Tajanstveni non-paper o “pravednoj” podjeli “disfunkcionalnoga” BiH između Bošnjaka, Srba i Hrvata – koji pak “nepostojeći” dokument trumpističan slovenski premijer Janez Janša ne priznaje kao svoga uma djelo, a bruxellesko je činovništvo još manje spremno potvrditi medijske tvrdnje o svomu probnom balonu radi nove teritorijalne geometrije na zapadnom Balkanu – ovih je dana u više navrata i na raznim europskim stranama izvukao iz povijesnog ofsajda stare kršitelje pravila igre kad je riječ o državnom ustroju i budućnosti bivše “Jugoslavije u malom”. Neki su analitičari prepoznali to da “iz povijesnog mraka niču stare aveti”, da je BiH “opet na udaru onih koji bi ga dijelili” i da “Tuđmanova salveta živi vječno”. To je – također službeno neposrojeća, a kompromitantna za bilo koju vlast u Bijednoj Našoj – ona škakljiva salveta s božićne večere 1991. godine što ju je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman priredio na Pantovčaku za skupinu novinara od svoga osobitog povjerenja te, dobro raspoložen, izvadio nalivpero i nacrtao kako će se u dogovoru s voždom Slobodanom Miloševićem “pravedno” podijeliti BiH između vata i Srba te ostaviti oaza oko Tuzle bošnjačkom vođi Aliji Izetbegoviću za islamsku džamahiriju. Čardak ni na nebu niti na zemlji?
Navodno tri godine kasnije, navodno opet na salveti, navodno opet na večeri (u Londonu) i navodno opet dobro raspoložen, kartograf Franjo Tuđman je istu skicu nacrtao na salveti britanskom političaru i visokom predstavniku međunarodne zajednice za BiH Peddyju Ashdowvnu. Ovaj je navodno ostao bez riječi, ali i bez daha od zaprepaštenja te izjutra pobrzao u redakciju Timesa, gdje je dao objaviti navodnu salvetu/skicu o Milošević-Tuđmanovoj podjeli suverene i međunarodno priznate države BiH. Četvrtog dana VRA Oluje i kasnije, ta je (izmišljena?) salveta bila podlogom političarima na zapadnom Balkanu, u Europi i svijetu: RH vodi imperijalnu politiku kao i Srbija na štetu Bošnjaka i teritorijalno cjelovitog BiH, vojska RH izvela je agresiju na BiH, počinila je jezive ratne zločine nad civilima (npr. Mrkonjić-grad), osnovala etnički očišćenu paradržavu u zapadnoj Hercegovini (Hrvatska Republika Herceg-Bosna) sa sjedištem u Mostaru, etc. Mimo dopuštenja međunarodne zajednice. Ostâlo je – po Hrvate u BiH – zapravo gubitnička povijest najmalobrojnijih (nešto manje od 15 posto u ukupnom stanovništvu) među trima tzv. konstitutivnim narodima bivše “Jugoslavije u malom”, etničke i vjerske leopardove kože.
No, među hrvatskim političarima u BiH i RH – koji su izravno ili posredno sudjelovali u olovnim/tragičnim i raseljavajućim ratnim zbivanjima 1992.-1995. godine, a slučajno nisu zaglavili na haaškoj robiji, pa su i dalje vrlo utjecajni, pod kontrolom HDZ-a i njegove (državne) politike iz Zagreba – nije se ugasio (veliko)hrvatski san o hrvatskomu tzv. trećem entitetu u washingtonsko-daytonski skrojenom BiH kao jednsvenoj, suverenoj i međunarodno priznatoj državi dvaju entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) i triju entiteta (Bošnjaci, Hrvati i Srbi). Međutim, ta je priča samo za internu uporabu u užem krugu HDZ-ovih istomišljenika od osobitoga povjerenja. Službeno, ali s čvrstom figom u džepu, je li, tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena pod HDZ-ovom upravom zagovara isto što i EU i svijet – jedinstvenu i stabilnu državu BiH na putu u Uniju, međuetničku i međuvjersku snošljivost, etc. – no, između proklamacija i djela jest ponor, zastrašujuće dubok i prijeteći. Aktualni bošnjački vođa Bakir Izetbegović je u povodu non-pepera “nepoznatog/ih autora” dao znati urbi et orbi: “Nikakve podjele BiH ne može biti bez novog rata!”
