• Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Mediji
  • Trg burze
    • Novac
    • Rad
    • Ideja
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Arhiva
  • Kontakt
Facebook Twitter Instagram
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
Facebook Twitter
H-Alter
  • Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Mediji
  • Arhiva
H-Alter
Naslovnica » Kategorija » Konfuzija oko mentalnog zdravlja

Konfuzija oko mentalnog zdravlja

0
Andreja Žapčić 9. ožujka 2021. Hrvatska
Bez mentalnog zdravlja nema zdravlja i važnost države u razvoju i koordinaciji brige za njega je velika. Hrvatska ni taj zadatak ne shvaća dovoljno ozbiljno, čak niti nakon epidemije i potresa. Posljedice bi mogle biti dalekosežne i bez ikakva pretjerivanja zastrašujuće. Ipak, za mjesec-dva u javno savjetovanje napokon bi trebala nova Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja koju Hrvatska čeka već pet godina. Samo još jedan papir ili prvi korak u dobrom smjeru?

“Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti”, jasna je definicija zdravlja koju je 1926. godine dao Andrija Štampar te je govoreći na zasjedanju prve Skupštine svjetske zdravstvene organizacije 1948. upozorio i da “bolest nije posljedica samo fizičkih i bioloških faktora –  u pitanjima zdravlja sve veću ulogu igraju ekonomski i socijalni faktori i ti se problemi trebaju rješavati ne samo s tehničkog već isto tako i sa sociološkog stajališta. … Zdravlje treba  biti faktor stvaranja boljeg i sretnijeg života. Budući da je zdravlje osnovno pravo svakog ljudskog bića, zajednica je dužna osigurati ljudima što potpuniju zdravstvenu zaštitu”.

Drugim riječima, podrška mentalnom zdravlju treba biti dostupna svima, a ne samo povlaštenima, i to neovisno o krizama, pri čemu je poseban naglasak na ranjivim skupinama i na prevenciji. Međutim, država u Hrvatskoj svoju zadaću na tom polju ignorira prepuštajući, pa i prebacujući, brigu za mentalno zdravlje pojedincima i nevladinom sektoru. A iako je zbog pandemije i potresa mentalno zdravlje došlo u fokus
S obzirom na to da Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja nema, vlada zbrka, prilično je sve zbunjujuće i lutamo jer nemamo okvir za koji se možemo uhvatiti. Startegija je važna i jer pokazuje u kojem smjeru Hrvatska želi ićiviše nego što bismo ranije možda i mogli zamisliti, o njemu se i dalje u javnom prostoru razglaba poprilično površno, a široko prihvaćenih negativnih stereotipa o osobama s mentalnim poteškoćama gotovo da se nismo ni dotakli. U pokušaju oporavka jačanje mentalnog zdravlja bit će jedna od ključnih poluga, a posljedice bi mogle biti dalekosežne u oba ishoda: i ako mentalno zdravlje napokon shvatimo ozbiljno i ako to opet propustimo učiniti.

Prvi korak u tom smjeru trebalo bi biti usvajanje Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja (2021. – 2030.), bez koje Hrvatska broji sada već petu godinu.  Na njoj se radi posljednje četiri godine, a prema neslužbenim informacijama, napokon bi trebala u javno savjetovanje za mjesec, dva. Dok čekamo službeni odgovor Ministarstva zdravstva važno je podsjetiti da je njezino donošenje bilo u planu još za 2019., no tek je krajem te godine završen nacrt dokumenta te je u proceduru donošenja ušao početkom 2020. tijekom koje se dio procedure morao ponoviti zbog  izmjene naziva tijela državne uprave.

Apel vladajućima da se nova Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja hitno uvrsti u saborsku proceduru, nedavno su, smatrajući to svojom stručnom odgovornošću, uputila društva psihologa iz Brodsko-posavske županije, Istre, Karlovca, Krapinsko-zagorske županije, Osijeka, Požeško-slavonske, Primorsko-goranske i Sisačko-moslavačke županije, Splita, Varaždina i Vukovarsko-srijemske županije te Hrvatska psihološka komora i Zagrebačko psihološko društvo (ZPD).

