Mnogi pripadnici kulturne scene protumačili su preporuke umjetnicima za izlaganje u javnim prostorima, koje je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika uputilo svojim članovima, kao poziv na autocenzuru. Nakon vala reakcija preporuke su izmijenjene. Iz Upravnog odbora HDLU-a tvrde da su mediji i članovi krivo interpretirali tekst koji su zatim promijenili da ne bi dolazilo do manipulacije i krivog tumačenja. Kritičari strukovne organizacije tvrde da ovo nije prvi takav slučaj.
Jedan od posljednjih bisera Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) izazvao je prije nekoliko dana niz posprdnih komentara i zgražanje kulturnih radnica i radnika i zainteresirane javnosti. Upravni odbor HDLU-a je prošloga petka, naime, na adrese elektroničke pošte svojih članova poslao Preporuke Upravnog odbora HDLU-a umjetnicima/icama članovima/icama HDLU-a koji realiziraju radove u javnom prostoru. Povod za ovakvu reakciju nalaze u devastaciji i krađi eksponata članice Ivane Mrčele i umjetnice Alme Bektaš. Umjetnice su u javnom prostoru zagrebačke špice svoje radove izlagale u sklopu umjetničkog projekta Okolo.
Iako su iz Upravnog odbora – pod vodstvom slikara Tomislava Buntaka – u tekstu naglasili da preporuka ne znači i „naredba, zabrana, cenzura ili autocenzura“, zgražanje javnosti je osobito izazvala jedna od preporuka prema kojima umjetnici s organizatorima prije izlaganja trebaju provjeriti: „U slučaju da se umjetničko djelo realizira u okruženju u kojem bi zbog teme ili sadržaja moglo izazvati društvene/svjetonazorske prijepore ili konflikt provjeriti s organizatorima jesu li različite društvene skupine, kod kojih je mogući prijepor, prethodno senzibilizirane za realizaciju umjetničkog djela.“
I, također: „U slučaju da se umjetničko djelo realizira u prostoru ili s temom društvene traume, odgovornost je na organizatorima ali i umjetniku/ici da provedu prethodno istraživanje prije same realizacije i slijede etičke norme.“
Na društvenim mrežama je zatim uslijedila lavina kritike (od čega je samo dio prenesen u novinarskim medijima) prema kojoj Upravni odbor HDLU-u radi upravo ono što pokušava demantirati, a to je da umjetnicima predlaže autocenzuru.
Ovakvo priopćenje i kritika kulturnjaka dolazi samo nekoliko dana nakon bure oko odgađanja festivala Nosi se u Benkovcu pod pritiskom tamošnjih braniteljskih organizacija i njihove crnokošuljaške omladinske sljedbe. Odmah nakon benkovačkog slučaja uslijedio je pritisak branitelja zbog festivala FALIŠ u Šibeniku koji započinje danas. Ništa manje nije u ovom kontekstu važan niti braniteljski poziv na prestanak javnog financiranja kulturnih programa za koje smatraju da nisu u skladu s Deklaracijom o Domovinskom ratu. Radi se o dokumentu donesenim u doba Račanove vlade koji nalaže pravovjerje kada je u pitanju ratovanje na hrvatskom tlu devedesetih. O uspjesima i potencijalima hajke koje kao glavni adut imaju ovu Deklaraciju pisali smo na ovom portalu i ranije.
Iz HDLU-a navode da navedeni primjeri nemaju veze s njihovim preporukama. „Juraj Aras (organizator festivala Nosi se – op. a.) nije član HDLU niti Branko Sekulić (organizator FALIŠ-a – op. a.). Ove preporuke se tiču naših članova. Što se tiče festivala Nosi se i FALIŠ, HDLU smatra svaku situaciju u kojoj se kulturni događaj otkazuje neprimjerenom“, napisali su nam u odgovoru koji je sadržavao mišljenje Upravnog odbora HDLU-a.
