Postojeće vjetroelektrane u Gračacu električnu energiju izvoze, a to je, prema informacijama koje imam, plan i za druge spomenute sunčane i vjetroelektrane.
U farsu u koje se sve više pretvaraju projekti obnovljivih izvora energije uklapa se i namjeravano izvlaštenje 328 vlasnika poljoprivrednog zemljišta u Zaboku radi gradnje solarne elektrane privatnog investitora. Podsjeća li vas to na Zakon o golfu kada se namjeravalo izvlašćivati također radi privatnih interesa? Nijedan od tih projekata na kraju nije realiziran što je pokazalo da cilj nikada nisu ni bili golf tereni već malverzacije sa zemljištima.
Besramni Zakon o golfu je, na kraju, ukinut, a to se mora dogoditi i s odredbama zakona koje omogućavaju izvlaštenje za privatni interes. Izgleda da je vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Zaboku i Pregradi čak više od 500. Svi su oni pod prijetnjom izvlaštenja kako bi isti vlasnik više tvrtki mogao dobiti zemlju za gradnju pet sunčanih elektrana. U tom slučaju nije poštovana čak ni procedura koju nameće zakon. Ljudi su dobivali različite informacije i potpuno su zbunjeni. Pokrenuli smo postupak ocjene ustavnosti zakona koji omogućava takvu grabež privatnog zemljišta. Izvlaštenje služi tome da se mogu realizirati neki javni zahvati kao što su cesta, škola ili bolnica, ali skandalozno je da se dopušta otimanje zemlje za realizaciju privatnog komercijalnog interesa. Zašto, naprimjer, vlasnici tog zemljišta ne bi sutra sami sagradili svoju solarnu elektranu ili zajedničku poput prve osnovane energetske zajednice u Zaboku. Investitor koji je jeftino dobio zemlju sutra može odustati od solara i prenamjenom dobiti daleko skuplje građevinsko zemljište. Kada su se donosili zakoni kojima su se obnovljivi izvori energije proglašavali strateškim interesom RH, nitko nije mogao pomisliti da će to koristiti za ovakvu otimačinu privatnog zemljišta.
Istodobno postoje milijuni krovova koji se mogu solarizirati, parkirališta, devastiranih zemljišta, evo primjerice ovih crnih točaka koje smo spominjali, gdje solarne elektrane imaju svoje mjesto. Zašto se takva solarizacija ne događa ili se događa jako sporo?
To je zbilja sramota. Mi smo tako slabo solarizirani da smo na dnu Europe po tome iako smo među onima koji imaju najveći potencijal. Korištenje vrijednog poljoprivrednog zemljišta za izgradnju sunčanih elektrana trebalo bi biti zadnja mogućnost i to isključivo za dvojno korištenje, kao agrosolari. Umjesto da osnažujemo zajednicu i da potičemo energetske zajednice građana već se dvije godine onemogućava ljudima da dijele energiju. HEP ODS to blokira, a nije riječ o tehničkom problemu. Zelena tranzicija treba doprinositi razvoju lokalnih zajednica, a ne da im se uzimaju resursi, budućnost i psihičko zdravlje. Ovako ispadamo opet država koja donosi zakone kako bi velikim igračima omogućila super profit na račun malih ljudi.
U Saboru ste govorili i o pustošenju šuma od strane Hrvatskih šuma. Jedan od primjera koje ste naveli je Posebni rezervat šumske vegetacije Varoški lug gdje je vršena sječa iako je jasno da je pod razinom zaštite koja zabranjuje sječu. Ljudi svakodnevno svjedoče masakriranju šuma čak i u Parku prirode Medvednica. Kako to zaustaviti?
Puno je tih slučajeva. Radi se o tome da smo duboko korumpirana država, a korupcijom su posebno zaražene velike državne tvrtke poput Hrvatskih šuma. Cijeli sustav koji je izgradio HDZ je korumpiran, o tome govori i tridesetak ministara koji su morali otići zbog korupcijskih skandala. Dok je HDZ-a na vlasti bit će i korupcije, to je u njihovom DNK-u. Jedino smjena HDZ-a može donijeti promjenu. Za područje zaštite okoliša i prirode i okoliša kojim se bavim spomenut ću izrazito loš sustav nadzora i sankcioniranja. 2019. su sve inspekcije došle pod jedan krov Državanog inspektorata i otada počinje njegovo kadrovsko i financijsko oslabljivanje.
Hrvatske šume su podigle nekoliko tužbi za klevetu protiv Vesne Grgić, čelnice Zelenog odreda koji je dio braniteljske udruge Vidra, koji se godinama bore i prijavljuju upravo devastaciju šuma. Poznato je da se te tzv. SLAPP tužbe koriste protiv novinara i medija, no već ste upozoravali kako su tužbe za klevetu najbrži način da se ušutkaju i oni koji govore o korupciji i pustošenju. Kakva je tu situacija u području zaštite okoliša?
Riječ je o zastrašivanju ljudi koji se bore za svoj okoliš. Posebni izvjestitelj UN-a za branitelje okoliša upozorio je Hrvatsku u slučaju Grgić da nije dopustivo da državne tvrtke tuže okolišne aktiviste i zatražio da se pobrine da se tužbe odbace i da se aktivisti ne zastrašuju, no po tom pitanju ministarstvo nije učinilo ništa. Imamo i druge slučajeve gdje financijski moćni tuže aktiviste za klevetu, njima nije problem plaćati odvjetnike i sudske postupke koji traju godinama. Tužbe za klevetu podigli su investitori u kontroverzne projekte, primjerice, protiv najistaknutijih predstavnika pulske građanske inicijative Lungomare i članova Zelene akcije. Oni žive godinama s teretom tih tužbi. Kao aktivistica nisam nikad bila predmet takve tužbe, ali me, paradoksalno, kao saborsku zastupnicu i gradsku vijećnicu za klevetu tužio direktor komunalnog poduzeća, zato što sam izjavila da to gradsko podzeće neracionalno troši javni novac, što je stvar bez presedana. Tužba je odbijena zbog saborskog imuniteta, a ne zbog toga što se radi o SLAPP tužbi. Suci bi to trebali prepoznavati, naročito kada se radi o aktivistima i novinarima, kao što to nalaže Direktiva o SLAPP-u i odbijati ih, ali oni to ne rade.
Spomenuli ste Lungomare, to je dio Pule gdje se građanska inicijativa bori protiv gradnje hotela i drugih načina privatizacije zelenog područja, što bi sve trebalo biti regulirano kvalitetnim Generalnim urbanističkim planovima (GUP) no GUP-ovi i dalje ostaju alat devastacije, primjer je pulski GUP o čemu ste također govorili. Novi zagrebački GUP koji je uveo zaštitne odredbe, blokiran je dvije godine od strane Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine pod vodstvom HDZ-a. Pokazalo se kako vladajući ne skrivaju namjere da kroz GUP-ove omogućuju ostvarivanje raznih interesa kroz prekomjernu gradnju. Koliko je prostor danas ugrožen preko GUP-ova?
Svi se interesi moraju smjestiti negdje u prostor i zato su prostorni planovi toliko važni i toliko podložni korupciji. Kad je o Puli riječ, imali smo primjer pogodovanja u prostornom planiranju tijekom cijele vladavinu IDS-a u, kada se GUP mijenjao točkasto, prema zahtjevima pojedinih investitora. Dobili smo investitorski urbanizam, odnosno odustajanje od urbanizma, a nastradali su kvaliteta planiranja i života u gradu, estetika, priobalni pojas i javni sadržaji. Pulski GUP treba iz korijena mijenjati, a prvi korak je detektiranje problema u prostoru te način njihovog rješavanja. U priobalnim gradovima, općenito, uništava se kvaliteta života prekomjernom turistifikacijom i gradnjom apartamana, preblizu obale i nedostatkom rezervacije prostora za javne sadržaje koji su u novim naseljima potrebni. Način na koji se išlo u izmjene GUP-a u Zagrebu primjer je kako bi se trebalo pristupati izmjenama tih planova, a otpor koji je pružala Vlada dokaz je da im je planiranje u interesu nekih važnije i od javnog interesa. A to se najbolje vidi u predloženim izmjenama Zakona o prostornom uređenju.
Pokazuju li zastupnici vladajuće stranke pa i drugih opcija uopće interes za ova pitanja?