Lider srpskih tzv. suverenista i aktuslni srpski član Predsjedništva BiH (uz bošnjačkog Šefika Džaferovića i hrvatskog Željka Komšića, kojega
ne priznaje HDZ-ov Zagreb ni stranačka mu filijala HDZ BiH Dragana Čovića) opetovano prijeti odcjepljenjem Republike Srpske od BiH, čini sve što (ne) može eda bi prikazao BiH nemogućom državom, nagovara b-h Hrvate (i HDZ-ove u Zagrebu) da traže “svoj entitet, jer vas Bošnjaci preglasavaju i biraju vam entitetske i predstavnike u državnim tijelima”. Hrvatima to itekako godi i konspirativno kooperiraju s b-h Srbima protiv najbrojnijeg naroda u BiH (Bošnjaci čine cca 50 posto svih žitelja) i vode politiku kojom – identično srpskoj – “dokazuju” da BiH disfunkcionalna i nemoguća zajednička država. Da treba revidirati Daytonski sporazum – čiji su jamci RH i Srbija, ali i SAD, Rusija, EU, Turska…, pa stvar nije nimalo jednostavna – te provesti “prihvatljivu” postdaytonsku geometriju.
Nije da preostali i slučajno još neiseljeni Bošnjaci, Srbi i Hrvati s makar dva zrna soli u glavi ne mogu ili ne žele mirno/podnošljivo živjeti zajedno u zajedničkoj domovini BiH, gdje su tako i još bolje živjeli čak u doba osmanlijske polamilenijske vlasti i u bivšoj SFR Jugoslaviji. Recimo, do dana današnjeg, na nekih stotinjak metara zračne linije blizu Baščaršije u Sarajevu, sačuvane su središnje bogomolje islamske, pravoslavne, katoličke i židovske vjere, koje jedne drugima stoljećima nisu smetale. Dapače. Problem je u samozvanim političkim vođama tzv. konstitutivnih Srba, Hrvata i Bošnjaka koji već tri desetljeća zagorčavaju život i svojim sunarodnjacima, i inim žiteljima BiH i regiji neodgovorno podjarujući vatru pod tzv. bosanskim loncem ne bi li prijetnjom opet tragičnoga povijesnog prsnuća istjerivali bolesne fiksideje o etničkoj čistoči, granicama, podjeli.
Da je u međunarodnoj zajednici pameti, kao što nije – i kao što je nije bilo ni u početno doba implementacije multiratelanog dogovora o prekidu rata i pritjerivanju pameti b-h jastrebova s jatacima u susjedstvu – učinkovito bi maknula s političke scene samozvane političke vođe tzv. konstitutivnih naroda BiH i pritjerala disciplini njihove nacionalne suflere u susjedstvu koji se također nisu lišili velikodržavnih opsesesija/iluzija i čine nered na tzv. brdovitom Balkanu. I dalje tuđim nježnicima gloginje mlate što, je li, ne sluti na dobro. Zauzeta većim, ozbiljnijim i dalekosežnijim poslovima – od hlarnoga polit-ekonomskog rata SAD/EU/Zapada s Rusijom i Kinom te rovitog stanja unutar same Unije do pandemije, migracija, globalno vrlo eksplozivnih socijalnih disbalansa – međunarodna zajednica ne mari za uzavreli već tzv. bosanski lonac ni koliko je minimalno neophodno. A kad mačke nema, miševi kolo vode.
