Gubitkom izbora i HDZ-ove kontrole nad pompoznim vukovarskim kolonama sjećanja, misama, komemoracijama, naslikavanjima… HDZ-u je A.D. 1. lipnja 2025. Vukovar po drugi put pao.
Ako mu je Rogati dopustio pratiti zadnje lokalne/regionalne izbore, mora da se međunarodni terorist Zvonko Bušić-Taik (32 godine robije u SAD-u zbog ubojstva policajca i otmice putničkog zrakoplova na liniji New York – Chicago) – pardon, „hrvatski idealist“ za tzv. endehazijske nostalgičare – iksti put okreće u grobu. Ne samo zato što ni samoubojstvo rujna 2013. godine u Rovanjskoj, jer više „nije želio živjeti u Platonovoj pećini“, nije zaustavilo bratoubilački rat na radikalnoj političkoj tzv. desnici i ujedinilo ju u borbi za vlast tipa tzv. NDH-2 nego i zato što su se baš na Vukovaru bile zakrvile dvije najvidljivije protusrpsko-proustaške stranke.
Hrvatski suverenisti Marijana Pavličeka i Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Marija Radića sinergijski su preoteli Domovinskom pokretu (DP) Ivana Penave i HDZ-u Andreja Plenkovića Grad heroj, je li, „simbol Domovinskog rata i hrvatske slobode“, što „vječni“ vlasnici vrlo unosne simbolike nikako ne mogu progutati. Gubitkom izbora i zapravo HDZ-ove kontrole nad svim tim pompoznim vukovarskim kolonama sjećanja, misama, komemoracijama, naslikavanjima uvijek istih političara i šefova nekih od 1300 braniteljskih/stradalničkih udruga, šablonskih medijskih filipika uvijek istih novinara i „povjesničara“, itsl. 18. studenoga, HDZ-u je Vukovar A.D. 1. lipnja 2025. drugi put pao.
Umjesto da Ivan Penava, nastavnik tjelesnog odgoja na čelu gubitničke stranke, dade ostavku i makne se iz politike u kojoj je ostavio negativan trag – od sramotnog čekićanja ćirilice u Vukovaru i gaženja materijala Gradskog vijeća tiskanih na tom i hrvatskom pismu do raskola u DP-u zbog tzv. koalicijsko-imovinskog ulaska u HDZ-ovu trećemandatnu vlast – Penava će ovih dana inkasirati Plenkovićv honorar: udobno-unosni fotelj potpredsjednika CRO vlade. Politikantski si špekulanti mogu zataknuti za šešir tlapnju o tomu da će se katastrofalno poražen na izborima Pokret povući iz vladajuće koalicije, time srušiti vladu i izazvati prijevremene parlamentarne izbore. Zašto bi?
Neće se dogoditi ništa od toga što bi se u moralno zrelim demokracijama dogodilo, takorekuć, samo od sebe. Ne samo radi časti, obraza, digniteta i političke uvjerljivosti gubitnik nego i budućnosti političke opcije koja želi, resetirana, o(p)stati u demokratskom oktogonu. Slast i mast Penavine te pozicija trojice DP-ovih ministara u tzv. koalicijsko-imovinskoj HDZ-ovoj vlasti preča je malograđanskomu mentalitetu od polit-moralne osnovice svakoga javnog djelovanja koje podliježe izbornoj valorizaciji, pa…
Naravno da Penava ne razmišlja ni o kakvoj ostavci, iako je upravo na Vukovaru i u Vukovaru fasovao izbornu pljusku za povijesno pamćenje. Zbog koje se zvučne pljuske, podalje od javnog oka, češe i mecena tog neuspjeha – Andrej Plenković. Ili se ne češe. Naime, politika je i praktična javna stvar, pa će se i sada, poslijeizborno, pokazati kako „moj jučerašnji krvni neprijatelj“ može od danas biti „moj najmiliji prijatelj“ čim se interesi podudare u istom tzv. programskom sjecištu. Naime, uvijek se općinstvu baca pred nos ista kost za glodanje: zajedničko programsko djelovanje u korist „svih naših građana“.
