Američki je predsjednik Trump na nedavnoj je turneji po dijelu zemalja jugoistočne Azije odobrio Južnoj Koreji nekoliko podmornica na nuklearni pogon, preradu istrošenog atomskog goriva i obogaćivanje uranija.
Američki je predsjednik Donald John Trump na nedavnoj je turneji po dijelu zemalja jugoistočne Azije odobrio svojoj saveznici u tom dijelu svijeta Južnoj Koreji, prvoj kineskoj susjedi, izgradnju nekoliko podmornica na nuklearni pogon, konvencionalno naoružanih, te preradu istrošenoga atomskoga goriva i obogaćivanje uranija. À propos, otkad to jedna suverena država, ako već ima novca za takav „nuklearni luksuz“ i želi si ga priuštiti (bez obzira na razloge) mora pitati Trumpa za dopuštenje!? Uz uvjet da plovila gradi u SAD-u.
Istodobno, Iranu kao podjednako suverenoj članici tzv. međunarodne zajednice, koji drži do svoga državnog integriteta, ne pada na pamet pitati Bijelu kuću za dopuštenje smije li svojim postrojenjima obogaćivati plutonij u civilne svrhe. Trump je – bez da je izvijestio krovne svjetske organizacije i naočigled utjecajno impotentnog UN-a – odbacio iranske argumente i poziv neovisnim inspektorima provjeriti radi li se zaista o civilnim/gospodarskim projektima uporabe nuklearne energije te napao i najrazornijim projektilima uništio ta postrojenja.
Podliježu li civilna/vojna uporaba nuklearne energije u svijetu, odnosno u svakoj pojedinoj zemlji isključivo američkoj volji, pa je Trumpov palac gore (Južnoj Koreji) ili dolje (Iranu) obrazac toga tko što i energetski (ne) smije činiti!? Bez da mu to odobri 47. američki predsjednik.
Ni jedna međunarodna regula na čijim globalno dogovorenim temeljima funkcionira demokratska/civilizirana ljudska zajednica, događa se razmjena znanja, dobara i ljudi, ne daje SAD-u ni dominantno pravo uvjetovati Europi da se na svoju ekonomsku štetu naprasno odrekne vrlo stabilne višedesetljetne opskrbe ruskim energentima. Je li, jeftinijim od konkurencije. No, to se upravo događa: Trumpova je prva i zadnja. Ne princip zdrave ekonomske logike lišene političkih pritisaka, monopolnih ucjena visokim carinskim tarifama, tzv. sankcijama, izolacijama i vojnim intervencijama radi discipliniranja „neposlušnih“ lidera i režima. Mađarskom je „dobrom prijatelju“ Viktoru Orbánu neki dan odobrio još godinu dana opskrbe njegove zemlje ruskom naftom i plinom, a Srbiji još tri mjeseca za pronaći kupca za ruski udio u Naftnoj industriji Srbije (NIS).
Arogantan i prevrtljiv američki predsjednik Trump, koji zbog „vrlo čudne“ naravi ne može ni samomu sebi vjerovati da će sutra učiniti baš to što je danas kazao da hoće, već neko vrijeme steže polit-ekonomsko-vojni obruč oko Kine. Kojoj zapravo ne može ništa. Ta najmnogoljudnija zemlja na svijetu, nuklearna velesila s najvećom i najsuvremenije naoružanom stajaćom vojskom na Kugli, razvojna perjanica u znanosti i tehnologijama budućnosti koja kontrolira proizvodnju čipova i rijetkih minerala u svijetu upravo dokazuje Trumpu da ne može s njom na nož.
Kina nije ovca za striženje kao, npr. EU Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, Roberte Metsole, Antónia Luísa Santosa da Coste i inih nesposobnih birokrata u Bruxellesu i Strasbourgu.
