Otvoreno pismo stručnjaka socijalne skrbi iz inicijative “Od šutnje do promjene”

Inicijativa “Od šutnje do promjene” je skupina stručnjaka iz socijalne skrbi koja nastoji poslati informacije, ali i molbe za pomoć široj zajednici zbog sve veće zabrinutosti za korisnike sustava socijalne skrbi. Njihovo otvoreno pismo objavljujemo u cijelosti.

“Poštovani,

Od reforme sustava socijalne skrbi zaposlenici govore o uskraćivanju osnovnih ljudskih, ustavom zagarantiranih prava. Osobito se ovo odnosi na reformu 2023.g  i s time povezanu zabranu zaposlenicima sustava da govore u javnosti.  Vjerovali ili ne – zabranjuje se  sloboda govora.

Javnosti je poznat slučajeve psihologinje [Valerije] Kanđere koja je „zaradila“ opomenu ravnateljice [Tatjane] Štritof, jer je javno izrekla kako nema mogućnosti zbrinjavanje djeteta u potrebi. Nakon toga se ravnateljica Štritof prva promovirala u jedinu osobu koja smije govoriti o Hrvatskom Zavodu za socijalni rad  – a što praktički NIKADA ne čini.

Opomena psihologinji je bila „potkrijepljena“ Statutom Hrvatskog zavoda za socijalni rad.  Pravo psihologinje da govori je potkrijepljeno – Ustavom Republike Hrvatske.

Ravnateljica Zavoda, Tatjana Štritof nije trebala puno raditi na cenzuri govora zaposlenika Zavoda, već je bilo dovoljno postaviti „podobne„ upravitelje  u Zavodu, čelnike –  i dio njih i dan danas ne radi puno više od  toga – oni vrlo vjerno odani ideji svoje ravnateljice izvršavaju „upute“ – bilo usmene, manje pismene te naročito one sublimirane koje se podrazumijevaju.

Ravnateljica Štritof je na početku svog mandata poslala pismenu uputu djelatnicima Zavoda da se njoj NE SMIJU obraćati osim preko svojih  nadređenih. To konkretno u praksi znači da će ravnateljica izabirati upravitelje, predstojnike ili čelnike koji će držati u njeno ime pod kontrolom zaposlenike u područnim uredima i koji joj neće dostavljati neugodne primjedbe, prijedloge i kritike. Uvođenje ovakve diktature je u biti jedini uspješan produkt dosadašnjeg rada ravnateljice Štritof.

Ona NIJE u toj uputi navela da zaposlenici ne smiju  govoriti u javnom prostoru, medijima, ali su „šefovi“ područnih ureda dobro očitali želju i volju ravnateljica Štritof te neformalnim manipulacijama (neslužbenim razgovorima, klevetama, otvorenim zastrašivanjima radnika) postigli upravo to – prava istina o ogromnim organizacijskim propustima, nenamjenskom trošenju novaca iz EU fondova, kršenju prava građana RH na socijalnu skrb – ostaje skrivena. Stručni radnici, fakultetski obrazovani, ljudi koji se usavršavaju u svom zvanju čitavog života, koji imaju veću odgovornost prema ljudima koji su im korisnici od ostalih zanimanja, oni se – boje izreći istinu u javnosti. Boje se govoriti o svom poslu, o onom što znaju i kako pomagati ljudima.

Nakon toga, slijedila je uputa iz ministarstva socijalne skrbi koja zabranjuje komunikaciju stručnim radnicima s pravobraniteljima osim preko ministarstva.

Eto tako su ravnateljica Štritof i tadašnja tajnica u Ministarstvu DIREKTNO povrijedile:

Članak 46.  Ustava RH: Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima.

Od početka, inicijativu „bijeli štrajk“ diskriminirani zaposlenici su i započeli, jer su zaista bili napušteni i izdani od svih, osobito od onog tko je odgovoran za sustav socijalne skrbi. Zaposlenicima se branila mogućnost da pošalju predstavke, pritužbe i prijedloge državnim i javnim tijelima, da komuniciraju što se događa u praksi, pa je preostao samo ovakav način da se pošalje poruka: više nema tko raditi u područnim uredima; krše se prava radnika ; krše se prava građana RH na socijalnu skrb. Građanima RH se kroz zabranu govora zaposlenicima sustava socijalne skrbi opstruira pravo na istinu i točnu informaciju.

„Bijeli štrajk“ je  inicijativa koja  je najmanje štetna za građane i  korisnike. Nitko od stručnih radnika neće prekršiti etički kodeks niti napustiti ljude u potrebi bez najnužnije pomoći. Onaj tko će biti ostavljen su ravnateljica Štritof  i odgovorni u Ministarstvu koji žele „brojeve“ koji žele „statistiku“. Oni koji se već tri godine „kite tuđim perjem“, tj. hvališu postignućima – radnika koji krvavo rade u praksi, koji sagorijevaju, i koji odlaze iz sustava.