Odsustvo sagledavanja stvari u određenom kontekstu nije jedini problem priopćenja koje je zgrozilo brojne članice i članove. Nedugo nakon što je, naime, slučaj rasplamsao niz reakcija, iz HDLU-a su mudro odlučili retuširati tekst s preporukama na svojim mrežnim stranicama. Najznačajnije promjene odradili su upravo tamo gdje je javnost najviše zasmetana, izbacivši spomen „društvenog“ i „svjetonazorskog“ konflikta. Uz to, dodana je i papagajski ponavljana formula: „Sloboda umjetničkog izražavanja zaštićena je zakonima Republike Hrvatske, Europske unije i poveljama Ujedinjenih naroda. HDLU stoji uz svoje članove/ice u ostvarivanju i promicanju tih sloboda!“
Sve je to bila jedna velika zabuna, ako je suditi po odgovorima koje su nam poslali iz Upravnog odbora HDLU-a. Članovi i mediji su, tvrde, krivo interpretirali tekst:
„Riječ senzibilizacija je dovodila do zabune i mnogi su je uključujući medije tumačili da umjetnici i organizatori trebaju senzibilizirati društvene skupine koje se moguće protive radu. Pisalo je da im se preporučuju da provjere jesu li senzibilizirane. Senzibilizacija podrazumijeva medijaciju, razgovor o konfliktnim pitanjima i radi se o složenom procesu. Umjetnici i kulturni radnici za to ne posjeduju odgovarajuće kompetencije“, poručuju iz strukovne organizacije, dodavši i to da su zbog „manipulacije i krivog tumačenja“ u javnosti promijenili sadržaj teksta čije je nakana bila obuhvatiti „različite situacije vezane za javni prostor.“
U ovako hitroj izmjeni po reakciji u društvu iz HDLU-a ne vide ništa sporno. Planiraju ga i dalje mijenjati u budućnosti, ovisno o stanju na terenu, što, uostalom, potvrđuju i posljednjom verzijom teksta na mrežnim stranicama.
Na komentar su se odazvale Tina Kovačiček i Ana Mikin, članice udruge Nas dve s kojom provode projekt Okolo na kojemu su izložene umjetnine čija je devastacija i krađa potaknula HDLU na reakciju.
U dostavljenom odgovoru na upit o načelnom stavu spram situacije, organizatorice poručuju da su preporuke koje se tiču tehničkih i organizacijskih pitanja sasvim jasne, dok sporni dio otvara niz pitanja. „Tipa tko i kako određuje je li riječ o okruženju u kojem bi ta tema ili sadržaj mogli izazvati prijepore ili konflikt, tko i kako odlučuje o tome koja su tema ili sadržaj poželjni ili prihvatljivi u određenom okruženju, ne provodimo li senzibilizaciju zajednice upravo kroz društveno angažirane radove i projekte, što to znači za izražavanje bilo kakve kritičke misli…“
„Ukratko čini se da nije bilo sasvim jasno što se točno time željelo reći i postići“, kažu.
Iz udruge komentiraju da, iako im naknadno izmijenjeni tekst preporuke zvuči sasvim drugačije, vjeruju u to da su u HDLU-u doista imali najbolju namjeru i da nisu svojim članicama i članovima htjeli sugerirati autocenzuru.
„Ne želimo ulaziti u bilo kakvo komentiranje trenutnog političkog okruženja i nedavnih situacija na kulturnoj sceni, ali u tom kontekstu nam nije čudno što su preporuke doživljene u javnosti na način na koji su doživljene“, zaključuju.
