Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU-a Zagreb: Otkad je Milan Bandić predao Meštrovićev paviljon državi, svake godine državni tajnik Krešimir Partl napiše preporuku Ministarstvu državne imovine za produženje ugovora Buntakovom HDLU-u, svim drugim HDLU-ovima iza leđa. Posljednja nepravilnost sastoji se od dvadeset milijuna eura koje im je ministrica Obuljen Koržinek dala za obnovu Paviljona, premda je poznato da zgrada nije stradala u potresu. Ne znamo što oni obnavljaju.
Krešimira Gojanović predsjednica je HDLU-a Zagreb, udruge koju s nekoliko kolega osniva 2015. godine, a koja danas broji preko 70 članova. Uz samostalni umjetnički rad Gojanović se u proteklih nekoliko godina medijski istaknula kao kritičarka ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek te predsjednika HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu Tomislava Buntaka. Uprava Buntaka i dopredsjednika Josipa Zankija glavni je razlog formiranja HDLU-a Zagreb, a od tad su, tvrdi Gojanović, članovi njene udruge nepravedno diskriminirani dok Buntak i Zanki od Ministarstva dobivaju preferencijalni tretman. Ponedjeljka 2. rujna Gojanović medijima šalje novo priopćenje u kojem optužuje Obuljen Koržinek za netransparentnost, cenzuru i diskriminaciju.
Godinama se javno borite protiv “Buntakovog HDLU-a” te ministrice Nine Obuljen Koržinek. Što vas je potaklo na to da pošaljete ovo najnovije priopćenje?
Stvari su kulminirale. Godinama se naše članove odbija upisati u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika [HZSU] iako oni imaju sve ispunjene uvjete. Akademski su obrazovani, imaju popunjenu kvotu izlaganja itd. Zadnju su odbili našu članicu Jelenu Martinović. Već se četiri puta kandidirala s ispunjenim uvjetima. Za upis su potrebne dvije samostalne i dvije grupne izložbe, a ona se sad prijavila s osam samostalnih izložbi i 34 grupnih, od kojih su neke održane u SAD-u. Unatoč tome odbijena je bez obrazloženja, a povrh toga HZSU uskraćuje pravo na žalbu. Pravo na žalbu imaju osuđeni kriminalci, a hrvatski umjetnici je nemaju. Iako je Martinović drastičan primjer, to je već šesti ili sedmi slučaj da se naše članove proizvoljno odbija. Deset dana pišem i zovem ministricu Obuljen Koržinek, a ona nas ignorira. Na svu sreću Martinović je našla odvjetnika koji je spreman raditi pro bono za nju i za sve druge takve slučajeve.
Je li samo pretpostavka da iz HZSU-a odbijaju vaše članove jer su vaši članovi, ili imate druge uvide?
Otkad je HZSU dobio javne ovlasti, dužni su imati službenika za informiranje. Sad možemo saznati tko je primljen, a tko odbijen. Oni koji su primljeni su jednaki ili gori od naših članova. Dakle, to nisu pretpostavke, već strukovni zaključci. Oni koji su primljeni imaju manji broj izložbi od Martinović. Jedina elaboracija je da njezin rad nije bitan doprinos za hrvatsku kulturu, no nemaju nikakav argument da je nešto manje ili više bitno. Ne možemo reći da je njezin rad loš, jer da je loš ne bi toliko izlagala. Zašto uopće imamo pravilnik o kriterijima, ako netko umjetnicima samo može reći da nisu bitni za kulturu?
Tvrdite da su takvi slučajevi direktna posljedica politike Obuljen Koržinek. Možete li navesti primjere na kojima njezini postupci aktivno štete razvoju kulture u Hrvatskoj?
Obuljen Koržinek je HZSU pretvorila u svoj ured. Prije toga su članovi HZSU-a išli na javne natječaje za plaće kao i sve druge udruge. Ona mu je dala javne ovlasti te je njegove članove stavila na državne place, poput službenika Ministarstva kulture. Od tad se HZSU prestala zalagati za svoje članove. U pandemiji je ministrica donijela propis zahvaljujući kojem je 500 samostalnih umjetnika ostalo bez radnih potpora. Morali smo kao uvjet priložiti zaradu u proteklih nekoliko godina. Ako smo premalo zaradili i nismo dosegnuli donji census, nismo dobili potpore. Radilo se o ljudima koji su bili na bolovanju i nisu mogli zarađivati, a zbog toga su ostali bez potpore. Hrvatskim obrtnicima nitko nije propisivao koliko moraju zaraditi, ali umjetnicima je. Nas dvadesetak je pisalo vladajućim tijelima, ali bez koristi.