Igre bez granica opet radi podjele BiH teritorijalnim razgraničenjem tzv. konstitutivnih naroda bivše “Jugoslavije u malom” – koje bi imalo napokon donijeti stabilnost (sic transit) u danas “nestabilnoj državi” – nisu počele non-paperom kojemu se “ne zna autor” ni tko ga je ubacio u vatru ne bi li ju rasplamsao pod već usključalim tzv. bosanskim loncem, odnosno tko i zašto, ako, pušta problni balon eda bi prečacem, hura-bura, “da se Turci ne dosjete” riješio b-h Reismannovu hipotezu. Janša, dakle, nije taj koji je predložio otprilike isto što je navodno Tuđman bio nacrtao na salveti novinarima i Peddyju Ashdownu, pa provalom u Timesu navukao bijes i optužbe za agresiju, averziju međunarodne zajednice prema balkanskom kifliću. Jer, Tuđmanov je “perec”, sic transit, valjalo podebljati Cazinskom krajinom u BiH, a etnički očišćenu tzv. HZ/HR Herceg-Bosnu pripojiti RH, kao i ratom etnički očišćene od Bošnjaka i Hrvata srpske teritorije Srbiji? Ni netko tajanstven u vrhu nesposobnog, a
preplaćenoga bruxelleskog činovništva, zauzetog ispraznim larpurlartizmom dok se EU temelji tresu, “nema pojma” (Ignoramus et ignoramibus, je li) tko predlaže razbijanjem suvrene države riješiti b-h Reismannovu hipotezu. Nije to išlo 1995., nije kasnije niti će ubuduće, ali…
Stvar je kompliciranija no što “nepoznati autor/i” non-papera misli/e, jer ta stara/nova teritorijalno-državna geometrija ponajmanje ovisi o trojici sada aktualnih samozvanih političkih vođa Bošnjaka, Hrvata i Srba u BiH, pa i o njihovim političkim mecenama u tzv. matičnim državama uz granice BiH, a moćne velesile – čak ni sâma Unija – ne iskazuju interes za nekim promjenama ozbiljnije drukčijim od statusa quo. BiH ne funkcionira kao zrela i stabilna država i neće funkcionirati dok politički vođe Srba i Hrvata sanjaju izdvojene nacionalne entitete s vrlo simboličnim vezama Banje Luke i Mostara s “bošnjačkim” (!?) Sarajevom, a bošnjački i njihov SDA (Stranka demokratske akcije) tvrdo zagovaraju građansku državu BiH sa središnjom vlašću u Sarajevu. Kao što je bilo 45 godina u bivšoj “SFR Jugoslaviji u malom”. Nacionalni (Sbi i Hrvati) i građanski (Bošnjaci) koncept državnog uređenja glavni su problem spora tzv. konstitutivnih naroda i ključan magnet za razbijanje državne cjelovizosti BiH. Vrag će znati je li baš posrijedi srpski i hrvatski strah od bošnjačke majorizacije u građanskoj državi BiH budući da je Bošnjaka u ukupnom stanovništvu više no Srba i Hrvata zajedno ili je, pak, iz nacionalističko-velikodržavnih razloga (fitilja za krvavi građanski rat 1992.-1995. svih protiv sviju u BiH) vodećim političarima na umu razlaz tipa svaka ptica svomu jatu leti.
“I sada, trideset godina kasnije, opet gledamo fantomske karte BiH, tako nalik na one koje su trideset godina ranije donijele nesreću”, zapisao je novinar Damir Pilić u Slobodnoj Dalmaciji. “Tuđmanova salveta živi vječno! Taj bezumni i opasni non-paper ‘nepoznatih autora’ pripisuje se slovenskom premijeru Janezu Janši – tako tvrde slovenski mediji – ali vjerojatno je da je Janša tu poslužio samo kao teklič viših političkih krugova u Bruxellesu. Jer EU je umorna od bosanskog rebusa, koji već trideset godina ne uspijeva riješiti. Jasno je i zašto ne uspijeva. Jer ne mogu vukovi čuvati janjad, niti mirno i harmonično rješenje za BiH mogu donijeti iste tri nacionalističke stranke koje su prije trideset godina i zakuhale stvar. Najmanje dvije od te tri stranke i danas se upinju dokazati da je BiH ‘neodrživa’ i ‘disfunkcionalna’ država. Ako i jest, to je upravo zbog njih.” A Milorad Dodik, otvoreni srpski separatist, pritajeni mimikrijom Dragan Čović (HDZ BiH) i Bakir Izetbegović (SDA) tvrdoglavo i dalje deru istu kozu i cijeli svijet vuku za nos. Ipak najviše sunarodnjake koji bježe od njih u inozemstvo za što ovi ludo okrivljuju jedan drugoga.
