Međunarodna konferencija Znanost za izbor – pobačaj u globalnoj perspektivi (Split, 27. rujan 2025.): U vremenu u kojemu se zbog mnoštva društvenih i političkih problema i nepravdi teško fokusirati na pojedinačne borbe, potrebno je shvatiti da se preko nekih pitanja prelamaju mnoge društvene patologije. Otežan ili nemoguć pristup sigurnom pobačaju upravo je jedno od takvih pitanja. Posebno je inspirativno bilo je čuti glasove iz zemalja u kojima je pristup pobačaju znatno ograničen, poput Poljske, Malte i država s jakim konzervativnim pritiscima.
Uoči Međunarodnog dana sigurnog pobačaja u organizaciji mreže Hrabre sestre, 27. rujna u Splitu je održana međunarodna konferencija Znanost za izbor – pobačaj u globalnoj perspektivi koja je okupila eminentne stručnjakinje/feministkinje/aktivistkinje kako bi ujedinile znanstvene uvide i feminističke prakse. Konferenciju je ispred organizatorica otvorila njihova inicijatorica feministkinja, pravnica i humanistička aktivistkinja Nada Topić govoreći o ciljevima ovog skupa i predstavivši rad organizacije. “Kada smo, kao mreža Hrabrih sestara, počele razmišljati o organizaciji konferencije o pobačaju, znale smo da nije riječ samo o jednoj tribini ili jednoj temi. To je potreba — odgovor na sve učestalije napade na tjelesnu autonomiju žena, na zakonske i institucionalne prepreke te na društvene stigme koje guše otvoreni dijalog.
U Hrvatskoj, i u mnogim drugim zemljama, pravo na pobačaj formalno postoji, ali u praksi žene se suočavaju s neravnomjernom dostupnošću, prizivom savjesti, neujednačenim standardima i pritiskom javnosti. Željele smo napraviti događaj koji spaja znanstvene argumente, iskustva aktivizma i praktične alate — gdje feministkinje, liječnice, znanstvenice i pravnice neće govoriti svaka zasebno, nego u koaliciji”, uvodno je rekla Topić.
Ova konferencija je zaista bila prostor u kojemu su se razmjenjivale ideje, modeli, strategije s različitih strana. U vremenu u kojemu se zbog mnoštva društvenih, političkih problema i nepravdi teško fokusirati na pojedinačne borbe, potrebno je shvatiti kako se preko nekih pitanja prelamaju mnoge društvene patologije, a otežan ili nemoguć pristup sigurnom pobačaju je upravo takvo pitanje.
U uvodnom dijelu organizatorice su dale neke osnovne podatke: svake godine u svijetu se obavi oko 42 milijuna pobačaja, od čega je 20 milijuna nesigurnih – bez medicinske zaštite i u nereguliranim uvjetima. Svake godine od posljedica nesigurnih pobačaja umire oko 68 tisuća žena. Zemlje s restriktivnim zakonima o pobačaju imaju znatno višu stopu smrti trudnica. U Hrvatskoj velik dio medicinske i ginekološke struke aktivno ili pasivno sudjeluje u uskraćivanju prava žena (preko 60 posto ginekologa se poziva na savjest). Mreža Hrabre sestre u kojoj djeluje 40-ak volonterki iz raznih krajeva Hrvatske od svog osnutka 2020. godine pruža točne medicinske informacije, te emocionalnu i logističku podršku ženama koje traže pristup pobačaju – uključujući migrantkinje i žene iz susjednih zemalja.
Prvi dio konferencije, Pobačaj bez isprike: feministički otpor zabrani pobačaja, u fokusu je imao prakse otpora, a okupio je panelistice iz zemalja u kojima je pobačaj zabranjen ili strogo ograničen (Malta, Poljska, Maroko) koje su podijelile svoja iskustva otpora, organiziranja i pružanja skrbi unatoč prijetnjama i represiji države. Pridružila im se i pionirka prekograničnog aktivizma za pravo na pobačaj, osnivačica i voditeljica organizacija Women on Waves i Women on Web dr. Rebecca Gomperts iz Nizozemske.