HDLU Zagreb se 2015. godine odvojio od HDLU-a. Možete li nam ukratko predstaviti vaše sporove s Tomislavom Buntakom te Ninom Obuljen Koržinek?
Bila sam članica HDLU-a Meštrovićevog paviljona od 1993. do 2017., a s nekoliko sam se članova odvojila prije svega zbog financijskih nepravilnosti i netransparentnosti. Iznajmljivali su pravnim subjektima zgradu i uzimali sponzorstva. Mi članovi ništa nismo smjeli znati, računovotkinji se prijetilo da će izgubiti posao ako s nama priča o novcu. Otkad je Milan Bandić predao državi Paviljon, Obuljen Koržinek je Buntakovom HDLU-u dala vlast nad njime. Tad je krenuo teror. Zanki i Buntak su ucjenjivali zajedničke članove, govoreći im da će, ako se ne ispišu iz HDLU-a Zagreb, biti izbačeni iz HDLU-a. Nekima se prijetilo da se neće moći upisati u HZSU ako su članovi HDLU-a Zagreb. Zakon o udrugama nigdje nema članak koji brani članstvo u više udruga. Jedanaest članova se ispisalo svojevoljno iz HDLU-a Zagreb, a drugih dvanaest je ostalo, zbog čega su izbačeni. Ministrica je također pokušala centralizirati sve HDLU-ove pod Buntakov HDLU, iako HDLU-ova ima 10 po gradovima. Treba spomenuti i pokušaj provođenja zakona za umjetnike u koji bi bili uvršteni cenzusi, čemu smo se usprotivili, no Obuljen Koržinek je odlučila slušati samo svoj HDLU.
Članovima HDLU-a Zagreb je eksplicitno rečeno da su izbačeni jer su članovi HDLU-a Zagreb?
To sam podnijela u kaznenoj prijavi. Njihova je ravnateljica Ivana Andabaka pisala zajedničkim članovima dopise da do određenog datuma moraju odlučiti čiji će biti član.
U centru toga svega, izuzev dodjele sredstava, je i Meštrovićev paviljon. U priopćenju se u više navrata referirate na netransparentnu dodjelu državne imovine, misleći na paviljon. U prethodnim ste intervjuima govorili i o “tajnoj preporuci” preko koje “Buntakov HDLU” ostvaruje veća sredstva i preferencijalni tretman s paviljonom. Ima li dokaza za ove tvrdnje?
Svi bi HDLU-ovi trebali imati pravo na transparentne obavijesti od Ministarstva o Meštrovićevom paviljonu. Kako stvari stoje, samo ga Zanki i Buntak imaju pravo koristiti. Kad smo se odvojili 2015. godine, još smo uvijek bili tamo, čak smo održavali zajedničke programe. Otkad je Bandić predao Paviljon državi, svake godine državni tajnik Krešimir Partl napiše tajnu preporuku Ministarstvu državne imovine za produženje ugovora Buntakovom HDLU-u, svim drugim HDLU-ovima iza leđa. Posljednja nepravilnost sastoji se od 20 milijuna eura koje je ministrica Koržinek njima dala za obnovu Paviljona, premda je poznato da zgrada nije stradala u potresu. Ne znamo što oni obnavljaju. Andabaka je u Telegramu pričala da će mijenjati ventilaciju i probiti još jedna vrata. Za 20 milijuna eura mogu se dva nova paviljona izgraditi.
Imate li dokaze za te “tajne preporuke”?
Za to sam saznala preko službenika za pravo na pristup informacijama. Izvukli su ugovor u kojem Partl piše da se Buntakovom HDLU-u treba produžiti ugovor za paviljon jer je to najstarije društvo, koje postoji 150 godina. Bitno je spomenuti da je to mit, Buntakov HDLU nije toliko star. Dobili smo od Ureda za opću upravu u Zagrebu podatke o njihovoj udruzi. Društvo je osnovano 1984. godine. Prije toga je postojao zajednički HDLU od kojeg su se račvala sva društva po gradovima, uključujući HDLU Zagreb. Njihov HDLU Zagreb je postojao do 1992. kad lukavo izbacuju Zagreb iz imena, pokušavajući se tako proglasiti državnim društvom, kako bi mogli dobivati sredstva od Ministarstva kulture.
Prema vama, Obuljen Koržinek općenito favorizira ideološki podobne umjetnike. Postoje li čvrsti dokazi za tu tvrdnju?
