Izmjene propisa EU-a o postupku azila koje je 10. veljače usvojio Europski parlament šokirale su organizacije za ljudska prava. Sigurnim zemljama proglašavaju se zemlje u kojima je Human Rights Watch detaljno dokumentirao kršenja ljudskih prava, a tražiteljima se azil može odbiti i poslati ih u „sigurnu zemlju“ samo zato što se u toj zemlji govori isti jezik. „To bi značilo odlaganje ljudi na mjesta gdje bi njihovi izgledi za pošten postupak azila i podršku za obnovu života mogli biti upitni“, ističe Judith Sunderland iz Human Rights Watcha.
„Ovo je vrlo mračan dan za ljudska prava u EU-u. Ovaj napad na pravo na azil odvija se dok se pregovara o širokom nizu kaznenih mjera deportacije. Ovim glasovanjem Europski parlament kapitulira pred višedesetljetnom kampanjom ukidanja ljudskih prava, počevši od prava tražitelja azila, izbjeglica i migranata. Ova problematična politička promjena udara u srž temeljnih načela EU-a“, komentirala je Olivia Sundberg Diez iz Amnesty Internationala izmjene propisa EU-a o postupku azila koje je u utorak usvojio Europski parlament.
Parlament je podržao izradu EU-ova popisa sigurnih zemalja porijekla kojim će se, kako tvrde, omogućiti „brzo rješavanje zahtjeva za azil državljana Bangladeša, Kolumbije, Egipta, Kosova, Indije, Maroka i Tunisa“. Među sigurne zemlje uvrštene su i zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u, uz neke iznimke. U svom Svjetskom izvješću objavljenom prošli tjedan, Human Rights Watch detaljno je opisao kršenja ljudskih prava u svakoj zemlji na popisu “sigurnih zemalja podrijetla”, uključujući i zemlje kandidatkinje poput Bosne i Hercegovine, Gruzije, Srbije i Turske.
Uoči glasanja u Parlamentu čak 37 organizacija koje se bave spašavanjem i ljudskim pravima pozvalo je na odbacivanje popisa, posebno istaknuvši Tunis kao zemlju u kojoj je predsjednik Kais Saïed proveo „antidemokratsku transformaciju“. Istaknuli su raširenu represiju protiv političkih protivnika, obračun s civilnim društvom, neovisnošću pravosuđa i medijima te teška kršenja ljudskih prava migranata i izbjeglica i tuniskih državljana. No, populističke stranke desnog centra i ekstremna desnica nije se obazirala na ove apele i uspjeli su izglasati popis s uključenim Tunisom kao sigurnom zemljom.
U skladu s novim pravilima pojedinačni podnositelj zahtjeva mora dokazati da se odredba o sigurnim zemljama ne bi trebala primjenjivati u njegovu slučaju zbog osnovanog straha od proganjanja ili opasnosti od ozbiljne nepravde ako ga se vrati u njegovu zemlju. Amnesty smatra da će taj „ubrzani postupak“ umanjiti individualiziranu procjenu njihovih zahtjeva. No, države članice mogu samostalno dodavati sigurne zemlje na nacionalnoj razini što ostavlja prostor za daljnje smanjenje prava na azil u EU-u.
„Popis zemalja podrijetla na razini cijele EU koje se smatraju ‘sigurnima’ otežava osobama koje traže azil da dokažu suprotno. To potkopava individualnu procjenu zahtjeva za zaštitu i postavlja još jednu prepreku u pravnom labirintu koji će nesumnjivo dovesti do toga da se ugroženim osobama uskrati zaštita koja im je potrebna“, kaže Sundberg Diez.
Odlukom Europskog parlamenta države članice EU-a moći će primjenjivati koncept sigurne treće zemlje i na podnositelja zahtjeva za azil koji nije državljanin određene treće zemlje. Dakle, nečiji zahtjev za azil će se moći proglasiti nedopuštenim ako postoje veze između podnositelja zahtjeva i treće zemlje, kao što je prisutnost članova njegove obitelji u zemlji, prethodna prisutnost u zemlji podnositelja zahtjeva ili ako postoje jezične, kulturne ili slične veze. Tu je još navedeno i ako je podnositelj zahtjeva prošao kroz treću zemlju na putu prema EU-u i tamo je mogao zatražiti učinkovitu zaštitu ili s trećom zemljom na bilateralnoj, multilateralnoj razini ili razini EU-a postoji sporazum ili dogovor o prihvatu tražitelja azila, osim maloljetnika bez pratnje. U ovoj dosta bizarnoj odredbi ispada da će na primjer osoba iz Sirije zatražiti azil u Njemačkoj, a EU-u će mu moći odbiti azil i poslati u Tunis jer je to “sigurna zemlja” u kojoj se govori arapski, iako osoba nikakve veze s Tunisom nema.
„To otvara put državama članicama da se odreknu vlastitih odgovornosti, uskrate ljudima mogućnost da podnesu zahtjev za azil u EU i sklope aranžmane sa zemljama koje to žele, u koje bi tražitelji azila bili poslani. To bi značilo odlaganje ljudi na mjesta gdje nemaju kulturne veze, obitelj ili zajednicu i gdje bi njihovi izgledi za pošten postupak azila i podršku za obnovu života mogli biti upitni“, istaknula je Judith Sunderland iz Human Rights Watcha.
Amnesty pak dodaje kako ove mjere „označavaju odricanje od predanosti EU-a zaštiti izbjeglica“ dok Human Rigths Watch podjseća kako je EU već pokazala spremnost da zanemari autoritarnu represiju, kao i zlostavljanja migranata i tražitelja azila, u svojim sporazumima o kontroli migracija “novac za novac” s Egiptom i Tunisom, kao i Libijom. Također nije uspjela osporiti gruzijske vlasti usred njihovog brutalnog obračuna. Ističu i kako su ove mjere dio širih sveobuhvatnih promjena politike EU-a o azilu i migracijama usmjerenih na olakšavanje brzog odbijanja zahtjeva za azil, prebacivanje odgovornosti na zemlje izvan EU-a i povećanje deportacija.
„U vrijeme kada je međunarodni poredak temeljen na pravilima ugrožen, potrebna nam je EU koja podržava temeljna načela međunarodnog prava, kao što je pravo na traženje i primanje azila. Umjesto toga, svjedočimo kako EU narušava međunarodnu infrastrukturu ljudskih prava“, zaključuje Sunderland.