Apelom su zatražili i aktivno uključivanje stručne zajednice u kreiranje akcijskih planova te praćenje i evaluaciju učinkovitosti Nacionalne strategije uz poduzimanje preventivnih mjera s ciljem zaštite mentalnog zdravlja na svim društvenim razinama, te povećanje broja stručnjaka mentalnog zdravlja u sustavu, kao i dostupnosti usluga te financiranje udruga koje pružaju usluge na području mentalnog zdravlja u Hrvatskoj.

“Javno mentalno zdravlje umjetnost je i znanost poboljšanja mentalnog zdravlja i dobrobiti te prevencije mentalnih bolesti organiziranim naporima i informiranim izborima društva, organizacija, javnih i privatnih, zajednica i pojedinaca. Mentalnu dobrobit predstavljaju psihološki atributi kao što su samopouzdanje, raspoloženje, optimizam, dobri odnosi s drugima – zajednički nazvani psihološkom dobrobiti – i afektivna ili emocionalna stanja kao što su sreća i zadovoljstvo životom”, objašnjavaju Lana Gjurić i Ivana Poslon iz Zagrebačkog psihološkog društva.

“Osim što u Hrvatskoj mentalno zdravlje i dalje nije u javnosti prepoznato kao sastavni dio općeg zdravlja i blagostanja te da značajno utječe na Zagrebačke bolnice pružaju prilično širok spektar zdravstvenih usluga, jako proširen asortiman dnevnih bolnica, koje se mogu uspoređivati s onim europskima. U manjim mjestima, međutim, ljudi ne dobivaju nikakav tretman u smislu individualnih ili grupnih psihoterapijakvalitetu života pojedinca, teškoće mentalnog zdravlja društveno su stigmatizirane što otežava pravovremeno traženje podrške i pomoći, čime raste rizik od razvoja psihičke bolesti”, upozoravaju psihologinje. Potrebe za dostupnim i fleksibilnim uslugama zaštite mentalnog zdravlja povećale su se unatrag godinu dana zbog epidemije i potresa kao kriza koje su utjecale na sve građane i građanke, od kojih mnoge, neke već i od ranije, muči niz problema i briga – siromaštvo, nezaposlenost, smrt voljene osobe, prekid veze, bolest, posljedice s obzirom na stradanja u ratu… a najugroženije osobe su one iz najranjivijih društvenih skupina: siromašni, djeca koja odrastaju u siromaštvu, manjinske skupine (migranti, Romi, LGBT osobe), starije i nemoćne osobe, osobe koje se liječe od psihičkih bolesti.

Tim više su mučno odjeknuli podaci iz istraživanja objavljeni u časopisu Lancet Psychiatry u drugoj polovici veljače koji su pokazali da je u većini europskih zemalja zanemareno cijepljenje protiv koronavirusa osoba s mentalnim poteškoćama iako su one izložene visokom riziku zaraze i smrti od COVIDA-19, a na što su upozorile vodeće europske organizacije za zaštitu mentalnog zdravlja. Od 20 europskih zemalja obuhvaćenih istraživanjem samo su Nizozemska, Britanija, Njemačka i Danska prepoznale tešku mentalnu bolest kao visoko rizično zdravstveno stanje i posebno predvidjele cijepljenje pacijenata.

Hrvatska tim istraživanjem nije bila obuhvaćena, a kako kod nas stvari stoje na tom polju, pitanje je na koje već danima čekamo odgovor nadležnih institucija, baš kao što i mjesecima čekamo da Stožer civilne zaštite prestane ignorirati potrebu za psihologom u svojem sastavu. Znanstvenici koji su proveli istraživanje zajedno s glavnim europskim klinikama i organizacijama za mentalno zdravlje pozvali su Europsku uniju da uspostavi standarde na razini Unije koji bi osigurali da ranjive osobe s mentalnim poteškoćama dobiju prioritet kod cijepljenja.