Najočitije je to kako nas tretiraju na natječajima. Buntak dobije 20-30 tisuća eura za izložbu, a mi tisuću. Oni imaju svoje ljude u kulturnim vijećima, a mi ih nemamo. Dobivamo 1025 eura za udrugu godišnje, čime ne možemo ni tajnicu platiti. HDLU Zagreb jedina je od 38 strukovnih udruga koja nema svoj prostor. Ministrica s nama uopće neće razgovarati kad se požalimo na probleme. Dva puta nas je pozvala na razgovor, ali otkad smo odbili podržati Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti, potpuno nas isključuje. Ovo se ne tiče samo nas, nego i drugih HDLU-ova.
Vaša borba je dobrim dijelom borba protiv neutemeljenog legitimiteta koji “Buntakov HDLU” ne crpi na zaslugama, nego političkim vezama. Je li vaša udruga ikad prepoznata od strane medija ili drugih tijela kao vrijedan akter na kulturnoj sceni?
Mi nismo samo u problemima. Organiziramo festivale, članovi nam dobivaju nagrade, gostuju po Europi, imamo i člana sa stopostotnim invaliditetom koji gostuje po cijelom svijetu. Kad organiziramo izložbe dolazi nam hrpa publike što se vidi na fotoreportažama. Prema tome, na ministrici Obuljen Koržinek je da prepozna nas, kao i sve druge HDLU-ove. Kao pravednu soluciju predlagali smo da se sredstva dijele matematički proporcionalno, prema broju članova udruga. Bilo bi izvrsno da se isto postupi s Paviljonom, koji bi HDLU-ovi mogli izmjenično koristiti. Htjeli smo dva mjeseca godišnje klub u prizemlju za organizaciju izložbi na koje bi zvali i članove HDLU-a. Uvijek imamo brojne posjetitelje, bilo bi koristi i za njih i za nas.
Tvrdite da mediji ignoriraju ovaj spor jer su financirani od Ministarstva kulture. Je li ovo pretpostavka ili imate provjerene izvore za to? Navodite još i da je jedan medij zabranio objavljivanje vašeg intervjua, te da su u drugome neke novinare ispitivali ljudi iz Ministarstva. O kojim je medijima riječ, tko je zabranio objavljivanje intervjua i kakva su se ispitivanja odvila?
Kad zovemo na izložbe puno nas više medija poprati, no ovakve stvari objavljuje samo nekoliko portala. Novinarka jednog velikog medija je nedavno tražila intervju. Ne mogu vam reći koji, jer imaju odvjetnike i mogu me tužiti. Sve sam im rekla, a potom me bez objašnjenja obavijestila da neće biti objavljen. Nisam čula da je to naredba urednika. Ispitivanje nisu proveli ljudi iz Ministarstva, nego ljudi bliski ministrici. Dobila sam informaciju iz medija u kojem sam dala intervju da su Buntak i Zanki došli pitati neke ljude tko me pustio unutra. To su mi rekli ljudi koji pišu za taj medij, ali ne mogu reći njihova imena.
U priopćenju navodite kako su pučka pravobraniteljica te Vlada RH dvije institucije koje su vaše optužbe ozbiljno shvatili pozivajući Obuljen Koržinek na očitovanje, no da se ona nije odazvala. Što je točno navedeno u odgovorima pravobraniteljice i Vlade RH?
Služba iz odjela za građane u Vladi zadnjih je osam godina barem šest puta tražila očitovanje od Ministarstva kulture. Stave rok od trideset dana, i kopiju tog očitovanja pošalju njima i meni. Očitovanje nikad nije došlo. Pučka pravobraniteljica isto je od Ministarstva tražila dopis, a Ministarstvo kulture se nije odazvalo. Ja se žalim, pravobraniteljica opet piše i opet se ništa ne događa. Tako u krug. Napisali smo na temelju toga kaznenu prijavnicu koju smo 27. ožujka 2023. predali DORH-u, i otad nas nitko nije zvao.
To zvuči kao eklatantan primjer kršenja zakona. Može li se otići višoj instanci?
Ne znam koja je viša instanca od pravobraniteljice, Vlade RH ili DORH-a. Kad zovem DORH, šeću me s drugog na treći telefon. Kad pišem zamjenici državnog odvjetnika Andrei Šurini Marton, ne dobivam odgovor. Ne znamo ni gdje nam je prijava, to je kao Kafkin Proces.
Koji su vam sljedeći koraci?
Morala bih dobiti nešto od DORH-a. Ako je prijava u postupku, trebala bih znati kod koga je, ili ako je odbijena, trebala bih odbijenicu dobiti u pisanom obliku. Zatražila sam od Marton da me pismenim putem obavijesti o statusu, kako bih mogla dalje prema Europskom sudu. Deset dana je prošlo i ništa nisu napisali. Kad sam ih zvala telefonski, rekli su mi da prijava ima broj, i ništa drugo.