HOS – odlučno protiv, ali poginuli HOS-ovac – odlučno za! Ako treba, i uz naknadno ishođenje prethodne suglasnosti!
Rekonstruirajmo što se to jučer dogodilo u bračkom Supetru.
Gradonačelnica Ivana Marković, članica SDP-a, naložila je mjesnim komunalnim redarima da izbrišu znak HOS-a s murala nacrtanog u čast Jeana Michaela Nicoliera ubijenog od strane srpskih paravojnih snaga, ili JNA 1991. godine prilikom pada Vukovara. Naoružani pinelima, bojama i drugim kemijskim preparatima komunalci su krenuli u akciju; grupa aktivista počela ih je ometati, uporna gradonačelnica je pozvala u pomoć policiju – i eto ti nove nacionalne barufe.
Gospođa Marković javno je iznijela nekoliko argumenata koji su je naveli na odluku o brisanju HOS-ovog znaka.
Rekla je:
-
- da nasilna postupanja neće biti tolerirana;
- da su grafiti na tom području postavljeni bez njezine suglasnosti, a ishođivanje suglasnosti je obveza propisana odgovarajućim općim aktima;
- da su za izradu grafita korišteni su gradski resursi bez odobrenja nadležnih službi;
- da će sve što je „postavljeno ili iscrtano“ na javnim površinama bez suglasnosti Grada biti uklonjeno;
- da će posebno biti uklonjeni svi grafiti „koji stvaraju podjele, potiču netrpeljivost ili su protivni Ustavu i zakonskim propisima“;
- da će, suprotno tome, grafiti s motivom hrvatske zastave koji dostojanstveno obilježavaju žrtvu Jeana-Michela Nicoliera ostati na svom mjestu „uz prethodno ishođenu suglasnost Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije“.
Ako smo dobro shvatili iz konteksta izrečenog, posebno izrečenog pod točkom 2), „prethodna suglasnost“ iz točke 6) bit će ishođena naknadno.
Svako sadašnje i buduće ogorčenje HOS-ovaca i njihovih „istomišljenika“ zbog ovakve odluke možemo u cijelosti razumjeti.
Jean-Michel Nicolier učlanio se 1991. godine upravo u tu paravojnu formaciju. Nosio je njezinu uniformu, s njezinim obilježjima, pucao je iz oružja koje su mu dali njezini, hm, časnici, slikao se pred hrvatskom zastavom s hrvatskim grbom kako je bio stiliziran u NDH, prve hrvatske riječi koje je natucao bile su ZDS, poginuo je boreći se u HOS-ovim redovima. Kakvo je sad to naknadno deriviranje „časnog“ i „dostojanstvenog“ Nicoliera iz nečega što „potiče netrpeljivost“ i „protivno je Ustavu i zakonskim propisima“!? Svi za jednoga ili jedan za sve! Sad ili nikada!
SDP, pak, dulje od 35 godina obilježava dosljedna neodlučnost kada se o hrvatskim „zastranjivanjima“ radi: još i danas je u toj stranci živo i zdravo ono Račanovo „odlučno ‘ali’“. „Dvostruku konotaciju“ nije prije par godina izmislio Andrej Plenković, izmislili su je SDP-ovci još za vrijeme rata, dok je ovaj studirao i pripremao se za svoju diplomatsku karijeru, a Jean-Michel Nicolier i ostali koji su za dom bili spremni staviti glavu u torbu, bili su na fronti. (Plenković ju je samo ribrendao.)
Pa je i supetarska gradonačelnica Marković tako nekako postavila stvar: HOS – odlučno protiv, ali poginuli HOS-ovac – odlučno za! Ako treba, i uz naknadno ishođenje prethodne suglasnosti!
Brisanjem HOS-ova amblema s murala posvećenog HOS-ovcu poručujemo da bismo željeli biti doživljeni kao „antifašisti“, ali da se pritom ne bismo željeli previše zamjeriti fašistima s kojima koegzistiramo u istom mistu. Kako ide ona o piškenju i kakanju?
(Možda je uzrok takvog odlučnog opredjeljenja dijelom i u tome što je dotični bio francuski državljanin: nećemo valjda Francuze ni krive ni dužne uvlačit u našu lokalnu kloaku, je li…?)