“Ja sam za miran razlaz”, već se po navici bahati Dodik. “Za mene je rat neprihvatljiv. Ako Srbi ipak odluče napustiti BiH (prijeti referendumom svako malo, iako to međunarodna zajednica ne dopušta, op. a.), odnijet će sa sobom ono što im pripada, 49 posto teritorija BiH koliko je pripalo Republici Srpskoj po Daytonskom sporazumu.” A to ne ide bez rata, kao što bez potpunog deranja leopardove kože s trupa nije moguće izbrisati njegovu pjegavost. Podjela BiH po zločinačkom obrascu provedenoga u ratu etničkog čišćenja ne samo da nije pravedno rješenje, nikomu ne jamči sigurnost i razvojnu samodostatnost tih enklava nego bi značila i opasan presedan za teritorijalnu cjelovitost mnogih država članica EU-a
(Španjolske, Belgije, etc.), što je također razlogom zašto polovica Unije ne priznaje državnu samostalnost Kosova, zašto Unija nije prihvatila odcjepljenje Katalonije od Španjolske, etc. Pa ni u BiH neće biti – badava svi anonimni i autorski non-paperi – po onoj što se (nacionalističkoj) babi snilo, to se babi zbilo.
Neće biti slučajno da se režimska tzv. medijska javna kuća HRT – kao što uvijek radi kad to premijeru Plenkoviću i HDZ-u treba – također bila u radijskom formatu “U mreži Prvog” dohvatila tajanstvenog non-papera budući da je “navodni neslužbeni diplomatski dokument iz Slovenije podigao političke tenzije diljem regije, jer se u njemu zagovara podjela BiH, ali i promjena granica drugih država na jugoistoku Europe”. I onda neprofesionalna, navijačka ZNA SE u čije ime i netočna tvrdnja na HRT-ovom portalu: “Zbog toga je ponovno u fokusu institucionalna i politička budućnost BiH”. Sic transit. Glupost prvog reda na HRT-ovom “Prvomu”. Zbog “navodno neslužbenog diplomatskog dokumenta”, je li, “u fokusu je institucionalna i politička budućnost BiH”. Pazi, budućnost!? Nikakva budućnost nije upitna, jer od podjele neće biti ništa, autor/i “dokumenta iz Slovenije” (sic transit), mućkoga kukavičjeg jajeta, kriju se kao zadnje kukavice. A netko valjda jest napisao to što je podvaljeno javnosti?
Cijela stvar je puka farsa. Čak ne ni kvazidiplomatska, naprosto politički analfabetizam iz zlobe i neznanja. Koja farsa tek luzerima iz zločinačkih ešalona za etničko čišćenje radi ostvarenja velikosrpskih i velikohrvatskih rajskih dvora u oblacima grije srca u nadi da će veliki svijet, eto, napokon “progledati” i pustiti niz vodu “disfunkcionalni” BiH koji “ne može opstati”. A neće se veliki svijet uhvatiti na udicu koja smrdi po etničkom čišćenju, ubojstvima, pljački, silovanjima, konc-logorima smrti Manjači, Stajićevu, Dretelju, Heliodromu, Lori, Kerestincu, masovnim grobištima Srebrenici, Ahmićima, Uzdolu, Bugojnu, Borovu Selu, Ovčari… Uzalud vam trud svirači. Na mitskim guslama. Uz ognjište. Zločinci – počinitelji i ideolozi pokolja – “nikad nisu kažnjeni, slobodno se šetaju i smiju nam se u lice”, Bošnjaci, Srbi i Hrvati uglas opružuju i pokazuju prstom jedni na druge. Anđeli i vragovi u istom vrzinom kolu. Nikakav non-paper nije rješenje.