Nisam primijetila preveliki interes za rasprave u Odboru za zaštitu okoliša, teme se često odrađuju da se odrade. Što se tiče Sabora, rasprave ima, evo uskoro ćemo imati žestoku raspravu o Zakonu o prostornom uređenju čiji je nacrt usvojen prošlog tjedna na Vladi. Izmjenama tog zakona se pogoduje privatnim interesima i hotelijerskom lobiju. Iako su namjere u početku bile dobre, na primjer da se mobilne kućice proglase građevinama ili da se zabrani etažiranje u zonama turističko-ugostiteljske namjene, izrađivači zakona ipak su popustili tom moćnom lobiju i razvodnili odredbe koje su bile zaštitne. Kampovi, zone T3, bili su u početku zamišljeni bez smještajnih jedinica trajnog karaktera, da budu zone prirode, gdje se ne želi infrastruktura, gdje se žele ljudi koji će samo staviti šator ili kamper i provesti neko vrijeme. Nakon toga se netko sjetio mobilnih kućica koje, naravno, nisu mobilne jer se nikada ne miču. One imaju i struju i vodu i kanalizaciju, a često bazene i nadstrešnice. Kako to može biti mobilno? Dakle, na mjestima koje su u planovima označena kao T3 kako bi se prostor zaštitio, nakrcane su stotine kućica, te su tako nastala cijela naselja u kampovima. Ovaj zakon je trebao riješiti taj problem, dati neki rok da se maknu te kućice, da kamp ostane kamp ili da se barem dovoljno odmaknu od obale. Isto je s etažiranjem turističkog smještaja. Nacrtom zakona uvodi se i mogućnost da država intervenira u prostor jedinica lokalne samouprave unatoč njihovim željama i planovima. De facto se ukida UPU kao jedini instrument lokalnog upravljanja prostorom i prenosi odluke o razvoju s lokalne razine na središnju vlast.
Iduće godine Hrvatska prenosi u svoj kazneni zakon EU direktivu o zaštiti okoliša putem kaznenog prava. Hoće li to doprinijeti tome da se barem dio ovih slučajeva o kojima smo razgovarale ipak smanji i a
dekvatno kazni?
Ne znam kako će izgledati završna verzija, ali iskreno se nadam da će biti dovoljno odvraćajuća za prekršitelje zakona. Prošli mjesec je u Istri donesena prva presuda u kojoj su ljudi koji su posjekli šumu u Rovinju kažnjeni uvjetnom kaznom zatvora. Kazne za djela protiv okoliša moraju obuhvaćati obnovu okoliša, visoke novčane, ali i zatvorske kazne, bez mogućnosti olabavljivanja. Danas kazne uopće nisu odvraćujuće. Čak i kad kazne izgledaju velike, one su male u odnosu na profite i štete u okolišu. Puno je takvih primjera u postupanju s otpadom, gdje se osobe koje se bave oporabom otpada na nezakoniti način unatoč kaznama i dalje nastavljuju s time baviti na jednako nelegalni način, kazne su uključili u svoj model poslovanja.
Otpad je također veliki problem koji se jedva miče s mrtve točke. Čak i ovdje u Zagrebu gdje je vaša zelena opcija na vlasti vidljivo je da je to proces koji se jako sporo odvija i čak je i zelena opcija uzela u razmatranje spalionicu otpada kojoj su se ranije kao aktivisti protivili. Kako to tumačite?
Nažalost Plan gospodarenja otpadom RH definira što se smije napraviti, čak i ako imamo bolje ideje, nije ih moguće realizirati. U tom planu je predviđeno jedanaest centara za gospodarenje otpadom koji su svi trebali biti gotovi do 2025., ali sreća je da nisu jer onda bismo danas imali jedanaest Kaštijuna i Marišćina. Sada kada se vidjelo kako ta dva centra loše funkcioniraju, ostale treba graditi učeći na njihovim greškama. Centri za gospodarenje otpadom proizvode gorivo iz otpada, i već sada ima velikih problema s plasmanom tog goriva, sve je manje onih koji ga preuzimaju, a cijene su jako visoke i stalno rastu. Prema Planu se predviđa da će nakon uspostave svih 11 planiranih CGO-a nastajati stotine tisuća tona goriva iz otpada godišnje, ali što ćemo s tim gorivom? Planiramo sustav koji proizvodi gorivo iz otpada koje nitko ne želi. Kaštijun ima velike financijske poteškoće zbog 29.000 tona uskladištenog neprodanog goriva iz otpada. To samo stoji tamo, što je opet nezakonito. Moraju se toga riješti, a to je skupo. Bilo bi najbolje da se mijenja Plan gospodarenja otpadom. Zabranila bih da bilo tko otvara centar za gospodarenje otpadom, a da prethodno nema sortirnicu, kompostanu, bioplinsko postrojenje i centar za ponovnu upotrebu, da sustav bude zaokružen. Zar nije nevjerojatno da jedna od najrazvijenijih regija Hrvatske, Istra, nema nijednu sortirnicu, nijednu kompostanu, nijedno bioplinsko postrojenje, iako je Fond za zaštitu okoliša više puta raspisivao natječaje i za kompostane i za ostalo, ali se nitko nije javio. Komunalna poduzeća odvojeno prikupljaju različite vrste otpada, ali imaju poteškoća s njegovim plasmanom i cijenom preuzimanja. Manje košta odložiti tonu otpada na Kaštijun nego zbrinuti tonu odvojenog plastičnog otpada. Tvrtki koje oporabljuju otpad je jako malo. Hrvatska mora povećati postojeće kapacitete za oporabu odvojeno prikupljenog otpada i poticati izgradnju postrojenja kako bi dostigli potrebne kapacitete, a teba razmotriti i mogućnost otvaranja javnih postrojenja za obradu i oporabu. Danas imamo otpad za koji ne postoje nikakva postrojenja za obradu. Na primjer, azbest u Hrvatskoj nitko ne oporabljuje, mi ga odvajamo, a on se na koncu samo sprema u kazete.