Otkako se drugi put bio uspeo na vlast, naprasno obnovio „prijateljstvo“ s „ruskim carem“ Vladimirom Vladimirovičem Putinom i ponižavajuće grubo gurnuo s globalne scene novo/staro vodstvo EU-a i NATO-a, podigao obrve nad „neposlušnom“ većinom u UN-u, bagatelizirao međunarodne organizacije tipa WHO-a, WTO-a, ICC-a, ICJ-a…, ucijenio/sankcionirao dio svijeta, Donald Trump si je samovlasno navukao aureolu globalnog božanstva. Gazda svijeta!? Njegova ima biti prva i zadnja u svim, čak posve nevažnim pitanjima, i jao si ga onima koji to ne poštuju.
„Više nećete kupovati ruske energente, nego američke i to po cijeni koju mi odredimo“, kazao je u lice predsjednici Europske komisije Von der Leyen i izaslanstvu EU-a u Bijeloj kući, gdje su ga došli moliti za niže carinske tarife i sigurnosna jamstva za ratni angažman u Ukrajini, a ova je ponizno potpisala sramotan/štetan trgovinski sporazum EU-SAD. „Kupovat ćete i američko oružje što ga šaljete u Ukrajinu ili jačate svoju obranu, po cijenama američkih proizvođača, a do kraja mog mandata platit ćete SAD-u 600 milijardâ dolara na ime dosadašnjih nepoštenih trgovačkih praksi, jer je Europa (osobito Njemačka, op. a.) ostvarivala suficite pljačkajući američke građane.“
Von der Leyen i ustrašena EU-družba oko nje nisu se usudili ni pisnuti Trumpu nešto o tomu da ni Stari kontinent, ali ni ostatak svijeta ne samo više ne funkcioniraju niti će ubuduće kao plaha američka pudlica. Mantra America First! više ne drži globalnu vodu. Barem je tucet razvojno i vojno snažnih/rastućih zemalja, ali i nekoliko interesnih skupina konkurentnih ruzinavim G-7, G-20, etc., koje osvajaju pravo na ravnopravnije dijelove u podjeli svjetskog bogatstva, utjecaja i moći.
U tim objektivnim okolnostima, je li, Trump će nasilje političkog tipa moja je prva i zadnja u svijetu biti prisiljen vrlo brzo sâm resetirati. Kod kuće i vani. Amerika već živi u psihodeličnom stanju svojevrsnoga građanskog rata/neposluha, ksenofobno-ideološkog nereda, socijalnih suprotnosti i ugroze temeljnog životnog standarda. Nikad u povijesti, kao do neki dan, milijuni Amera nisu pet tjedana zaredom bili bez plaće, jer su demokrati blokirali državni proračun. Američko „zlatno doba mojim povratkom na vlast“ ne sliči čak ni jeftinoj pozlati.
Nedavno ubojstvo ultrakonzervativnoga Trumpova republikanskog intimusa Charlesa Jamesa Kirka ne samo što nije slučajno – tek nedjelo psihopatski trknutog atentatora – već je slika stanja kronično bolesnog kapitalizma made in SAD, glavnoga remetilačkog čimbenika stanja u svijetu. Zaglibjelu u živom blatu socijalne i ekonomske nepravde, što se kontraproduktivno rješava – nasiljem. Svake vrsti.
Svijetu na rubu ekoloških katastrofa i poljuljanu klimatskim promjenama s dugoročnim posljedicama (koje Trump ne priznaje, sic transit), svijetu otuđenja i srušenih vrijednosti što su čovjeku omogućile biti čovjekom, ne treba nikakav, kamoli samozvani arbitar s aureolom boga. Treba mu globalno validna sposobnost dogovora i o najtežim pitanjima, empatije i povjerenja radi zajedničkog, nedjeljivog boljitka u zajedničkom domu.
Čovjek koji se urbi et orbi busa u prsa kako je „zaustavio osam ratova u sedam mjeseci mandata“ (sic transit, kojih ratova; ni u Pojasu Gaze nije prestalo izraelsko ubijanje nakon navodnog primirja), arogantno se prijeti ratovima neusporedivo slabijim državama od SAD-a i započinje nove. U Karipskomu moru i čak u teritorijalnim vodama Venezuele i Kolumbije, čije „nepoćudne“ režime optužuje da krijumčare drogu u SAD i masovno truju američke građane. Eskadrila borbenih zrakoplova F-35 u punoj je pripravnosti u Portoriku, a jedan nosač aviona krstari u blizini. Venezuela se panično priprema za rat i traži pomoć Rusije, Kine i Irana.
