Zagrebački Trg Petra Krešimira IV osebujno je pejzažno riješen, nudeći dva usklađena krajobrazna pristupa i nekoliko tipova ambijenata.
„Za što se može reći da je ljepše od voda? Pa ipak teku u javnosti.“
Gaj Petronije Arbiter, Satirikon
Zagrebački Trg Petra Krešimira IV zapravo je park. Naoko nespretno položen na način da ga presijeca dominantna prometnica, rezultirao je u osebujnim pejzažnim rješenjem koje nudi dva usklađena krajobrazna pristupa i nekoliko tipa ambijenata.
S jedne je strane pejzažni park, a s druge nešto formalniji splet naoko zasebnih cjelina koje uključuju i dva značajna elementa vode. Onaj koji se još može vidjeti je fontana nazvana Kozmički ciklus vode i nalazi se u sklopu tzv. Vrta za odrasle. Drugi se nalazio u sklopu dječjeg igrališta, inače prvog u Hrvatskoj, no danas je prisutan tek u naznakama, budući da je zbog neodržavanja u jednom trenutku taj elegantni i plitki bazen zakopan. Tom ishitrenom odlukom zakinuto je autorsko rješenje parka koji je je možda najslojevitiji u gradu.
Dva su glavna razloga zašto bi taj zaboravljeni bazen/fontanu valjalo otkopati i privesti svrsi, odnosno vratiti ga u izvorno stanje. Ne više za kupanje (iako se ono spontano ne isključuje) kako se po nastanku neko vrijeme koristio. Naime, ta se praksa gradskih praćakališta pokazala nesanitarnom.
Prvi razlog za obnovu je činjenica da cjelokupno krajobrazno rješenje najvažnijeg zagrebačkog modernističkog parka ima status trajno zaštićenog kulturnog dobra RH, a to se odnosi na sve njegove elemente. Utoliko je i bazen dio autorskog rješenja koje se s razlogom štiti i predstavlja važni pa i izuzetni dio parka. Drugi je razlog da bi s bazenom koji je njegov sastavni, ali zanemareni dio, park jednostavno bio bogatiji, skladniji, ljepši i bolji.
Od nekadašnjeg bazena sada se naziru tek njegovi kameni rubovi. Utoliko je on i očit i kad ga nema, no prvo ga treba osvijestiti. Iako o (bilo kojem) prostoru nužno ne treba ništa znati da bi ga se osjetilo, uz navedene još je nekoliko argumenata u prilog obnove bazena koji predstavlja ne samo dobro oblikovani detalj javnog prostora, već neodvojiv dio parka koji je označio možda i nenadmašene visine pejzažnog oblikovanja Zagreba. K tome, upravo je taj veliki park sa svim svojim sastavnicama, rezultat prvog krajobraznog javnog natječaja u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, demonstrirao usklađenost natječajnog programa, autorskog rješenja, kvalitetnog žiriranja i konačno očekivanja Grada. Dovoljno je usporediti kvalitetu ozelenjavanja i općenito projektiranih parkova koji se danas izvode da bude očito da se takva razina vrsnoće nužno ne podrazumijeva.
Park je stoga svjedok uzleta za koje je onodobni Zagreb bio sposoban, ali i primjer javnog prostora čije odlike trebaju biti polazište za buduće projekte u smislu da već u startu trebaju težiti tamo ostvarenoj razini kvalitete. Unatoč tome što se s vremenom i zapostavljanjem pojedinih elemenata čitavog parka ta razina smanjila. Od toga da je bazen zatrpan do toga da svako takvo udaljavanje od autorskog rješenja predstavlja udaljavanje od dosegnutog standarda grada. Time je i aktualno stanje parka reducirano u bogatstvu iskustva koje je izvorno nudilo. Očituje se to kroz npr. manje biljnih vrsta, a to se u prvome redu odnosi na sezonsko i niže bilje. Problem postoji i kod održavanja pojedinih stabala, pa tako već godinama jedno nedostaje u drvoredu uz predmetni bazen. Da stvar bude još gora, uklonjena je čak i posebno oblikovana kamena baza tog zelenog otoka u kojem je stablo raslo da bi se na to mjesto, umjesto malo dalje, postavila jedna od minijaturnih sprava za igru. Desetljećima ne radi česma koja postoji na dječjem igralištu. Kod obnove Vrta za odrasle, nepotrebno je, i suprotno autorskom projektu i konceptu, uvedena javna rasvjeta. Time su gradske stručne službe demonstrirale nerazumijevanje teme (mjestu nudi intimu javnog prostora, i dovoljno indirektnog svjetla). Sve su to propusti koje bi valjalo adresirati. Pritom je možda manje izgledno da će se u fontanu Kozmički ciklus vode vratiti zlatne ribice i sezonsko vodeno bilje, no ta bi se mogućnost lakše otvorila kada bi park imao svog domara. Takva praksa je nekad postojala i zapravo bi određeni javni prostori po gradu trebali imati domara. Time bi i održavanje jednom obnovljenog bazena možda bilo učinkovitije.
Bazen je danas prekriven šljunkom i koristi se kao prazna ploha na kojoj je manji tobogan. Njegovim otkopavanjem dječje igralište nipošto ne gubi, već se vraća i obogaćuje. Pritom, “izgubljeni“ prostor može se nadomjestiti boljim spravama za igru, od kojih neke mogu biti i visinske. Bazen bi bio ispunjen vodom u toplijim mjesecima, dok bi u hladnijim i dalje služio za igru. Inače vrlo plitki bazen ima i pedagošku ulogu: kvalitetni ambijent nedvojebno nosi pozitivni utjecaj na dječja iskustva prostora i pogled na svijet. Istovremeno, projektantska ingenijoznost u tako malom prostoru ponudila je paralelno prostor za igru i mjesto za kontemplaciju u hladu i uz smirujuću površinu vode.
Možda manje ovdje, ali inače, odnos grada i vode oduvijek je sudbonosan. Voda je i preduvjet grada. Blagodat vode ovdje se manifestirala kroz malu, ali snažnu i profinjenu prostornu gestu: bazen. Kao takav predstavlja značajnu povijesnu i kulturnu vrijednost.
Dosezi suvremene krajobrazne arhitekture u Zagrebu danas su vrlo skromni. Gotovo da uopće nema novih kvalitetnih realizacija javnih parkova. Još manje onih koji bi se barem približili kvalitetama koje nudi Krešimirov trg. Utoliko je osobito važno čuvati one kvalitete koje imamo. Bazen je izuzetni element parka i svjedok kulture prostora. Njegov povratak u izvorno stanje bio bi iskaz poštovanja zagrebačke baštine, ali i ugode svakodnevice danas i sutra. Snažni argument u prilog restitucije je tehnička jednostavnost. Bazen je tek zakopan i nije ga potrebno graditi, već iskopati i popraviti. S tim nekim boljim vremenima možda se računalo i onda kad je zatrpan. Njegova obnova propituje se već nekoliko godina kroz aktivnosti platforme 1POSTOZAGRAD, a ovaj je mjesec i službeno predložena kroz projekt Participativnog budžetiranja za 2026. godinu.