A upravo će ranjive skupine najviše biti pogođene posljedicama ne vođenja brige o mentalnom zdravlju populacije od strane države, a Vlatka Ročić Petak, predsjednica Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje i predsjednica udruge Ludruga, objašnjava zašto je važna Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja: “Strategija je važna kao zakonski okvir da se imamo na što pozvati kada pišemo projekte, odnosno kada se javljamo na natječaje jer je to jedan od uvjeta, a s obzirom na to da Strategije nema, vlada zbrka, prilično je sve zbunjujuće i lutamo jer nemamo okvir za koji se možemo uhvatiti. Startegija je važna i jer pokazuje u kojem smjeru Hrvatska želi ići: želi li mijenjati stvari ili želi ostati tu gdje jesmo što znači zadržati institucionalizirani pristup mentalnom zdravlju gdje imamo institucije mastodonte, psihijatrijske bolnice u području zdravstva i domove za zbrinjavanje osoba s duševnim teškoćama u području socijalne skrbi. Cilj bi trebao biti da se osobe s psihosocijalnim izazovima rehabilitiraju, a ne da ostaju doživotno u institucijama, no to zahtijeva nastavak započetog procesa deinstitucionalizacije u području brige o mentalnom zdravlju, podršku u zajednici, a ona je uglavnom prepuštena civilnom društvu kroz projekte”.

Vlatka Ročić Petak (foto: Ludruga)

Posljedica toga je i da iako u Hrvatskoj djeluju brojne udruge koje imaju kvalitetne programe, one vode bitku s održivošću, a kako upozorava Ročić Petak: “Natječaja ima malo, a premda rad udruga pokazuje dobre rezultate, institucije to kao da ne uzimaju u obzir pri raspisivanju novih projekata. Loše je to jer se ljudi naviknu na neke usluge, a one postoje samo dok traje projekt umjesto da se izgrađuje sustav podrške u zajednici, a ne opet preko nekog novog projekta”.

Upravo zbog toga je Ludruga prošle godine pokrenula inicijativu “12 i 5 za mentalno zdravlje” koja je prerasla u javnu akciju koju su poduprle neke od udruga članica Hrvatskog saveza za mentalno zdravlje. “Inicijativom smo od nadležnih institucija tražili hitno uvrštavanje već pripremljene Nacionalne strategije razvoja mentalnog zdravlja u saborsku proceduru i njenu što bržu implementaciju u praksi the da se u popis postojećih psihosocijalnih usluga koje financira HZZO uvrsti usluge mobilnih timova i grupa peer podrške u zajednici, kao i hitno iznalaženje načina za kontinuirano financiranje programa i projekata udruga koje se bave pružanjem psihosocijalnih usluga u zajednici”.

Godinu dana, primjerice, trajao je twinning projekt koji su provodili Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i Ministarstvo zdravstva s Trimbos Institutom za mentalno zdravlje i ovisnost iz Nizozemske u svrhu edukacije struke o pružanju usluga u multidisciplinarnom mobilnom stručnom timu, koji pruža pomoć na terenu i cijeloj obitelji, a ne samo pojedincu te ga uz psihijatre, psihologe i socijalne radnike, socijalne pedagoge čine i Cilj bi trebao biti da se osobe s psihosocijalnim izazovima rehabilitiraju, a ne da ostaju doživotno u institucijama, no to zahtijeva nastavak započetog procesa deinstitucionalizacijeosobe koje su “stručnjaci po iskustvu” (“peer”), koje su u procesu oporavka ili su se oporavile od sličnih teškoća, podsjetila je Ročić Petak.

