Švedska je uvela obaveznu seksualnu edukaciju davne 1955., a Hrvatska o tome 2025. na nacionalnoj razini još ni ne razmišlja. Ovu rupu počinju puniti lokalne zajednice pa je u izradu kurikuluma krenuo i Grad Zagreb. „Zalagale smo se za sveobuhvatnu seksualnu edukaciju s obzirom da je to sasvim drugačiji koncept u odnosu na zdravstveni odgoj, no drago nam je da će Grad krenuti s makar nekakvim programom i u osnovne i srednje škole“, kažu aktivistkinje iz CESI-ja. „Nadamo se da neće sve ostati samo na biologiji“, kaže Anamarija Sočo iz udruge Status M.
Švedska je uvela obaveznu seksualnu edukaciju u školama na nacionalnoj razini davne 1955., a Hrvatska o tome 2025. na nacionalnoj razini još ni ne razmišlja. Ovu rupu počinju puniti lokalne zajednice pa je nakon Grada Rijeke koji od prošle godine provodi svoj zdravstveni odgoj i obrazovanje i u sklopu njega seksualnu edukaciju, u izradu kurikuluma krenuo i Grad Zagreb. Prošloga tjedna, naime, gradonačelnik Tomašević potpisao je zaključak o osnivanju povjerenstva koje će izraditi prijedlog kurikuluma zdravstvenog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole.
Kako je najavio pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba Luka Juroš na jučer održanoj konferenciji „Sveobuhvatna seksualna edukacija u lokalnom kontekstu“ u organizaciji udruge Status M, u uvođenju zdravstvenog odgoja vodit će se iskustvima uvođenja uspješnog modela građanskog odgoja i obrazovanja koji se danas provodi u više od 100 zagrebačkih škola i obuhvaća 3000 učenika.
„Vodimo se time da se prepoznaje nedostatak u kurikulumu i razvija nešto što nedostaje. Zdravstveni odgoj i obrazovanje uključivat će četiri teme, a to su mentalno zdravlje, zdravi životni stilovi, prevencija ovisnosti i spolno i reproduktivno zdravlje, uz ostale teme koje će povjerenstvo prepoznati kao bitne“, kaže Juroš koje je također napomenuo kako su u kontaktu i vode se i iskustvima Grada Rijeke.
Pored prijedloga kurikuluma, povjerenstvo će izraditi i prijedloge nastavnih materijala i edukacije za nastavnike, napravit će prijedlog kako da se provedba napravi, kako da se uključe dionici, praćenje pilot provedbe i kako dalje unaprijediti proces. U rujnu sljedeće godine bi trebalo krenuti s pilot provedbom i u osnovnim i u srednjim školama. Ta nastava neće biti obavezna, već je riječ o izvannastavnoj aktivnosti.
Iako se o samom programu još ne može znati više, s obzirom da povjerenstvo koje će ga kreirati tek treba započeti s radom, udruge koje su zadnje dvije godine kroz kampanju #Zaštošutimo zagovarale da Grad Zagreb uvede seksualnu edukaciju kao zaseban predmet u školama i što prije krene s provedbom seksualne edukacije, nadaju se da program neće ostati samo na biološkoj edukaciji. Unatoč zahtjevima udruga, Grad Zagreb se nije odlučio na poseban predmet seksualne edukacije, već uključivanje u zdravstveni odgoj.
„Zalagale smo se za sveobuhvatnu seksualnu edukaciju s obzirom da je to sasvim drugačiji koncept u odnosu na zdravstveni odgoj no drago nam je da će Grad krenuti s makar nekakvim programom i u osnovne i srednje škole. Pokušat ćemo osigurati da sve komponente koje uključuje seksualni odgoj budu uključene, znači da se bavi i rodnom ravnopravnošću, rodnim nasiljem i seksualnim nasiljem, pristankom što je izuzetno važno, da ne budu zastupljeni samo zdravstveni aspekti. Razumijemo da će u osnovnim školama biti jači aspekt na pubertetu i tijelu, ali se nadamo da će ovaj drugi aspekt biti pojačan u srednjim školama“, kaže Sanja Cesar iz CESI-ja.
I iz Status M, udruge koja je uz CESI provodila zagovaračku kampanju, ističu važnost uključivanja svih aspekata seksualnosti u odnosima.