Za razliku od organizatorica projekta Okolo, niz je umjetnica i umjetnika doživio ovakav potez HDLU-a sasvim suprotno i bez ikakvog povjerenja u dobre namjere strukovne organizacije. Mnoštvo njih, sudeći po napisima na društvenim mrežama, ne smatra aktualnu situaciju prvom ovakve vrste. Jedna je od takvih, recimo, preklani rezultirala performansom Siniše Labrovića. Tada je umjetnik u sklopu performansa demonstrativno pljuvao po zgradi Doma HDLU-a zbog nevoljkosti strukovne organizacije da mu za drugu vrstu performansa ustupi prostor makar nakratko. Istom je prilikom rekao: „Osim toga, performans je i pohvala cjelokupnom radu HDLU-a na boljitku vizualnih umjetnika i položaju vizualne umjetnosti u društvu – bezbroj je profesura, dekanskih mjesta, 0,8 koeficijenata, školskih satnica likovne kulture, članstava u komisijama i vijećima, pristojnih honorara i lijepih penzija, izložbi, razmjena, rezidencija, potpora i putovanja po svijetu ostvareno zahvaljujući HDLU-u.“
Ovoga je puta, čitamo u Večernjem listu, Labrović poručio Upravnom odboru da njihov čin „definitivno ulazi u povijest među najsramotnije stranice ne samo HDLU-a nego i cijele hrvatske umjetnosti i kulture.“
Krešimira Gojanović, dugogodišnja kritičarka HDLU-a i politika Ministarstva kulture, za H-Alter kaže da bi posao svih umjetničkih strukovnih udruga prepoznatih od Ministarstva kulture i medija trebao biti zaštita umjetničkih sloboda i zaštita eventualne vandalizirane umjetnine.
„Međutim, još bi učinkovitije bilo i da uz strukovne udruge, reagira i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, te da osudi svaki pokušaj narušavanja slobode umjetničkog djelovanja hrvatskih umjetnika. Gospođa Obuljen Koržinek u svom resornom Ministarstvu neprekidno se bavi nekakvom obnovom i baštinom, no hrvatskim umjetnicima bilo bi puno lakše da se ona malo više počne baviti i s njihovim problemima“, smatra Gojanović.
Naša sugovornica je 24 godine bila članica HDLU-a, strukovne udruge za koju smatra da je redovno bila vođena redovno politički kadroviranim osobljem bliskim ministricama i ministrima kulture različitih političkih opcija na vlasti. Ovo nije prvi put da javno govori kako poziv na cenzuru i autocenzuru nije ništa novo za HDLU. Nezadovoljna takvim stanjem, 2015. s dijelom umjetnika osniva izdvojenu udrugu HDLU Zagreb. O problemima do kojih je došlo u međuvremenu umjetnica je govorila i za H-Alter prošle godine.
„HDLU iz Meštrovićevog paviljona je tako primjer jedne ‘državne udruge’ koja je i prije cenzurirala svoje članove, te su meni osobno i bivši predsjednik Josip Zanki i sadašnji predsjednik Tomislav Buntak doslovno znali otimati i mikrofon na skupštinama društva, kada sam tamo bila član i željela govoriti o raznim nepravilnostima u udruzi, a slično su doživljavali i mnogi drugi članovi, kojima je recimo zabranjeno i da u javnosti kritiziraju poslovnu politiku i odluke HDLU-a“, govori nam Gojanović.
Izmjenu sadržaja spornih preporuka naša sugovornica vidi kao prigušivanje javnog i slobodnog djelovanja pod krinkom opreza od udruge koja, tvrdi, svojim javnim djelovanjem pomno pazi na svoj ugled i PR.
Iz Ministarstva kulture i medija javne reakcije zbog spornih preporuka članicama i članovima HDLU-a za sada nema.
Iz vladajuće većine u Zagrebu – koja je nekidan pozvala Nosi se festival u Zagreb – za sada, također, nema reakcije. Od Hrvoja Hribara, Voditelja SDP-ovog Savjeta za kulturu i medije, imali smo prilike čitati osudu HDLU-a koji, prema njemu, od članova traži „ideološku pokornost“. Iz dalekog ogranka Možemo! u Splitu na društvenim mrežama podsjećaju na predizborne programe Domovinskog pokreta u kojima je najavljeno više-manje precizno zacrtano ono na čemu se radi tijekom vrelog crnog ljeta u državi.
Ljeto će, po svemu sudeći, potrajati.
