Kultura

Ogoljena kralježnica Sidra u njedrima drži desetke crvenih ferala. Došla sam, shvaćam, na sprovod. Na nesigurnim daskama je žamor. Ruke okrenute prema rijeci. Nema drvenih zidova koji ograničavaju pogled, nema prozora kroz koje je zorama sunce provlačilo rukav. Zbor stranaca, spontanih i nesvrstanih, pjeva Sava tiho teče. Sidro je bilo kao oni grafiti ispisani flomićem u wc-u, iskrena potreba da se nešto kaže i bude, u momentu, za moment. Odmak od zagrebačke malograđanštine, istinski jedino mjesto u kojem su svi bili dobrodošli. Ne mjesto, nego ideja. Ideja da, i najgori kakvi znamo biti i jesmo, možemo biti pod jednim krovom i imamo što i kako jedni drugima reći.

Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu.

Goran Milaković o prvoj zbirci poezije, Rudnik stakla: "Šta je uopće i koliko lako? Pišem teško i sporo daleko od svega. Nije li tako najbolje? Ne znam što bi bila stvarnost pravedna za sve, ali ako knjiga ima pravedničku notu možda je to zato što su gubitnici u njoj dostojanstveni. Nastojao sam da njihov pad, kako na jednom mjestu kaže Gombrowicz, bude u punom cvatu."

Zeina Halabi, selektorica Revije malih književnosti posvećene Egiptu: "Lik intelektualca kojeg sam zamislila u svom ranijem radu o žalovanju i melankoliji u književnosti odjednom je postao dio problema: intelektualcima je bilo previše ugodno oko moći. U kontekstu preokreta koji su izazvali ustanci iz 2011., intelektualac više nije bio agent koji kritizira govoreći istinu moćnima, već neki jalov lik, sam po sebi predmet kritike. Nedavnim se ustancima u Alžiru, Libanonu i Iraku nastavlja ta kritika. Ponovno su skrenuli pozornost s intelektualaca kao pokretača promjena na intelektualce kao puke promatrače, ako ne i suučesnike režima."

Metropolitanske geste u Zagrebu su rijetke, odmak od klasičnog još rjeđi, no lako je zamišljati. Grad čine i imena koja postoje i koja "ne postoje" - gradski imaginarij poprište je neslućenih želja, pa i pokušaja da se ostvare. Vezanost imena i lokacije nekad su više, nekad manje očite. Spustiti se sa Šalate Ljubinkovcem, ako priču znamo, evocirat će gostioničarku Ljubicu i krčmu u Alagovićevom ljetnikovcu na koji stube izlaze. Zato je na Medveščaku, u blizini kuće u kojoj su živjeli Joža i Renata Horvat, idealno nazvati tamošnji bezimeni park po njima. Pri posezanju za autohtonim toponimima, jedno je ime osobito lijepo, možda i najljepše u gradu - Zvezdišče.

Voljela sam nakon faksa, posla ili pive reći "idem doma" i uspedalirati do Nazorove 53, otvoriti široka vrata i biti kući. Tamo sam provela jedna od ljepših jutara i još ljepših zalazaka sunca i svi koji ste imali priliku biti tamo znate o čemu pričam. Ali izmicao mi je politički smisao našeg skvotiranja. Kao kolektiv nismo se uspjeli dogovoriti oko deklariranja prostora kao anarhističkog i antifašističkog, što je meni bilo izrazito važno, a neki su to sabotirali iz razloga što "takav stav stvara neprijatelje". Iako mi je žao da nismo uspjeli jer je BEK nakon godinu i nešto sitno propao, ipak je ideja ona koja opstaje iznad prostora, a svaki novi put može biti bolji pokušaj.

Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu.

Načičkana lancima koji imaju reputaciju supermarketa za sirotinju, Dubrava mnogima nije kvart vrijedan posjeta. Ipak, stanovnici s kojima smo razgovarali, u životu "na periferiji" vide prednosti. Tu je antifašistička i zelena Dotrščina, ali i novi spomenici solidarnosti. Dok šećemo Avenijom Dubrava za oko nam zapinje nikad završena katnica, gola, bez žbuke. Na stepeništu grafit RIP Dragan i lampioni. Netko se za blagdan Svih Svetih sjetio Drageca, kvartovskog junaka koji je živio na natkrivenom platou te kuće. "Jednom je mom sinu dao 20 kuna da odvede curu u kino riječima ‘Evo vodi curu u kino, danas sam nažicao previše!'”, pisala je jedna žena par mjeseci prije njegove smrti.

Spomen-područje Jasenovac nedavno je predstavilo 3D rekonstrukciju nekadašnjeg konc-logora, što je namijenjeno u obrazovne svrhe i prva je takva rekonstrukcija za neko mjesto sjećanja u Hrvatskoj. "3D rekonstrukciju prati obrazovni program koji školske grupe prolaze prilikom posjeta Spomen području Jasenovac. U 2018. godini posjetilo nas je 15 školskih grupa iz Hrvatske, što je vrlo skromna brojka. Činjenica je da osim Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac u Hrvatskoj praktički ne postoji neki drugi nacionalni muzej koji bi se bavio tematikom Drugog svjetskog rata", govori nam ravnatelj JUSPJ-a Ivo Pejaković.

Umjetnica Marijana Jakelić, autorica Maje u Vejstlandu: "Dobitnica sam antifa nagrade ANFAS za nova nadahnuća, a ne dolazim baš iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik. Ovo je vrlo uobičajena zadarska priča. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferu. No sve će to prekriti ružmarin, tj. origano na pizzi, sladoled i turisti".