“Na teritoriju Hrvatske trebalo je biti oformljeno 10 mobilnih timova. Oformljena su samo tri: u Zagrebu, Karlovcu i Slavonskom Brodu, a neki članovi i članice timova nastavili su raditi i nakon isteka projekta, no s obzirom na to da nije nađen način financiranja njihovih plaća odustali su unatoč dobroj volji nakon nebrojenih sati volontiranja uz redovan rad. Projekt je zatvoren u proljeće 2017. Nastavak podrške je osigurala Ludruga, koja je nositelj projekta  “Uspostava mobilnih timova peer podrške u zajednici za osobe s psihosocijalnim teškoćama”  financiranog iz Europskog socijalnog fonda (ESF), koji se provodi u partnerstvu s udrugama Susret iz Zagreba, Lukjernica iz Dubrovnika, Vrapčići iz Slavonskog Broda, Stiching koalicijom za rad s psihotraumom i mir iz Vukovara, Centrom za pružanje usluga u zajednici Ja kao i Ti iz Osijeka i u suradnji s udrugama Lica duše i Feniks iz Splita. Cilj je u nekoliko gradova u Hrvatskoj uspostaviti grupe uzajamne psihičke peer podrške i mobilne peer timove”, kazala je Ročić Petak.

Takav tip podrške je iznimno važan jer u Hrvatskoj vlada velika nejednakost i u pružanju kvalitetne zdravstvene usluge, upozorava: “Zagrebačke bolnice pružaju prilično širok spektar zdravstvenih usluga, jako proširen asortiman dnevnih bolnica, koje se mogu uspoređivati s onim europskima. U manjim mjestima, međutim, ljudi ne dobivaju nikakav tretman u smislu individualnih ili grupnih psihoterapija nego jednostavno samo dobiju psihofarmake i ležanje, a kad se vrate iz bolnice u svojoj sredini nemaju mrežu psihosocijalne podrške da mogu otići negdje se Potrebe za dostupnim i fleksibilnim uslugama zaštite mentalnog zdravlja povećale su se unatrag godinu dana zbog epidemije i potresa, kriza koje su utjecale na sve građane i građanke, od kojih mnoge muči niz problema i briga – siromaštvo, nezaposlenost, smrt voljene osobe, prekid veze, bolest, posljedice s obzirom na stradanja u ratu… rehabilitirati, osim ako postoji neka udruga”.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije jedna od četiri osobe pati od nekog problema mentalnog zdravlja, a taj broj će u godinama pred nama još rasti pa je stoga još važnije raditi na destigmatizaciji osoba s mentalnim poteškoćama i poboljšanju njihove rehabilitacije i reintegracije u društvo.

Dug je to process, a često se zaboravlja da smo mi ti koji činimo društvo, podsjeća Ročić Petak: “Velik problem je preuzimanje odgovornosti, svatko od nas bi se trebao zapitati podržava li uspostavu široke mreže podrške u zajednici za osobe s psihosocijalnim izazovima ili smatra da je posve u redu da osobe s teškoćama mentalnog zdravlja budu smještene u institucijama na kraju grada. Nekako se misli da postoji samo taj jedan u postocima mali dio ljudi koji ima teške poremećaje mentalnog zdravlja i oni su zbrinuti od strane medicinske struke u bolnicama, to je tako riješeno i o čemu mi sad imamo razgovarati, kao i da šira populacija nema problema s mentalnim zdravljem, a to nije točno”.

Što nosi budućnost, pitanje je za kristalnu kuglu, kaže i ukazuje na “važnost pojedinačnog i angažmana udruga koje svojim radom polako, ali ipak mijenjaju okolinu i ljude da mijenjaju stavove i oslobađaju se predrasuda te na taj način dolazi i do promjene, koja uvijek ide odozdola prema gore. Na tom je putu važno čuti ljude koji su spremni izaći imenom i prezimenom i slikom koji su u procesu oporavka I dovoljno dobri sami sa sobom da se ne autostigmatiziraju što nije lako”.

