Dok god šačica lidera svjetskih velesila troši bilijune poreznih obveznika na ove ili one vojske, nikakve vojske, vojni savezi, alijanse, neće nikomu donijeti sreću.
Zapravo, nitko ozbiljan više ne dvoji o tomu da Europa ne smije graditi svoju obrambenu, ekonomsku, geopolitičku, geostratešku i inu sigurnost pod američkim kišobranom i tutorstvom jer, dolaskom na čelo najmoćnije države na svijetu lika poput Donalda Johna Trumpa, ta sigurnost može u času biti pogubna – nesigurnost. No, unatoč probnim balonima u zadnjih desetak godina i osobito u posljednje vrijeme zbog ratova u Ukrajini, Iranu, Palestini, Libanonu, etc., nitko ozbiljan ne priseže bez ostatka glasnom zahtjevu nekih zemalja članica EU-a o osnivanju tzv. europske vojske. S najmanje 300 tisuća vojnika.
Ta bi oružana sila imala braniti i obraniti Stari kontinent od bilo kakve vojne agresije sa strane. Ne kaže se izravno, ali svaka polit-diplomatska koza rogom pokazuje na – Rusku Federaciju. Sva bruxelleska zauzetost u prošlih pet-šest godina, pa recimo već i od krimskih i kijevskih zbivanja 2014. godine, sugerira tzv. samoobrambenu potrebu kolektivno se i vrlo snažno oduprijeti „planiranoj Putinovoj vojnoj agresiji na Europu“.
Novca za moderno naoružanje tzv. europske vojske bi se još i našlo, ali sve drugo je upitno. Od ideje/svrhe te armade do strategije, zapovjednog lanca i namjene, ali i pozicije, resetiranja uloge ili golog opstanka NATO-a. Alijansa, gdje SAD vodi glavnu riječ, okuplja 31 europsku državu od kojih neke ili nemaju vojsku (Island) ili su zanemariva sila (Luksemburg s 1000 vojnika, Crna Gora s 2350, Albanija s 6600, etc.), bez američkih 1 328 000 vojnika, novca, opreme i logistike uvjerljivo jest Trumpov „tigar od papira“. Tzv. europska vojska da ili ne? Ako da, što s NATO-om?
Nema logike da Europa, okupljena oko Bruxellesa i Londona – odbije li se američka participacija od ukupnih 3,65 milijuna NATO-ovih aktivnih vojnika – istodobno financira, naoružava i hrani iste vojnike u dvije svoje vojske s različitim oznakama/odorama radi iste tzv. obrambene svrhe. Ili, trebaju li u tom slučaju vojnici europskih država izaći iz NATO-a te ući u tzv. europsku vojsku ? Ili je logična svojevrsna kohabitacija obiju vojnih sila koje u isto vrijeme, na istom tlu, istim proračunom i radi iste obrane sporazumno čine iste države? Istodobno, sa SAD-om i bez njega?
U kakvom bi djelatnom odnosu bile te dvije vojske, ako NATO ne bi bio ukinut, iako raspadom SSSR-a i tzv. komunističkog lagera, zapravo, više nema „prirodnog neprijatelja“ iz doba Hladnog rata? Varšavskog pakta ili kakvoga mu alter ega na „neprijateljskom“ Istoku?
Španjolski premijer Pedro Sanchez bez pardona predlaže utemeljenje zajedničke vojske EU-a „već sutra, ne za 10 godina“, jer se više ne može pouzdano računati na američke obrambene usluge. „Europske srednje sile samo na taj način mogu dobiti na sigurnosnoj i obrambenoj važnosti u današnjem svijetu“, tvrdi Sanchez. To drži i prestižni američki časopis za međunarodne odnose Foreign Affairs: „Europa treba svoju vojsku, jer više ne može računati na SAD kao jamca sigurnosti“. Američki časopis, međutim, ne spominje to kako Amerikanci odavno već nisu jamac ni vlastite sigurnosti.
Suicidna teorija tzv. prvoga ili bržeg pritiska na balistički A-okidač više ne dolazi u obzir. Svijet je nuklearno prenaoružan i svaki je takav pritisak unaprijed armagedonski potez, s posljedicom – sudnjeg dana. Stoga si je i Donald Trump pregrizao jezik već par sati nakon bolesne izjave kako će „baciti bombu na Iran i uništiti civilizaciju“.
„Uspostava zasebne europske vojske je u udvostručenje posla u ovom trenutku“, komentirao je inicijativu vanjskopolitički CRO ministar Gordan Grlić-Radman, „jer je većina država članica EU-a u NATO-u. Međutim, ne vjerujem da će SAD napustiti taj transatlantski vojni savez.“
Glavni pak tajnik NATO-a Mark Rutte – još jedan ponizni diplomatski potrčko SAD-ove administracije, koji se upravo bio vratio s brifinga u četiri oka u Bijeloj kući – odbacuje pozive dijela starokontinentalnih lidera o osnivanju tzv. europske vojske. Izazvane i sumnjom u Trumpovu predanost sigurnosti Europe i njegovim zaredalim izjavama o NATO-u kao „tigru od papira“, jalovom i nelojalnom savezu, koji „ne želi pomoći SAD-u i Izraelu u Iranu ni deblokirati Hormuški tjesnac“. Trump prijeti izlaskom svoje zemlje iz NATO-a i zbog izostanka europske potpore američkog preuzimanja Grenlanda, danskog autonomnog područja.