„Slučajno“, venezuelanska oporbena aktivistkinja María Corina Machado, Trumpova sljedbenica, dobiva ovogodišnju Nobelovu nagrada za mir.
Budući da je već predizborno bio najavio aneksiju Panamskog kanala, jer ta država „naplaćuje lihvarske naknade američkim brodovima“, Trump ne krije spremnost angažiranja vojske SAD-a radi provedbe te nakane. No, prethodno je – ne obazirući se na tzv. međunarodno pravo i znanstvene argumente – samovlasno promijenio ime Meksičkom zaljevu u Američki zaljev. „Mirotvorno“, je li, zaigran vojskom, izveo je i tisuće dugih cijevi u maskirnim odorama na ulice i trgove svih većih gradova u SAD-u, gdje su na izborima pobijedili demokratski gradonačelnici i senatori. Navodno, on mora „suzbijati rašireni kriminal, jer tamošnje vlasti nisu sposobne“.
Ni Kanada, tvrdi, nema nikakvu perspektivu kao samostalna i suverena država, članica Commonwealtha , već kao 51. savezna država SAD-a, „prirodno povezana“ s Aljaskom na sjeverozapadu kontinenta i južnim saveznim državama. Na Bliskom istoku pak – navodno će opet Trumpova biti prva i zadnja – ima „razrađene planove za izgradnju superluksuzne rivijere uza Sredozemno more“ nakon što se saniraju razorne posljedice izraelskoga genocida i preživjele Palestince iz Pojasa Gaze silom raseli u susjedne arapske zemlje.
E sad, „mirotvorac“ iz Bijele kuće – naravno, trgovački raspoložen za sve poslove za koje procijeni da mu idu u kakvu korist i daju se prikazati kao „doprinos zlatnom dobu Amerike“ – zaletio se i na tzv. Crni kontinent gdje prijeti vojno intervenirati u energentima bogatoj Nigeriji (islamski sjever i kršćanski jug) radi „zaštite kršćana“ od Boko Harama, Islamske države zapadne Afrike, te militanata skupine Fulani. Jest da su teroristi ubili više islamskih, nego kršćanskih žitelja natalitetno eksplozivne Nigerije, ali to Trumpa ne zanima. Njegovo se „mirotvorstvo“ vodi drugim razlozima: „Bit će to brzo, okrutno i slatko“! Ubijanje tuđih ljudi u uđoj zemlji!?
Nema veze, je li, što se u Nigeriji već povijesno, zbog zemlje i pristupa vodi, sukobljavaju kršćanski zemljoradnici i muslimanski stočari („afrički Divlji zapad“), važan je „alibi“ za agresiju. Kad su američki predsjednici u igri, svijet se nije prestao snebivati nad „alibijima“ za vojnu agresiju na Koreju, Vijetnam, Afganistan, Iran, Irak, Jemen, Libiju, Siriju…, za mučka ubojstva Saddama Husseina, Muammara al-Gaddafija, niza iranskih političara i znanstvenika, humanitaraca UN-a… Ubojstva i vojne agresije čak bez prethodne obavijesti/suglasnosti UN-a.
Za nedavna državnog posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu, predsjednik je Trump sa suprugom Melanijom bio pozvan u dvorac Windsor, gdje je monarh Charles III priredio kraljevski banket u njihovu čast. Međutim, američki gost je zabranio (!?) gradonačelniku Londona Sadiqu Amanu Khanu doći na banket. Nečuveno. Gost, pa bio i predsjednik najmoćnije države na Kugli, bira goste domaćinu!? Trump već jako dugo ne može smisliti Khana ni nacrtanog, ali ni ovaj njega. U svom je Air Force Oneu kazao novinarima da je Khan „jedan od najgorih gradonačelnika na svijetu, katastrofa za imigraciju, a kriminal u Londonu je na vrhuncu“. Khan pak tvrdi da „Trumpova krajnje desna politika sije strah i podjele“. I ima pravo, Amerika nikad nije bila podjeljenija/posvađanija unutar sebe, ali i s ostatkom svijeta, nejasnija i traumatiziranija.