Janša: “Ne postoji dokument kojim bi Slovenija zagovarala promjene granica na zapadnom Balkanu. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić: “Cijepanje BiH se neće dogoditi. Srbiji nije potreban teritorij te zemlje.” Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman: “Hrvatska podržava BiH kao jedinstvenu državu dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda.” HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol: “Rekao bih, radi se o obavještajnoj ili paraobavještajnoj manipulaciji s ciljem da se rasprava usmjeri prema nečemu što odgovara onima
koji su plasirali tu vijest. Jedini non-peper koji postoji je hrvatski, koji podupire pet članica EU-a, na tragu onoga što bošnjačkim političkim elitama ne odgovara, a to je rješavanje najvažnijeg problema BiH – neravnopravnosti hrvatskog naroda.” Predsjednik saborskog Odbora za europske poslove Domagoj Hajduković: “Nekomu odgovara da se o tomu razgovara na zapadnom Balkanu, gdje je posljednje desetljeće postignut krhki mir nakon ratova. Šro se tiče BiH i puta u EU, prilično sam uvjeren da bez vanjskog pritiska neće biti znatnijih reformâ u BiH jer političkim elitama odgovara status quo.”
Istodobno, Šefik Džaferović i Bakir Izetbegović traže zaštitu EU-a od tih što dižu glas radi podjele BiH, dok Dragan Čović, pak, poziva na reforme budući da su “reforme i funkcionalna država najbolji način da se spriječi raspad i podjele zemlje”. Tko tu, kako i zašto drži fige u džepu, govori to što ne misli, vrag će znati. Može se samo pretpostavljati i pričekati da se mutež malo razbistri, ako je to ikako moguće. Na hrvatskoj strani, na tzv. ekstremnoj/radikalnoj desnici koja se u mnogim pogledima na budućnost BiH podudara s HDZ-ovim stajalištima iz ratnih dana – u međuvremenu je mimikrija Plenkovićevog tzv. light HDZ-a učinila svoje po obrascu vuk-dlaka, pa nije sve službeno uzeti zdravo za gotovo – medijska dioptrija upućuje na “iluzije o BiH”, jer je “non-peper odraz stvarnog stanja”. Tako da je podjela te “disfunkcionalne” države jedino moguć izlaz. “Vrijeme curi”, javlja u povodu non-papera jedno njihovo glasilo. “Hrvati tamo izumiru! Travnik i Jajce donedavno su bili većinski hrvatski gradovi: Sarajevo ispražnjeno od onih koji nisu Bošnjaci!”
To o izumiranju Hrvata u BiH već godinama blagoglagolja vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić: “Naočigled cijelog svijeta nestaje jedan narod u BiH, najmalobrojniji, hrvatski narod”. Ne vidi krivce u hrvatskoj politici u toj zemlji koja se ravna prema naputcima HDZ-ove politike iz Zagreba i koja je učinila da su b-h Hrvati postali žrtve te politike više no srpskih i bošnjačkih ekstremista i masovno počeli napuštati stoljetna ognjišta već s prvim ratnim neredima, tijekom rata i još napuštaju budući da se Hrvati “napokon svoji na svomu” (u BiH i RH, svejedno) više ne osjećaju da su na svomu. Političke kaste enormno se bogate i odvajaju od najvećeg dijela sunarodnjaka koji ostaju bez posla ili s primanjima nedostojnim čovjeka, bez krova nad glavom, u blokadama, politički bez vjere u budućnost svoje djece… Isto zlo tare i Srbe (“sve i svuda”, Vuk) i Bošnjake, i žitelje svih inih samonedostatnih bantustana, bivših SR-ova bivše zajedničke 24-milijunske države, s čijim se legendarnim “crvenim pasošem” – bez vize – slobodno putovalo gotovo po cijelom svijetu.