Skupu se najprije obratila Maryam Namazie (UK) govoreći u ime najavljene aktivistkinje iz Maroka Ibtissame Betty Lachgar koja je u međuvremenu u Maroku pod optužbom bogohuljenja (jer je snimljena u navodno “uvredljivoj” majici) završila u pritvoru, a potom i u zatvoru s kaznom od 30 mjeseci.
Dr. Gomperts je govorila o povijesti korištenja pilula u svrhu pobačaja, uključujući i pilule koje se koriste danas u svrhu medikamentoznog pobačaja (mifepriston i prostaglandini), a koje su revolucionirale aktivizam za pravo na pobačaj.
O situaciji i borbi na Malti govorile su dr. Isabel Stabile i dr. Natalie Psaila Stabile, također liječnice i aktivistkinje. One djeluju kroz organizaciju Doctors for choice (Liječnici za izbor) koja je osnovana 2019. s temeljnim ciljem dekriminalizacije pobačaja. Dr. Isabel Stabile je naglasila kako ova organizacija ima i dva dodatna važna cilja – dostupnost kontracepcije i seksualno obrazovanje u školama. No, što se pobačaja tiče, nastavila je dr. Stabile, “situacija na Malti je užasna. Skoro kao u Andori, a čak i u Poljskoj, koja ja za razliku od Malte velika zemlja, u kojoj je situacija također strašna, situacija je bolja nego na Malti. Znači, na Malti nije moguć legalan pobačaj ukoliko žena nije skoro umrla. U Poljskoj ako žena sama popije pilulu, to jest, a ako sama napravi medikamentozni abortus, to nije protiv zakona. Ali na Malti i u Andori jeste”. Podsjetila je na medijski eksponirani slučaj Andreje Prudente koji je znatno utjecao na promjenu svijesti u malteškom društvu. Liječnici su se ujedinili i organizirali – od protesta do umrežavanja s međunarodnim organizacijama Women on web, Women help women i Abortion help network koje pomažu ženama da nađu kliniku, pilule kao i financijski. Abortivne pilule su za Maltu učinile revoluciju. Na Malti žene biraju da krše zakon jer tako mogu ostvariti svoje pravo jednostavnije i brže. “Također, uspostavili smo telefonsku i online liniju, tako da žene mogu nazvati anonimno i dobiti savjet kako do pilula ili savjet o kontracepciji ili bilo čemu vezanom za reproduktivna prava i zdravlje, a ta komunikacija je omogućena i na malteškom jeziku”, rekla je dr. Stabile.
O iskustvima Poljske je govorila Marta Lempart, poznata kao osnivačica Poljskog ženskog štrajka (Ogólnopolski Strajk Kobiet), prvog masovnog pokreta za ženska prava u Poljskoj koji od 2016. okuplja tisuće građana i građanki u više od 600 lokalnih zajednica, s više od 7000 akcija, nacionalnim programima i kampanjama. Od početka djelovanja pokreta, javna podrška legalizaciji pobačaja u Poljskoj porasla je s 37 na 70 posto. Za situaciju u Poljskoj važno je naglasiti da pobačaj nije kriminaliziran za žene koje ga obavljaju, ali je kriminalizirano pomaganje u obavljanju pobačaja. “Najveći problem su doktori. Još uvijek imamo zakon koji legalizira pobačaj kad je u opasnosti život ili zdravlje žene, no liječnici ignoriraju taj zakon. Lažu da ne mogu obaviti pobačaj ako ženin život nije izravno ugrožen, no to više ne piše u zakonu”, naglasila je Lempart. Govorila je o tome kako je liječnički lobi izuzetno jak, te da u Poljskoj niti jedan liječnik nikada nije bio optužen ili kažnjen za pomaganje u pobačaju. “Znači, ne radi se o tome da se boje. U Poljskoj je samo troje liječnika javno na strani prava žena na pobačaj. Nakon izmjene zakona 2020. ništa se nije promijenilo. U slučaju da se žena odluči za prekid trudnoće, najriskantnije joj je otići u bolnicu”.
