Ovogodišnja memorijalna umjetnička intervencija u čast žrtava fašizma na Dotrščini rad je naslovljen Podizanje / Elevation autora Mateja Gavule. Rad će biti izveden u subotu, 19. rujna 2026. s početkom u 11 sati na glavnom ulazu u Spomen-park Dotrščina.
Na prostoru spomen-parka Dotrščina, za vladavine ustaškog terora tijekom Drugog svjetskog rata, ubijene su tisuće građana i građanki iz Zagreba, okolice i od drugdje. Velik dio žrtava ubijen je i pokopan na lokaciji Doline grobova gdje jedan od prevrnutih kamenih blokova ima nejasnu ulogu.
Ove godine autor intervencije odabran je po kustoskom izboru Daniela Grúňa, koji o radu Mateja Gavule navodi:
“Matej Gavula koristi arhaične tehnologije podizanja teških tereta kao motiv za ponovno povezivanje s fizičkim svijetom. Taj ritual podizanja dio je oblikovanja materijalne kulture još od davnina, a služio je odavanju počasti precima i stvaranju predmeta namijenjenih trajnosti kroz stoljeća. Fizički rad svladavanja gravitacije sastavni je dio kiparske discipline. Naslov djela je Elevation (uzdizanje, podizanje), riječ koja etimološki potječe od latinskog glagola elevare, a u razdoblju prosvjetiteljstva ušla je u moderne europske jezike. Učiti, biti učenik – élève (fr.) – znači biti netko koga druga osoba oblikuje i uzdiže; ta riječ dijeli isti korijen s élevé (fr.) te stoga nosi značenje podizanja ili uzdizanja, kako u fizičkom, tako i u duhovnom smislu.
S kojom se svrhom odvija ritual uzdizanja i što se otkriva tim činom podizanja? Elevation ima performativnu funkciju sjećanja te se, kao participativni događaj, povezuje s mjestom i pamćenjem. Masivni kamen ovdje predstavlja teret s kojim se moramo suočiti. Upravo potraga za možda izgubljenim tekstom na suprotnoj strani kamena postaje simbolom naše kolektivne tame, naše „kulture zaborava” užasa fašizma. Na toj se strani možda nalazi nešto što govori o žrtavama, pogubljenim i mučenim ljudima; ondje se sadašnjost preklapa s traumama prošlosti.
Matej Gavula dolazi iz Slovačke, gdje je – u isto vrijeme kao i u Hrvatskoj – fašistički režim u smrt otpremio desetke tisuća vlastitih stanovnika i gdje priroda zločinačkog režima, na čijem je čelu bio katolički svećenik Jozef Tiso, ni do danas nije u potpunosti osuđena od strane društva niti je s njom pravno raščišćeno. U Slovačkoj možemo pronaći nekoliko mjesta usporedivih s Dotrščinom. Ovdje ću spomenuti dva: Kremničku (danas dio Banske Bystrice) i Nemecku – mjesta na kojima su 1944. i 1945. godine pogubljene stotine civila. S druge strane kamena nalaze se mržnja, sram i pasivnost; prisutni su kako prijekori, tako i naknadne isprike.
U svom romanu Solaris Stanisław Lem prikazuje kognitivno otuđenje kroz nepoznat, dalek planet sjećanja u koja nije moguće prodrijeti, dok živa oceanska tvar tog planeta ostaje neuhvatljiva. Protagonist romana, psiholog Kris Kelvin, postaje „gluhi slušatelj” živog oceana koji prekriva planet. On može promatrati tek djeliće cjelokupnog procesa u kojem poprimaju oblik privremene strukture golemih razmjera, dok mu bit njihova postojanja ostaje skrivena. Ta oceanska simfonija, koja se naizmjence stvara i razara, složena je metafora za sjećanje. Solaris govori o poniranju u tamu vlastitih sjećanja koja poprimaju privremen materijalni oblik u čvrstom stanju, da bi se ubrzo preobrazila u nešto drugo. Takva je i priča o umjetničkim intervencijama u Spomen-parku Dotrščina, čiji dio sada postaje i performativni rad Mateja Gavule.
Pink Floyd na svom slavnom albumu The Dark Side of the Moon pjevaju: Zaključavaš vrata / I bacaš ključ / Netko je u mojoj glavi, ali to nisam ja. / A ako se oblak provali, a grmljavina ti odjekne u uhu / Vičeš, a čini se da te nitko ne čuje. / I ako bend u kojem sviraš počne svirati drugačije melodije / Vidjet ćemo se na tamnoj strani Mjeseca. Ako se ikada sretnemo na tamnoj strani Mjeseca, ondje nećemo vidjeti svoja lica okrenuta dnevnom svjetlu, već sve ono što skrivamo i što odbijamo vidjeti. Želimo li ipak nekako dospjeti na tu udaljenu stranu, moramo uložiti određeni napor kako bismo tamo stigli. I obrazovanje i oslobađanje od teškog bremena zahtijevaju primjenu sile koja uzdiže misli i terete prema gore, a pritom nije ni razorna ni smrtonosna; njezina je zadaća uzdići duh prema slobodi. Riječ je o naporu koji poduzimamo bez ikakve sigurnosti da ćemo ondje doista išta otkriti.“
Daniel Grúň
Biografije:
- Matej Gavula školovao se za klesara u Školi primijenjenih umjetnosti u Bratislavi. Godine 1996. diplomirao je na Odsjeku za staklo Akademije likovnih umjetnosti i dizajna u Bratislavi. Primarno se bavi objektima i skulpturom, a djelomično i fotografijom te videom. Također radi na postavu izložbi i, povremeno, na scenografiji. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Bratislavi, na Odsjeku za skulpturu, objekt i instalaciju.
- Daniel Grúň je povjesničar umjetnosti i kustos specijaliziran za teoriju i povijest moderne i suvremene umjetnosti. Viši je znanstveni suradnik na Institutu za povijest umjetnosti (Centar za istraživanje umjetnosti) Slovačke akademije znanosti te predaje na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Bratislavi gdje je i doktorirao. Izvanredni je profesor na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Pragu.
Od pokretanja aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina 2012. godine, na prostoru najvažnijeg zagrebačkog memorijalnog prostora radove su do sad izveli: Saša Šimpraga, Davor Sanvincenti, Slaven Tolj, Daniel Kovač, Zoran Pavelić, Gildo Bavčević, Sandra Sterle, Tonka Maleković, Driton Selmani, Diana Sokolić, Vlado Martek, Patricia Pisani i Tomo Savić Gecan.
Ovogodišnja memorijalna intervencija održava se u partnerstvu Virtualnog muzeja Dotrščina i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.
Godišnja memorijalna umjetnička intervencija na Dotrščini izvodi se tradicionalno u povodu Svjetskog dana mira.
Virtualni muzej Dotrščina autorski je projekt Saše Šimprage.
Zahvale: Alem Korkut, Darko Šimičić, Hrvatske šume