U sudaru s diplomatski mudrijim i autoritativnijim liderima Vladimirom Vladimirovičem Putinom (Rusija) i Xi Jinpingom (Kina), ekonomski čak potkovanijim svjetskim velesilama od predbankrotnim SAD-om, Trump osjeća nelagodu: njegova ipak nije prva i zadnja. Rusi nemaju respekt prema njegovu „mirovnom“ obrascu za Ukrajinu, a Kina mu na enormne carinske tarife replicira protutarifama. Na prijetnju iz Pekinga uskratom čipova i tzv. rijetkih zemalja, otkazom unosne narudžbe za više stotina zrakoplova Boeing, etc., Trump povlači ručnu i potpisuje sporazum.
Ne bi li ipak sklonio Putina na obustavu vatre u već razorenoj i na svaki način iznemogloj Ukrajini, kojoj kronično nedostaju vojnici, i dalje ne želi prodati Kijevu balističke projektile Tomahawk dugog dometa (2500 km). No, pokazuje mišiće Moskvi udarom na ruske banke i globalno najveće energetske koncerne Lukoil i Rosnjeft i nagovara Uniju („Sve im uzmite!“) da kamatom na zamrznute ruske milijarde kupi američko oružje Kijevu. No, prevrtljivac, vjeran svojoj nedosljednosti, pričekat će neke vrijeme s tim tzv. sankcijama dok ne vidi reakciju s ruske strane.
Kad je o Kini riječ – koju je nesposoban Bruxelles unatoč ratu u Ukrajini rinuo u čvrst političko-ekonomsko-vojno-strateški ruski zagrljaj i znatno osnažio prutuameričku/protuzapadnu koaliciju – Trump je nakon dvosatnog razgovora s Xi Jinpingom smanjio carine na kineski izvoz u SAD, a Kina će zauzvrat „pojačati napore u suzbijanju ilegalne trgovine fentanilom, nastaviti kupnju američke soje i izvoziti u SAD ćipove i rijetke metale“. Trumpova tu nije bila prva i zadnja, ali jest – Japanu i Južnoj Koreji. Japan će za cca 400 milijardâ dolara kupiti američko oružje, a Seoul platiti milijarde za gradnju podmornica u SAD-u, što je već učinila Australija pošto je, skandalozno, odustala od ugovora s Francuskom za gradnju četrdesetak konvencionalnih tih plovila.
À propos, ugledni sveučilišni profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović je kazao HTV-u kako „živimo u svijetu post-istine i post-činjenica u kojem dojmovi vrijede više od činjenica. Ako činjenice ne odgovaraju uvjerenjima, jednostavno ih se zanemaruje. To je problem sadašnjeg svijeta. Uz to, živimo i u post-liberalnom vremenu u kojem se sloboda izražavanja i istraživanja sve više ograničava“.
Na opću nesreću, Donald John Trump nije jedini u tzv. visokoj/globalnoj politici, koji se neuspješno trsi da njegova bude i prva i zadnja, i pritom čini krš i lom oko sebe. Svijet ostaje živjeti ispod Damaklova mača, a to nikako nije niti može slutiti na dobro. „Svaka zemlja koja posluje s Rusijom, uključivo Iran, bit će strogo sankcionirana“, kazao je novinarima u Palm Beachu na Floridi, najavljujući novi republikanski zakon. Globalno proklamiranu slobodu međunarodne trgovine i suradnje mačku o rep!? Cijeli svijet je neupitan američki feud!? Tzv. međunarodna zajednica ne može funkcionirati na način da joj prevrtljivi Trump samovoljno određuje pravila, a svi ostali imaju biti kuš. U protivnom…