Ma što to značilo, a uglavnom ne znači ništa. Političari drumom, građani šumom. No, što će i kamo će“ mali Ivica“ nakon što je bez pardona nogiran iz glavne DP-ove utvrde, Vukovara, morat će itekako razmisliti, jer ovako grogiran DP, s ovakvim vođama – raskoljen i deprimiran odlaskom struje Marija Radića, pa sada izbačen iz vlastitog doma – nema što tražiti na parlamentarnim izborima za tri godine. A tri godine prozuje samo tako, dok pucneš prstima. Pa, dok ne prozuje, HDZ u Vukovaru neće čekati Godota, nego se skompati s Pavličekom i participirati u vlasti Grada heroja – ma koliko Penava i Mlinarić-Ćipe formalno bješnjeli – jer znâ da zbog toga DP ipak neće srušiti koaliciju na nacionalno razini. Odrezati granu na kojoj tako udobno/unosno sjede Penava, tri njegovaministara, stranački saborski zastupnici i ini uhljebi? Ma, ni u ludilu.
Jamačno ni Marijan Pavliček sa svojim uverenistima i radićevcima, iako novi gradonačelnik, relativni pobjednik u Vukovaru, nema što tražiti za kormilom Grada heroja ne bude li si osigurao tzv. stabilnu većinu u Gradskom vijeću. Budući da s DP-ovim sada oporbenim vijećnicima to neće ići, ostaju mu HDZ-ovi te po dva vijećnika dviju srpskih stranaka. Penavini gubitnici, čiji je najglasniji megafon redikulozni Stipo Mlinarić-Ćipe, medijski spominjan za navodno izvlačenje novca iz braniteljske udruge, predizborno su psovali majku pavličekovcima i prijetili njihovim obiteljima. Pavliček je u pobjedničkoj ekstazi njih nazvao bandom, najavio osvetu, pa se ispričao.
Bura u čaši luzerske vode na tzv. radikalnoj desnici, gdje su se srpski birači u Vukovaru, koliko ih je uopće izašlo na birališta, očito vodili logikom manjeg zla: glasali su za Pavličeka i Radića, a protiv DP-HDZ-ovog kandidata Domagoja Bilića. „Osveta, osveta, osveta!“ – grmi poslijeizborno Mlinarić-Ćipe. „Pavliček je pobijedio srpskim glasovima i Vukovar će imati srpskoga gradonačelnika! Srbi su se time osvetili DP-u što ih je izbacio iz vlasti na državnoj razini i tražio ukidanje sufinanciranja njihovoga, protuhrvatskog tjednika Novosti.“
Ako i ima vatre u tomu što se sada Mlinariću-Ćipi i Penavi dimi, pa grize oči, legitimna je posljedica toga što je Penava prije cca godine dana anatemom legitimne srpske manjinske politike u RH uvjetovao koaliciju relativnom pobjedniku parlamentarnih izbora, a Plenković prihvatio. Da nije prihvatio, ne bi mogao formirati svoju treću vladu ni postati premijer. Prema tomu, DP-ovci i HDZ-ovci mogu sada misliti što žele, ali ne mogu zamjerati srpskomu manjinskom biračkom tijelu da glasa kako ga volja.
I, komu bi ili zašto moralo biti problem da Vukovar ima gradonačelnika ne samo izabranog potporom srpskih birača nego i političara iz srpske narodne zajednice, punopravnoga građanina tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, koji ni po čemu nije manje vrijedan od, npr. Ivana Penave ili Stipe Mlinarića-Ćipe!? Ili Marijana Pavličeka te bilo kojega inog Hrvata, odnosno pripadnika bilo koje narodne manjine!? Trideset i pet godina hrvatske tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti nisu 35 godina ni genocidnoga ustaškog tzv. NDH niti proustaškog tzv. NDH-2.