Mediji postavljaju pitanja inicijativi odnosno „bijelim štrajkašima“  – ima li pritisaka  u sustavu vezano za „bijeli štrajk“?

Pa da odgovorimo:

Direktnog pritiska na ljude koji su u „bijelom štrajku“ – nema. Ne na način da netko dođe i naređuje da „rade brže“. Otvorenog pritiska ni u jednom smjeru – nema. Nema čak ni na način da je ravnateljica  Štritof dojurila u te područne urede i pitala što se događa i kako može pomoći.

ČEGA IMA?

Upravitelja, ravnatelja, voditelja koji bez poštovanja zaposlenika i njihova integriteta te suprotno radnim zakonima i propisima;

– Upozoravaju zaposlenike (bilo da se radi o zaposleniku Zavoda, Obiteljskog centra, ustanova, CPUZ-ova) da – NE KOMENTIRAJU NA FACEBOOK STRANICAMA išta čime bi se uputilo kritiku nadležnima/poslodavcu ili ukazalo na neadekvatne uvjete rada – govorimo o komunikaciji na društvenim mrežama na koju svi građani RH imaju pravo– zaposlenici sustava to NE SMIJU u svoje slobodno vrijeme!

– Prenose USMENE upite ravnateljice Štritof (uz napomenu da je uzrujana) o broju zaposlenika koji štrajkaju ili koji su samo poslali svoju pismenu podršku kolegama te traže njihova imena;

– Zaposlenici koji se usude ukazati na probleme u sustavu/na svom radnom mjestu/ na Facebook grupama (primjerice, onima koji okupljaju kolege i stručnjake iz sustava) javno su prozivani i stigmatizirani na radnim sastancima koje vode upravitelji, pred drugim kolegama iz područnog ureda;

– Zaposlenici su praćeni oko svojih daljnjih aktivnosti na internetu te naknadno u vezi istih prozivani od strane upravitelja/ravnatelja/voditelja i izjavljuju da se nemaju kome obratiti za zaštitu (prijavljuje se da često nema ovlaštene osobe za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu za dostojanstva zaposlenika) ;

– Brani im se iznošenje točnog broja nedostajućih stručnih i nestručnih radnika (kao da je to tajna?)

– Traže se imena sindikalnih povjerenika (kao da ih nemaju) čime daju do znanja da infantilno kontroliraju sindikalne povjerenike i njihove aktivnosti;

– Sazivaju se „čudni“ radni sastanci s temom o „bijelom štrajku“, bez zapisnika, bez dnevnog reda, bez ikakvog pisanog traga, čisto da se malo „prebrojimo“ tko je čiji?;

– Otvoreno traže od zaposlenika da „ne iznose javno svoje mišljenje jer na njega nemaju pravo“ (??);

– Sindikalni povjerenici izjavljuju „ da se boje upraviteljice“ i da se ne bi miješali, jer to nije „njihov štrajk“.

– i druge super manipulativne radnje

ZAPOSLENICIMA U SUSTAVU SE BRANI I DAVANJE PISANE PODRŠKE SVOJIM KOLEGAMA!

Članak 16. Ustava Republike Hrvatske propisuje:

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 38.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Pravilnikom Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN/2018) propisana je obveza zaštite dostojanstva zaposlenika.

Člankom 16. Pravilnika o radu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, propisano je;

Zavod je obvezan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s općim propisom o radu i posebnim zakonima.

Radnik u Zavodu ima pravo na poštovanje osobe i zaštitu dostojanstva za vrijeme i u vezi s obavljanjem poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi (NN 61/2018) propisano je;

Članak 45.

“Zabranjeno je uznemiravanje i spolno uznemiravanje zaposlenika.”

“Uznemiravanje je svako ponašanje poslodavca, zaposlenika koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva zaposlenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za drugog zaposlenika”.

“Uznemiravanjem iz ovoga članka smatra se i diskriminirajuće ponašanje kojim se zaposlenik izravno ili neizravno stavlja u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika na temelju

…političkog ili drugog uvjerenja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu…”

Prateći najave uključivanja u „bijeli štrajk“ i pisama podrške područnih ureda, sretni smo što najveći broj upravitelja šutke ili čak možda aktivno podržava ovu inicijativu  – svjesni da je način rada kakav je sad u Zavodu za socijalni rad loš za sve (za zaposlenike i korisnike).  Svjesni smo da, premda oni nisu otvoreno govorili o istome, moraju dati priliku i prostor da govore oni koji su hrabriji od njih.

Ovo otvoreno pismo Inicijativa „Od šutnje do promjene“ šalje u ime stručnih radnika, zaposlenika sustava socijalne skrbi:

–  Medijima

–  Pučkoj pravobraniteljici

–  Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike