Hitlerova njuška s naslovnice nekritičkog izdanja Mein Kampfa promatra nas iz izloga lanca knjižara Hoću knjigu. Legitimno korištenje tržišnim slobodama ili dodatno normaliziranje nacizma?
Adolf Hitler ponovno osvaja srca hrvatske čitateljske publike. Najpoznatiji brčići novije povijesti na licu s naslovnice notornog rasističkog manifesta budućeg krvnika, istini za volju, nikada nisu iščezli iz izloga antikvarijata i knjižara u našim gradovima. Odavno nije tajna da dobar dio antikvarijata ne živi samo od „ustaša i partizana“, nego i od najekstremnijih sadržaja pretiskivanih u zadnjih stotinjak godina, koji slobodno kolaju polusivim tržištem knjiga i starina. I letimičnim pogledom na repozitorij, primjerice, mreže zagrebačkih narodnih knjižnica, jasno je da je Mein Kampf tražena roba. Rijetko koji primjerak nije posuđen ili rezerviran tjednima unaprijed.
Povod ovom tekstu niz je reakcija posljednjih dana na internetskim forumima i društvenim mrežama zbog pojavljivanja hrvatskih izdanja Mein Kampfa diljem poslovnica lanca knjižara Hoću knjigu.
“Kada sam na Facebooku vidjela fotografiju mog prijatelja iz knjižare u Splitu na kojoj je vizura pogleda Adolfa Hitlera s naslovnice Mein Kampfa stajala ispod žutog natpisa ‘Dječji kutak’ u pozadini, naježila sam se“, priča nam Ivana Dragičević, istaknuta novinarka i autorica dviju knjiga. Knjižari su nekoć, svjedoči, oklijevali staviti jednu od njezinih knjiga, Nejednaki, u izloge zbog “kontroverzne” naslovnice.
Izlagačko kontekstualiziranje Mein Kampfa, kakvom svjedoče brojne fotografije, samo po sebi može dovesti do pogrešnog razumijevanja njegova sadržaja i karaktera. Prema mnogima, ovakav čin nadilazi pitanje knjižarskog neukusa ili političke nepismenosti, odlučnim prelaskom u najniži oblik dodvoravanja mainstreamu, u kojemu podjednako važno mjesto na polici zauzima Mein Kampf kao i historiografska knjiga o Jasenovcu.
Daleko od toga da čitanje Mein Kampfa samo po sebi treba biti shvaćeno kao problematičan čin. Po mnogim stručnjacima, podjednako važno pitanje predstavlja i to kako se čita dokument ključan za shvaćanje nacističkog projekta.
Štoviše, ozbiljni povjesničari uključeni u obrazovni sustav navode Mein Kampf kao presudan izvor „ideološke propagande“ i „autentični dokument koji otkriva mehanizme dehumanizacije i konstrukcije neprijatelja (Židova, marksista, demokrata)“ pomoću kojega bi se učenike u školama moglo naučiti „detektirati manipulaciju jezikom, logičke pogreške i opasnosti populizma.“
Godinu nakon što je 2015. prošlo 70 godina od Hitlerove smrti, čime prava iz vlasništva bavarske države prešla u slobodnu domenu, njemački Institut suvremene povijesti (Institut für Zeitgeschichte, IfZ) objavio je monumentalno kritičko izdanje, „neophodno i zapravo jedino relevantno za sve stručnjake iz humanističkih i društvenih znanosti koji se bave poviješću prve polovine 20. stoljeća u bilo kojem dijelu Europe“, kako je pisalo u jednom od rijetkih hrvatskih prikaza izdanja.
U Hrvatskoj pak kolaju „dva ilegalna nekritička prijevoda“, kako su nazvana u već spomenutom prikazu, otisnuta devedesetih godina, desetljeću koje bi, nakon ludih dvadesetih, moglo biti skinuto s trona kao doba najbesramnije revitalizacije fašistoidnih tendencija.
Stariji primjerak, u prijevodu Zdenke Bošković, objavljen je 1999. godine u nakladi izdavačke kuće Croatiaprojekt, u čijoj su nakladi izlazili notorno zavjerenički, antisemitski apokrifi poput Protokola sionskih mudraca, kao i knjige slične tematike te niz filofašističkih napisa Mladena Schwartza, deklariranog fašista i osnivača redikulozne Nove hrvatske desnice. Otprilike u isto vrijeme objavljeno je i drugo izdanje, u prijevodu Matilde Vrdoljak, u nakladi kratkovječne izdavačke kuće Kvrga izdavaštvo. Oba su izdanja i danas u opticaju, opremljena naslovnicom s identičnim motivom originalnog njemačkog izdanja Mein Kampfa. Istim prodornim i ozbiljnim pogledom Adolf Hitler, dakle, kao i u Njemačkoj stotinu godina ranije, gleda u prolaznike i potencijalne čitatelje zagrebačkih i hrvatskih trgovačkih centara.
Podsjetimo, prije nešto manje od dvadeset godina Država Bavarska, kao vlasnica imovine Njemačke nacionalsocijalističke radničke stranke, tužila je tvrtku Croatiaknjiga d.o.o., koja je od spomenutog Croatiaprojekta preuzela prava na hrvatski prijevod, tražeći obustavu raspačavanja i uništavanje postojećih primjeraka izdanja. Mediji su tim povodom izvještavali o tisućama prodanih primjeraka hrvatskoga prijevoda.
Sličan problem, dakako, imale su i druge zemlje, s nejednakim ishodima i praksama. Tako nas je jedan pravnik uputio na češki slučaj star dvadesetak godina. Izdavač nekritičkog prijevoda Mein Kampfa prvobitno je kažnjen masnom novčanom kaznom, da bi kasnije tamošnji Vrhovni sud utvrdio da se sama prodaja knjige ne smije sankcionirati zbog kršenja zabrane govora mržnje ukoliko se tekst ne koristi kao osnova za takav govor ili za njegovo raspirivanje.
Da stvar bude apsurdnija, na fotografijama iz zagrebačkih trgovačkih centara hrvatsko izdanje Mein Kampfa nerijetko vidimo „u duetu“ s recentnim srpskim izdanjem u nakladi vojvođanske izdavačke kuće Edicija, vjerojatno kako bi se zadovoljili neutaživi čitalački apetiti hrvatskoga tržišta.
„Prije svega, želimo jasno istaknuti kako izlaganjem knjige Mein Kampf ni u kojem trenutku nismo imali namjeru uvrijediti, uznemiriti, poniziti bilo koju osobu ili skupinu. Također, smatramo neprimjerenim i neutemeljenim povezivati našu tvrtku sa bilo kakvim ideologijama, osobito onima koje su povijesno uzrokovale veliku ljudsku patnju“, poručili su iz odjela marketinga tvrtke Hoću knjigu, pravdajući pojavljivanje knjige činjenicom da nije zakonom zabranjena.
Upitani za komentar, u odgovoru za H-Alter naveli su da posluju „u okviru važećih zakona i tržišnih pravila“, te da njihova ponuda odražava dostupno na tržištu. Naglašavaju, također, da knjižare nisu izdavači i da, shodno tome, ne odgovaraju za način na koji je knjiga kao krajnji proizvod uređena.
„Evidentno je kako za navedeni naslov postoji značajan interes čitatelja. Prema našim internim podacima, riječ je o jednom od najprodavanijih naslova u ožujku, što potvrđuje konkretnu potražnju na tržištu. Sukladno uobičajenoj maloprodajnoj praksi, artikli za kojima postoji veći interes kupaca pozicioniraju se na vidljivijim mjestima unutar prodajnog prostora“, kažu.
„Svakako, razumijemo osjetljivost teme i svjesni smo različitih interpretacija koje ovakvi naslovi mogu izazvati. Upravo zato smatramo važnim naglasiti kako dostupnost knjiga ne znači i promociju njihovog sadržaja, već omogućavanje pristupa različitim izvorima, uključujući i onima koji zahtijevaju kritičko čitanje i širi povijesni kontekst“, zaključuju u odgovoru iz knjižare.