Osude ustaštva s figom u džepu
Istodobno, dok se svi problemi ne rješavaju, vlast podržava revitalizaciju ustaštva, u Saboru održan okrugli stol u kojem se negirala uloga Jasenovca, a prošlotjedni slučaj iz Splita je izrazito zastrašujući. Sva osuda od vladajućih se svodi na izjave „osuđujemo“, iako su upravo oni ti koji bi trebali djelovati da se to zaustavi.
To su osude s figom u džepu, osude koje u sebi sadrže pravdanje ustaštva. Citirat ću jednog prijatelja: „Beštija je dobro nahranjena i sada se sprema na idući korak“. Bilo je očekivano da će se s govora mržnje prijeći na djela mržnje. Sve se to hranilo i na mjestu gdje se to nije smjelo dogoditi, u Sabor. Gordan Jandroković je za eksplicitno zabranjeni ustaški pozdrav rekao da ima dvostruke konotacije, zatim je te riječi ponovilo više saborskih zastupnika što predsjednik Sabora nije sankcionirao.
Sve je to rezultat poigravanja s ekstremno desnom političkom opcijom, stvaranjem vlade HDZ-a s DP-om. Ovo se moglo očekivati, a za sve je kriv HDZ koji je koketiranjem s ekstremnom desnicom doveo državu u stanje gdje se revizijom povijesnih činjenica stvara sramotna atmosfera u društvu koja onda rezultira napadom na djecu koja su došla pjevati. Naš je stav da ako Plenković ne može osigurati sigurnost građanima i poštovanje Ustava od strane institucija, mora odstupiti s mjesta predsjednika Vlade.
Kako vidite daljnji razvoj situacije? Hoće li Hrvatska postati druga Mađarska i ima li društvo snage da se tome usprotivi?
Veliki dio društva je jako zabrinut zbog smjera u kojem idemo i vjerujem da imamo snage da se odupremo napadu ekstremne desnice.
Ljevica na djelu
Velik dio svijeta ide u smjeru koji izmiče kontroli, od Trumpa u SAD-u, do gledanja uživo genocida u Gazi, pa i Sudanu. Ima li ljevica odgovore na sve to?
Odgovor ljevice upravo se događa. Silovita navala desnice u SAD-u potaknula je i odgovor ljevice – nedavnu pobjedu lijevo-zelenog gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija. Od kada je HDZ formirao vladu s DP-om potenciraju se politike kojima se domoljublje promovira simbolima mržnje i zločina, potencira se mržnja prema svemu što je drugačije, crnokošuljaši haraju ulicama. Izaziva se kaos na čijem valu desničarske organizacije grade svoju publiku. Osnaživanje desnice u Hrvatskoj nije nepovezano s onim što se događa u Europi i svijetu.
Ako se stalno nameću teme koje polariziraju društvo, onda si siguran da je dobar dio javnosti skrenuo pogled s onoga što ne želiš da vide, npr. koliko su vladajući nesposobni suzbiti inflaciju, spriječiti divljanje cijena, zaustaviti osiromašivanje sve većeg broja ljudi. Takve politike raskrinkavamo, sukobljavamo se s političkim opcijama koje ih potiču, predlažemo politike koje se temelja na smanjivanju nejednakosti, kvaliteti i priuštivosti javnih usluga i stanovanja, oporezivanju ekstaprofita, uvažavanju i zaštiti manjina, rodnoj ravnopravnosti – ukratko, politike za pravednije društvo.
Nekidan sam slušala intervju s novinarom Hrvoje Šimičevićem koji je govorio o kršćanskom fašizmu, otkud dolazi i tko financira te nazadnjačke organizacije “milijardama dolara protiv slobode”. Dio toga novca stiže i u Hrvatsku za promicanje vjerskog ekstremizma i antirodnih pokreta. Među financijerima su i najveći zagađivači, u čijem je interesu negiranje klimatskih promjena, oni podržavaju pokrete i osobe koje su u svojoj biti fašističke. Trump negira klimatske promjene i podržava najnevjerojatnije osobe i sumanute teorije. Tome povjeruju najobespravljeniji slojevi društva u SAD-u i daju mu glas da bi ih on još više osiromašio i doprinio uništavanju i društva i klime.