Mediji na tom polju mogu biti važni saveznici, ali i njima je potrebna edukacija s obzirom na to da se mentalnom zdravlju ako ga se više ne gleda kao tabu temu, vrlo često pristupa površno i parcijalno, na razini trivije, s nizom savjeta koji kao da su ispali iz self-help priručnika što je došlo do izražaja i u pandemiji te nakon potresa. Od velike je važnosti i kreiranje preventivnih programa, naime, istraživanja pokazuju da rane intervencije na razini zajednice, kao što je primjerice ulaganje u kvalitetno roditeljstvo ili promoviranje mentalnog zdravlja u školama kroz učenje emocionalnih i socijalnih vještina, pozitivno utječu na mentalno zdravlje djece i mladih, a taj se pozitivan utjecaj nastavlja i u odrasloj dobi.

Ulaganje u mentalno zdravlje jamči budućnost, a Komisija Lancet za globalno mentalno zdravlje i održivi razvoj navodi da se kada je riječ o mentalnom zdravlju, o svim zemljama može razmišljati kao o zemljama u razvoju te da postoji procjena u podacima da se jedan dolar investiran u razvijeni tretman za depresiju i anksioznost vraća u vrijednosti od četiri dolara u unaprijeđenom zdravlju i produktivnosti. Ne čudi da je Novi Zeland za jedan od četiri prioriteta svojeg tzv. “proračuna blagostanja” postavio upravo mentalno zdravlje uz borbu protiv siromaštva djece i obiteljskog nasilja te protiv beskućništva. Ulaganje u mentalno zdravlje jedan je od jamaca zdrave zajednice i bolje budućnosti, valjda će i Hrvatska to jednom shvatiti.

Share. Facebook Twitter WhatsApp Email
Andreja Žapčić

Povezani članci

DOOR3. veljače 2023.

EcoFem grupa – čitajmo zajedno i ekofeministički!

politikenenasilja.org3. veljače 2023.

Politike nenasilja – otkrivanje dijaloga, Zadar, 16. – 18. veljače

Ženska mreža Hrvatske3. veljače 2023.

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

Dijana Pribačić Jurić2. veljače 2023.

Približavamo se Jamajci

Leave A Reply

Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.

  • Posljednje
  • Popularno

EcoFem grupa – čitajmo zajedno i ekofeministički!

3. veljače 2023.

Politike nenasilja – otkrivanje dijaloga, Zadar, 16. – 18. veljače

3. veljače 2023.

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

3. veljače 2023.

Približavamo se Jamajci

2. veljače 2023.

EcoFem grupa – čitajmo zajedno i ekofeministički!

3. veljače 2023.

Ranjive na vidjelo!

1. rujna 2020.

Crno-bijeli svijet

15. rujna 2020.

Where does the time go? Time and temporality in a pandemic

16. rujna 2020.
Posljednje vijesti

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

3. veljače 2023.

Zrinjevac neadekvatno brine o zagrebačkim zelenim i parkovnim površinama

1. veljače 2023.

Solarnim elektranama u vlasništvu građana do većeg korištenja solarne energije

30. siječnja 2023.

Prošle je godine na bečkim ulicama zabilježeno čak 11,7 milijuna biciklista

26. siječnja 2023.

Komentiraj i predloži kako poboljšati metodu za planiranje uključivih i pristupačnih društvenih vrtova

26. siječnja 2023.

Tomašević o štrajku u Čistoći: “Štrajk je reguliran zakonom i točno je propisano kako se on provodi. Uprava će danas prijaviti sudu ovaj nezakoniti štrajk.”

25. siječnja 2023.

Iranskom LGBT filmašu odbijen zahtjev za azil, štrajka glađu

23. siječnja 2023.

Povratna naknada za ambalažu u Hrvatskoj najniža u EU

17. siječnja 2023.

Beč u samo dvije godine udvostručio kapacitet solarnih sustava

14. prosinca 2022.

Objavljen zbornik istraživačkih članaka o uzrocima i posljedicama nacionalističkih trendova u Hrvatskoj

3. prosinca 2022.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
E-mail: redakcija@h-alter.org
Tel: 01/ 492 15 46

Facebook Twitter
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

Pretplati se na newsletter

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
  • BozooArt

Unesi pojam i pritisni Enter za pretragu ili pritisni ESC za odustajanje.