„U vremenu kada se međunarodni poredak baziran na vladavini prava rastače, kada je memefikacija nacizma i Hitlera na TikToku i u digitalnom prostoru predmet ozbiljnih analiza bez pravog odgovora na sve veći društveni utjecaj radikalizacije mladih i ukupne europske populacije, uz hibridne utjecaje, kognitivno zbunjivanje, kada nema povjerenja u činjenice, institucije, koje i same šalju kontradiktorne poruke, voditi se ‘tržišnim’ principom pri promociji nacističkog manifesta na središnjem mjestu na policama lanca knjižara, nema nikakve veze sa slobodom misli i izdavaštva, već je riječ o komodifikaciji takve vrste sadržaja i samim tim ozbiljnom društvenom problemu normalizacije nenormalnog. Ako ti netko kaže da za Mein Kampf postoji veliki interes kupaca, pa se zato pozicionira na vidljivim mjestima, jer to publika hoće i jer je to jedna od najprodavanijih knjiga, kakvo smo mi društvo?”, komentira Ivana Dragičević, informirana o odgovoru predstavnika knjižare.
Daleko od toga da je jedan lanac knjižara, koji u središte prodajne strategije u tržnim centrima stavlja šund beletristiku i self-help literaturu, jedini odgovoran za raspačavanje nekritičkog izdanja Mein Kampfa po Hrvatskoj. Prijevod na hrvatski odavno je moguće pronaći i u elektronskom obliku, između ostaloga i na mrežnim stranicama nacističkih simpatizera.
Ipak, valja se ovom prilikom prisjetiti i situacije od prije nekoliko godina, kada su iz iste firme, priupitani o povlačenju dječje knjige iz prodaje u hrvatskim knjižarama zbog negodovanja roditelja na društvenim mrežama, za portal Index izjavili da je „travestija“ zabranjivati dječju knjigu „u svijetu u kojem se u slobodnoj ponudi može naći jedan Mein Kampf“.
Nekoliko godina kasnije, čini se, „doslovno je travestija“ zabraniti upravo taj isti Mein Kampf.
Za prepuštanje sirovoj tržišnoj eksploataciji i raspačavanju nekritičkih izdanja odgovorna je prvenstveno inercija hrvatske akademske zajednice i inercija hrvatskih pravnih tijela. Mein Kampf je u Hrvatskoj, tako, ostavljen da živi svojim slobodnim životom. Slobodno kola internetom i, konačno, postaje najuobičajenijom tržišnom pojavom te, umjesto plodnog dokumenta jednog vremena, ostaje onakvim kakav je i stvoren, kao huškački politički manifest.
Hrvatska, koliko nam je poznato, do sada nije sankcionirala posjedovanje ili raspačavanje Mein Kampfa. Ipak, vrijedi posjetiti da je austrijska sutkinja 2018., prilikom suđenja tridesetogodišnjem Hrvatu zbog nacističkog pozdrava na Bleiburgu, posjedovanje Mein Kampfa u PDF formatu na mobilnom telefonu smatrala „dodatnim dokazom unutarnje simpatije prema nacizmu“, kako su tada prenosili mediji vijest iz Austrije.
Ovaj slučaj samo je jedan u nizu potvrda fašizacije javnog prostora u hrvatskim gradovima, koja seže puno dalje od Thompsonova spektakla na koji je hrvatski mainstream fokusiran, dok brojni slučajevi ostaju izvan medijskog interesa i interesa stručne javnosti. Prije nekoliko dana, novinari tjednika Novosti istraživanjem su potvrdili kapitalan slučaj besramne prodaje ustaških memorabilija u suvenirnicama u samom centru Zagreba. Istaknimo ovdje još i prošlogodišnje H-Alterovo istraživanje o pronacističkim i hitleroljubljivim grafitima na fasadama zgrada u zagrebačkom kvartu Ružmarinka.
Dok sam državni vrh kontekstualiziranje ovakvih pojava odbacuje kao manifestaciju ljevičarske frustracije, do djelovanja, bilo na državnim ili lokalnim razinama, dolazi tek nakon povremenog pritiska javnosti.
Upit za komentar poslali smo i Ministarstvu kulture i medija. Ako pristigne, reakciju ćemo objaviti, nadamo se, zajedno s viješću o povlačenju Hitlerova manifestnog best-sellera iz hrvatskih knjižara.
Aleksandar Maršavelski , izvanredni profesor na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu: Zakonitost prodaje ovisi o kritičkom osvrtu!