„Ne radi se ovdje samo o biologiji, već i o znanju i vještinama koje treba razviti, o vrijednostima koje treba potaknuti, a koje nadilaze puku biologiju. Nadamo se da će se to uzeti u obzir i da će kurikulum biti konzultiran s javnošću te da će seksualna edukacija biti sveobuhvatna“, kaže Anamarija Sočo iz udruge Status M.
U Rijeci koja je prva u Hrvatskoj u školskoj godini 2024/2025. eksperimentalno uvela zdravstevni odgoj i obrazovanje, on se također provodio kao izvannastavna aktivnost koja se učenicima ne ocjenjuje. Jedna skupina učenika je uključivala 5. i 6. razred, a druga 7. i 8. razred. Seksualna edukacija je također bila samo jedan od modula te su pokrivene šire teme kao što su prevencija ovisnosti i mentalno zdravlje.
„To je naša zadaća u suvremenom društvu i prilikom provedbe nismo naišli na probleme. Grad Rijeka je u godinu dana primio samo jedna upit u vidu prigovora“, rekla je Tina Bošković Sertić, ravnateljica OŠ Centar Rijeka, jedna od šest škola u kojima se program provodio i nastavlja provoditi.
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, istaknula je kako se u Hrvatskoj, prema istraživanjima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, IPSOS-a i drugih, djeca i mladi informiraju o spolnosti preko interneta u više od 80 posto slučajeva.
„Da je uvođenje obaveznog predmeta važno pokazuje i činjenica da čak 88 posto stručnog kadra smatra da učenici o tome trebaju saznati u školama, a ne na internetu“, rekla je Ljubičić.
Što se tiče seksualnosti na nacionalnoj razini u međupredmetnoj temi zdravlje koja je jako široko postavljena, kako ističe Sočo, djeca imaju tek jedan sat godišnje na temu seksualnosti.
U Švedskoj pak mladi dominantno o ovim temama saznaju u školama, rekao je Frank Berglund iz Nacionalne asocijacije za seksualnu edukaciju (RFSU), nevladine organizacije osnovane 1933. koja danas okuplja 9000 članova.
„Nismo došli od nula seksualne edukacije do obavezne edukacije odjednom. To je bio dugi proces. Izvještaji o spolnim bolestima su potaknuli političare i edukatore da uvide da je nešto potrebno učiniti. Prijedlozi su se javljali već između 1890. i 1920.“, ispričao je Berglund kako je Švedska došla do toga da 1955. postane prva država na svijetu koja je uvela obaveznu seksualnu edukaciju u škole.
Program edukacije se s vremenom mijenjao, unaprjeđivao i širio kao odgovor na društvena kretanja, pa su se tako uvodile teme kao što su ravnopravnost spolova, integracija LGBTIQ osoba, seksualnog nasilja, kontracepcije i slično. 2010. preimenovan je u „Seks i pristanak“ jer velik naglasak stavljaju na pitanje pristanka na seksualne odnose.
„Obaveza je škole da osiguraju da se učenici podučavaju o seksualnosti, pristanku i odnosima u regularnim intervalima tijekom školovanja. Ne govori se samo o trudnoći i slično, nego o tome kako se razvijaju odnosi. Od 2022. uvedena je nova struktura u kojem su takvi sadržaji uključeni u čak deset predmeta te su prisutni u svim razredima, od predškole do kraja srednje škole“, kaže Berglund.
Osamdeset posto švedskih učenika danas smatra da je važno razgovarati o seksu s partnerom, većina se osjeća sigurno povesti razgovor o seksualnosti s partnerom, 90 posto ispitanih je izjavilo da im je zadnje seksualno iskustvo bilo pozitivno, imaju kritički pogled na pornografiju, a dob u kojem stječu prvo seksualno iskustvo je ostala stabilna 50 godina.
U Švedskoj se vode za time da seksualna edukacija treba biti bazirana na dijalogu, razgovorima s učenicima, a ne na klasičnom predavanje te da je bitno davati im iskrene i točne odgovore na pitanja koja imaju.
„Mnogi roditelji ne razgovaraju s djecom o tome što čini djecu ranjivima, zato škola treba osigurati da sva djeca imaju iste informacije“, zaključuje Berglund.
