Za ublažavanje klimatskih promjena ključno je prestati koristiti sva fosilna goriva, zabraniti nove bojlere na prirodni plin i masovno povećati proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, naglašava novo izvješće “Budućnost plina” Znanstvenog savjetodavnog vijeća europskih akademija znanosti i umjetnosti (EASAC).
Vijeće koje su osnovale nacionalne znanstvene akademije država članica EU-a, Norveške, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva, kako bi surađivale u savjetovanju kreatora europskih politika smatra kako je vrijeme da u potpunosti izbacimo plin iz upotrebe i povećamo korištenje obnovljivih izvora energije.
Iako se dugo vremena plin smatrao idealnim tranzicijskim gorivo, EASAC-ovo izvješće “Budućnost plina” jasno pokazuje da je ovo slijepa ulica.
“Prirodni plin više ne treba smatrati prijelaznom opcijom. Sva proizvodnja električne energije i grijanje temeljeno na izgaranju doslovce potiče globalno zatopljenje i mora se zamijeniti obnovljivim izvorima kao što su vjetar, sunce ili hidroenergija”, kaže Neven Duić, predsjedavajući EASAC-ovog energetskog panela.
Naime, životni vijek emisije metana u atmosferi je samo oko 10 godina, što je deset puta kraće od emisija ugljičnog dioksida. Međutim, njegov 20-godišnji potencijal za globalno zatopljenje je više od 80 puta veći od ugljičnog dioksida, što znači da je daleko razorniji.
“Do sada smo procjenjivali utjecaj emisije stakleničkih plinova u vremenskom rasponu do 100 godina. Nema ništa loše u ovim izračunima, međutim, klimatske promjene napreduju tako brzo da se sada moramo usredotočiti na utjecaje u sljedećih deset godina. Zato ne postoji alternativa zamjeni prirodnog plina obnovljivim izvorima”, kaže Duić.
Plin se u EU daleko najviše koristi za grijanje, a osam država članica već je donijelo mjere za zabranu postavljanja novih plinskih bojlera ili zahtijevaju visoke razine korištenja obnovljivih izvora energije u zgradama.
“Takve mjere treba poticati u cijeloj Europi”, preporučuje Duić.
Izvješće pohvaljuje dizalice topline i daljinsko grijanje kao alternative plinskim bojlerima spremne za korištenje i prihvatljive za klimu. Ističe da je tržište toplinske energije, za razliku od električne energije, vrlo lokalno. Građevinske strukture i propisi, lokalna klima, gustoća potražnje i dostupnost obnovljivih ili otpadnih izvora topline utječu na to što bi trebao biti najbolji izbor za svaku četvrt ili pojedinačnu zgradu. Zato gradovi moraju integrirati tranziciju u urbanističko planiranje i surađivati s vlasnicima i korisnicima toplinskih sustava.
Također, bitno je da se ovaj proces pozabavi i s društvenim nepravdama.
“Nemaju svi dovoljno novca ili uvjete za kredit da odu i kupe novi sustav grijanja. Uspjeh Europe u smanjenju emisija stakleničkih plinova zahtijeva predviđanje, socijalnu osjetljivost i mehanizme podrške koji su usmjereni na najranjivije skupine i kućanstva”, naglašava William Gillett, direktor energetskog programa EASAC-a.
Tvrtke za distribuciju i opskrbu plinom često se zalažu za postupnu zamjenu prirodnog plina vodikom, što bi im omogućilo da zadrže svoju imovinu u radu u godinama koje dolaze. Ali sa znanstvenog gledišta, ovaj pristup ne nudi rješenje za čišće grijanje domova.
„Miješanjem 10% vodika u prirodni plin postiže se samo 1% smanjenja CO2, što nije dobra upotreba vrijednog prijenosnika energije koji će biti potreban u sektorima u kojima je teško smanjiti emisije. Predviđamo brzo rastuću potražnju za vodikom i gorivima dobivenim od vodika u nekim industrijama i za prijevoz teških tereta”, objašnjava Anne Neumann, voditeljica radne skupine EASAC-a.
Izvješće također razmatra mogućnosti hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) i nuklearne energije.
“Sljedeće desetljeće je odlučujuće za držanje klimatskih promjena pod kontrolom, ali fuzija je još uvijek u povojima, a niti CCS niti nove nuklearne elektrane temeljene na sadašnjoj ili tehnologiji malih modularnih reaktora ne mogu se izgraditi dovoljno brzo. Osim toga, u mnogim regijama nuklearne elektrane riskiraju da postanu osjetljive na učinke klimatskih promjena kao što je nestašica vode za hlađenje”, zaključuje Gillett.