Sasvim je druga stvar što CRO vlasti već od preokretnih 1990-ih godina kukavički i na štetu RH toleriraju (pro)ustašluk, nacifašističku, najcrnju ideologiju u povijesti čovječanstva, što u javnom prostoru – negirajući svaki demokratski duh, građanska/demokratska/ljudska prava – odjekuje iz luzerske gorčine Mlinarića-Ćipe. DP i HDZ su „logikom“ tzv. istočnoga grijeha, kolektivne krivnje srpskog naroda za sve loše u Domovinskom ratu (sic transit), samovoljno isključili najvidljivije hrvatske političke Srbe iz višedesetljetne demokratske participacije u vlasti države čiji su lojalni građani i sada se ne trebaju čuditi što zbog posijanog vjetra žanju oluju.
„Svaka čast Stipi Mlinariću na ratnom putu“, odgovorio mu je Pavliček, „ali o gradonačelniku Vukovara odlučivali su Vukovarci, i to oni koji žive u Vukovaru. Stipo Mlinarić već duže vrijeme ne živi i prema tomu nema pravo glasa o bilo čemu što se tiče nas Vukovaraca koji se budimo i liježemo u svom gradu.“ Pavliček je također, izravno u tv-oko, podsjetio Mlinarića-Ćipu, navodno na događaj uoči Domovinskog rata, kada je ugledao kako vjernici izlaze iz pravoslavne crkve u Vukovaru i kazao da „sve njih treba mitraljezom…“
Je li mu Pavliček tada kazao da je to zločin i protiv čovječnosti i protiv Boga kojemu se obojica klanjaju? Nije. Zašto nije? Zato što je jednako mislio kao i njegov intimus. Zašto je Pavličeku trebalo čak 35 godina da javno cinkari svog do jučer – prijatelja!? I prokaže ga kao nečovječnog lika s „časnim ratnim putem“? Sic transit. „Domoljub“ nije spomenuo ni predratna noćna miniranja srpskih kafića, poslovnih prostora i obiteljskih kuća u Vukovaru ni onomad vladinog povjerenika Marina Vidića-Bilog, koji se žalio Tuđmanu na Tomislava Merčepa, jer da terorizirajući srpske žitelje „čini velike svinjarije“ u gradu i okolici. Ima li osveta Hrvatima nakon pada Vukovara i neke uzroke i u tim događajima? U tim nekakvim predratnim „mitraljezima“!?
Mitraljezom, što bi se hrvatski kazalo strojnicom, pobiti narod !? Ako je to istina, sramota je do neba, zločin protiv elementarne ljudskosti i božjeg zakona. Sramota usporediva s onom zakratko na Ovčari, u Stajićevu, Nišu… Takvog političara Hrvatska ne treba, kao ni Srbija one tipa „šalji Slobo salate, klat ćemo Hrvate“, jer nisu ni polit-ideološki niti moralno kvalificiran za demokratski sudjelovati u odlučivanju o zreloj budućnosti višenacionalne, viševjerske i višestranačke društvene zajednice. Bez obzira kako se nazivala.
A Hrvatska je domovina svih svojih građana bez obzira na bilo koje njihove razlike, ne samo Hrvata i osobito ne samo Stipe Mlinarića-Ćipe, Ivana Penave i istomišljenika, što svršavaju na Thompsona i smijulje se na „Za dom spremni“, „Ajmo, ajmo ustaše“, smatraju hrvatske Srbe remetilačkim čimbenikom u društvu i oktroirali bi građanima što (ni)je „domoljublje“. U demokratskoj, snošljivoj, suradnjivoj, svjetonzorski slobodnoj, ali i polit-ideološki potentnoj zemlji usmjerenoj budućnosti – ne prošlosti, pogotovo ne krvavoj i bratoubilačkoj – svi su pametni, savjesni i moralni ljudi pravi, dobrodošli za kormilom zajedničke državne lađe.
Kriterij „gdje si bio ’91.“ – na kojem radikalna tzv. desnica namjerno dijeli ljude, suprotstavlja ih jedne drugima na miš-poligonu s već manje od 3,9 milijuna još neiseljenih duša, a muljtorima na vlasti to dođe kao kec na 11 za blagodatni divide et impera spokoj – izbaciti je iz javnog diskursa. Tim više, jer nadolaze sve novi i novi naraštaji rođeni poslije 1991. koje, prirodno, zanima budućnost, a ne krviti se zbog problematičnih dogmi što su im nekritički namrli preci.