„Putin bi bio oduševljen osnivanjem europske vojske“, tvrdi Rutte, što je protivno stajalište zauzeću španjolskog ministra vanjskih poslova Joséa Mauela Albaresa koji ponavlja mišljenje ukrajinskog predsjednika istekla mandata Volodimira Oleksandroviča Zelenskog: „Krajnje je vrijeme da Europa formira vlastitu vojsku, jer je to jedini način za zaštititi vlastiti suverenitet i sigurnost“.
Inducirani strah od „masovne ruske vojne agresije na EU i cijelu Europu“ – sustavno razvijan posljednje četiri godine iz Bruxellesa, Londona te osobito iz vrhova vlasti u Parizu, Berlinu, Varšavi, Rimu, Stockholmu, pribaltičkim patuljcima, etc – uzrokovao je u Francuskoj gotovo paniku. Predsjednik bez uvjerljivije političke potpore birača, Emmanuel Macron, zagovornik s britanskim premijerom Keirom Starmerom slanja europske vojske u Ukrajinu biriti se protiv Rusa, više no udvostručuje broj vojnih rezervista te širi i jača vojne kapacitete svoje zemlje. I nije jedini u EU.
Na tom fonu tzv. samoobrambenog zauzeća na Starom kontinentu je i talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani: „EU mora osnovati vlastitu kombiniranu vojsku, sposobnu u svakom trenutku sudjelovati u očuvanju mira/sigurnosti i sprječavanju sukoba“.
Četrdeset sedmi se stanovnik Bijele kuće razbjesnio kao ris na sami spomen ideje o tzv. europskoj vojsci, iako ta ideja uopće nije neka senzacionalna novost niti je utemeljena u nekoj iole ozbiljnijoj strategiji/taktici mogućeg ostvarenja. Pogotovo ne u vrlo kratkom roku. Čak ni u srednjoročnom razdoblju. Ako ne želi na brzaka kupovati oružje i opremu u SAD-u, Rusiji, Kini…, Europa ne samo nema respekrabilniju vojnu industriju za naoružati vojnike kako to suvremeni rat uvjetuje – ta industrija je u pelenama – nego ni približno nema politički konsenzus o tzv. europskoj vojsci.
Tko još koliko-toliko dobro pamti, sjetit će se kako je uspješna njemačka kancelarka Angela Merkel – koja je znalački kormilarila vodama između Bruxellesa i Moskve via Berlin, što njezinoj dvomandatnoj zemljakinji sad Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen na čelu Europske komisije nikako ne uspijeva – spominjala u Europarlamentu 2018. godine tzv. europsku vojsku te pozvala zemlje članice EU-a na solidarnost i zajedništvo. Tu je pak ideju i tada odbacio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, jer nije u američkom interesu.
Tmasti ratni oblaci su se već navlačili s istoka nad Europu i nikomu nije bilo u interesu da se impresivna američka/NATO sila destabilizira time što bi se možda morala povući sa Starog kontinenta. Nazočna ovdje još od 1945. godine i netom zahuktavanja Hladnog rata s obiju strana Berlinskog zida i Brandenburških vrata.
Kasnije je sve otišlo kvragu, pa se ni sada ne vidi kraj pomahnitalosti što ne sluti na dobro. To potvrđuje i potreba pape Lava XIV da se obrati aktualnim gospodarima rata i mira u svijetu, života i smrti milijuna ljudi nikomu krivih ni dužnih: „Prestanite ubijati! Ostavite se oružja! Prkosite izravno Bogu!“ Američki državljanin na stolcu sv. Petra nije se bio libio ocijeniti zloglasnom, nečovječnom i ratnozločinačkom politikom masovna ubijanja u Iranu, Palestini, Libanonu, Ukrajini… Pozvati Trumpa da nađe „izlaznu rampu“ iz američko-izraelske agresije na 92-milijunski Iran.
Nečuvenom bezobraštinom i primitivizmom, bijesni je korisnik Ovalnog ureda, bez da trepne u odvratnoj laži, nazvao Papu „slabim po pitanju kriminala“, „pobornikom iranske nuklearne bombe“, „užasnim za vanjsku politiku“, etc. „Da ja nisam u Bijeloj kući“, bubnuo je i ostao živ, „Lav nikad ne bi bio u Vatikanu!“
Dok god šačica lidera svjetskih velesila troši bilijune poreznih obveznika na ove ili one vojske, ratove, ubijanja i razaranja, istjerivanje ljudi iz njihovih domova… umjesto da ulažu u mir, sigurnost, povjerenje, zaštitu prirode, zdravlje, obrazovanje i demokratske vrijednosti, nikakve vojske, vojni savezi, alijanse, itsl. neće nikomu donijeti sreću. Ni u jednom ratu nema pobjednika, gubitnici su i zavojevači. Prva žrtva je istina.
