Ovogodišnji Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u spomen na Ljiljanu Hvalec, Gordanu Oraškić i odvjetnicu Hajru Prohić ubijene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. kao i ranjenu Stanku Cvetković.
U svojoj izjavi za Hinu, udruga B.a.B.e kaže da joj se u prvih osam mjeseci ove godine za pomoć obratilo 1000 žena, a zbog obiteljskog nasilja javilo se njih 426.
”Većinom se radi o kombiniranim oblicima nasilja. Korisnice su najčešće istovremeno žrtve više različitih oblika obiteljskog nasilja – psihičkog, tjelesnog i ekonomskog nasilja te ne možemo reći da su neki oblici nasilja zastupljeniji od drugih”, odgovaraju u udruzi B.a.B.e na Hinina pitanja.
“Najmanji je broj žrtava koje su nam prijavile seksualno nasilje, dok je broj žrtava online nasilja u enormnom porastu.”
B.a.b.e. dodaju da je do rujna ove godine u njihovoj sigurnoj kući osiguran smještaj za 51 osobu – 22 žene i 29 djece žrtava obiteljskog nasilja. Te brojke poklapaju se približno s brojem žrtava nasilja u proteklim godinama, te u ovoj godini nije bilo većih odstupanja u broju zaprimljenih prijava.
”Ne bilježimo povećanje broja korisnica koje se pritužuju na nasilje, s iznimkom 2020. i ‘lockdowna’ kada je zabilježen veći broj žena koje su tražile pomoć zbog obiteljskog nasilja”, kažu u udruzi. Taj podatak objašnjavaju specifičnim okolnostima u kojima su, zbog ograničenja kretanja i kontakata, žene bile primorane boraviti u neposrednoj blizini nasilnih partnera, pa je dolazilo do eskalacije nasilja.
B.a.B.e ipak napominju da je došlo do značajnije promjene u odnosu društva i nadležnih institucija prema nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju: ”U odnosu na društveni odnos prema nasilju nad ženama, možemo reći da se tijekom godina percepcija mijenja u smislu da se obiteljsko nasilje više ne doživljava isključivo kao ‘privatna stvar’, već je javnost više osviještena o tome da se radi o društvenom problemu premda na ovom području ima još značajnog mjesta za poboljšanja osobito u manjim i konzervativnijim sredinama.”
U udruzi dodaju da je napredak vidljiv i na području zakonodavne regulative, kroz povećanje kaznenopravnih oblika za progon i kažnjavanje nasilja u obitelji te da se zakonodavni okvir konstantno unapređuje.
Podsjećaju da je u pripremi novi paket zakonskih izmjena usmjerenih efikasnijoj zaštiti žrtava nasilja u kaznenim i prekršajnim postupcima i adekvatnijem kažnjavanju počinitelja. Iako ističu da su nadležne institucije sve otvorenije za konstruktivnu suradnju, te da prihvaćaju njihove sugestije i kritike, podsjećaju na neriješene probleme. Prema njihovim riječima, odnos pojedinaca u nadležnim institucijama još uvijek nije ujednačen, i varira tako da se žrtve ponekad susreću s nerazumijevanjem i posramljivanjem, što je posljedica ukorijenjenih obrazaca ponašanja. Na njihovom uklanjanju treba djelovati kroz edukacije stručnjaka i prenošenje znanja na čemu aktivno rade.
Kao veliki nedostatak i udruzi ističu neravnomjernu teritorijalnu zastupljenost i dostupnost udruga civilnog društva na čitavom području Hrvatske, što često dovodi žrtve u nejednak položaj.
B.a.B.e su se osvrnule i na nedavno prvo evaluacijsko izvješće GREVIO-a, grupe stručnjaka Vijeća Europe o hrvatskoj provedbi Istanbulske konvencije u kojem se ističe da je „Hrvatska poduzela korake protiv obiteljskog nasilja nad ženama, ali ne čini dovoljno po pitanju drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja“.
GREVIO je, kažu u udruzi, kao jedan od problema naveo činjenicu da je pravni okvir u Hrvatskoj i dalje u velikoj mjeri rodno neutralan. To dovodi do povremenog nepružanja pravde ženama kao žrtvama nasilja u obitelji, jer bez dubinskog razumijevanja rodne uvjetovanosti svih oblika nasilja nad ženama, pitanja moći i kontrole koji su u pozadini, i njihov utjecaj na žrtve, istrage i drugi postupci nadležnih tijela mogu ostati ispod standarda koji se zahtijeva od Hrvatske kao potpisnice Konvencije.
B.a.b.e. ističu preporuku GREVIO-a da hrvatske vlasti neodložno razviju dugoročnu strategiju koja će uzeti u obzir sve oblike nasilja nad ženama, usvojiti ciljane mjere usmjerene na rješavanje specifičnih potreba svih skupina žrtava, posebice žena koje su izložene ili bi mogle biti izložene višestrukoj diskriminaciji.
Traže i povećanje razine svijesti o različitim oblicima nasilja nad ženama i kulturološkoj uvjetovanosti ovisno o specifičnoj situaciji žena koje jesu ili mogu biti izložene višestrukoj diskriminaciji, kao što su žene Romkinje, žene s invaliditetom, žene s problemima ovisnosti, migrantkinje kao i druge različite skupine žena u Hrvatskoj o čemu postoji malo istraživanja i sudske prakse.
