Centar za suočavanje s prošlošću Documenta: Osuđujuća nepravomoćna presuda je očekivana, ali njome civilne žrtve ratnog zločina počinjenog 1991. i 1992. godine nisu dobile toliko potrebnu pravdu.
U sinoćnjoj objavi, Documenta skreće pažnju javnosti da je Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, u ponovljenom kaznenom postupku protiv Gordane Getoš Magdić, Branimira Glavaša, Dine Kontića i Zdravka Dragića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, izreklo nepravomoćnu osuđujuću presudu. Svi okrivljenici su proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora, koje su u odnosu na kazne odmjerene presudom donesenom u ranijem pravomoćno završenom kaznenom postupku umanjene.
Branimir Glavaš nepravomoćno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. No, kako je obrazložio Predsjednik Vijeća, okrivljenik je već odslužio 5 godina, 2 mjeseca i 27 dana od izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 godina (izrečene u prvom postupku). Predsjednik Vijeća pojasnio je da 2015. godine Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH nisu ponovno odredili istražni zatvor Branimiru Glavašu iako je tužiteljstvo to tražilo. Odlučujući o zahtjevu tužiteljstva da se okrivljeniku nakon izlaska iz zatvora u BiH i odluke Ustavnog suda RH, kojom mu je ukinuta pravomoćna presuda, opet odredi istražni zatvor, Ustavni sud je zaključio kako ne bi bilo razmjerno više pritvarati okrivljenika. Pozvali su se na pravo razmjernosti istražnog zatvora što ga jamči Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i Ustav RH.
Gordana Getoš Magdić nepravomoćno je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, okr. Dino Kontić i okr. Zdravko Dragić, svaki, na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Izrečene kazne zatvora navedenim okrivljenicima ispod su propisanog zakonskog minimuma.
“Postavlja se pitanje može li se nekome tko je okrivljen i kome se u sudskom postupku, nepravomoćno, dokaže da je imao zapovjedne ovlasti, cijeniti kao olakotna okolnost dosadašnja neosuđivanost, izniman doprinos koji je dao u nametnutom agresorskom ratu i činjenica da je iz Domovinskom rata postao general”, pita Documenta. Udruga dodaje da je Vijeće procijenilo kako u razdoblju od četrnaest godina od zadnje presude Branimir Glavaš nije kršio zakon. “Podsjećanja radi, okrivljenik je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu prije izricanja nepravomoćne presude 2009. godine, što, slijedeći praksu MKSJ, mora biti ocijenjeno kao nepoštovanje suda i kršenje zakona”, kaže Documenta.
U udruzi tumače da su s obzirom na težinu kaznenog djela, broj žrtava, okrutnost i upornost pri izvršenju kaznenog djela, prenaglašene olakotne okolnosti ostalim okrivljenicima. Priznanje zločina Gordane Getoš Magdić, koje je tijekom postupka poricala, kao i priznanje Dina Kontića, koje je također i on kasnije poricao, zasigurno ne mogu biti razlog za izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Činjenica da je Zdravku Dragiću na teret stavlja počinjenje jednog djela, također nije razlog za izricanje kazne zatvora ispod zakonskog minimuma.
“Težina počinjenog zločina, činjenica da žrtve pravdu čekaju 32 godine, a nadasve prenaglašavanje olakotnih okolnosti na strani svih okrivljenika, visina izrečenih bezuvjetnih kazni, iz ugla pravde za žrtve, su razočaravajuće. Količina patnje žrtava, okrutnost postupanja prema žrtvama, nedovoljno su cijenjene pri određivanju dužine zatvorskih kazni”, komentira Documenta.