Potom je govorila o servisu Abortion Dream Team. ”Osiguravamo 130 pobačaja dnevno, uglavnom pomoću pilule. Organizirane smo u veće i manje grupe, ali imamo jedan telefonski broj i osigurale smo sve resurse da možemo pomoći ženama. Godinama je to jedan od najčešće tipkanih brojeva, nakon policije i vatrogasaca. S novom vladom se ništa nije promijenilo. Zato je teško ponovno pokrenuti masovan pokret, bilo je lakše kad smo bili ujedinjeni protiv užasno konzervativne vlade. Sada u središte pomičemo borbu za pravo na pobačaj nakon dvanaest tjedana, imamo prijedlog zakona i dužnost nam je da ovu podršku koju već dugo pružamo zadržimo na tako visokoj razini”, zaključila je Lempart.
Maryam Namazie je navela neke primjere stradavanja žena zbog pobačaja pod izuzetno restriktivnim zakonima država Maroko, Iran i Pakistan, kao i primjere protesta u tim zemljama. Na kraju svoga izlaganja je predočila sintezu ključnih faktora za restriktivne zakone i prakse u pristupu pobačaju. To su: moć i kontrola, patrijarhat i kontranapad patrijarhata nakon pomaka u ženskim pravima, nejednakost i strukturalna kontrola, te ekonomska i demografska eksploatacija. Uslijedila je rasprava o situaciji s prizivom savjesti u Hrvatskoj i načinima kako osigurati pristup pobačaju unatoč njima. Panelistice su dale niz korisnih savjeta i još jednom naglasile nužnost korištenja jezika kojim se izražava ljutnja kao i stvaranja plana borbe.
Drugi dio dana je bio posvećen znanstvenom aspektu u tri edukacijska izlaganja i panela – ginekologija, statistika i psihologija. Ovaj dio konferencije je otvorila dr. Jasenka Grujić, javno angažirana u borbi za ženska reproduktivna prava i sekularnost u medicini i jedna od utemeljiteljica Inicijative za regulaciju priziva savjesti u medicini. Svoje izlaganje “Od giljotine do Ustava” je posvetila ove godine preminulom dr. Étienne-Émile Baulieu francuskom liječniku i istraživaču koji je osmislio abortivnu pilulu. “Etika bioetike na Zapadu je judeokršćanska, temelji takvom stavu su mizogini i religijski neprijateljski stav prema znanosti koji dovodi do narušavanja sekularnosti države. Bez feminizma i ženske borbe slobode izbora pobačaja ne bi bilo”, naglasila je dr. Grujić. Govorila je o povijesti borbe za pravo na pobačaj u Francuskoj, podsjetivši i na poznati citat Simone de Beauvoir nakon donošenja prvog zakona koji se pobačaj legalizirao u Francuskoj 1975. godine: “Nismo pobijedile, bit će dovoljno da dođe do neke krize – političke, ekonomske ili religijske – pa da naša prava opet budu dovedena u pitanje”. Dr. Grujić je potom predstavila smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (2022.) naglasivši glavne točke: u središtu skrbi je osoba; ljudska prava su okvir zdravstvenim programima i politikama; disfunkcionalnost propisa dovodi do posljedica, a kriminalizacija pobačaja proizvodi stravične posljedice; povećanje opsega praksi poboljšava pristup i kvalitetu skrbi; bitne su vještina i kompetencije, a ne formalne titule. “Sada radim na pokušaju veće impelmentacije medikamentoznog pobačaja kod nas, a moj je stav da ženi treba podrška zdravstvenog sustava. Velik dio kolega ne razumije opseg mogućnosti koje nudi samoregulirajući pobačaj.” Naglasila je kako su praćenje i evaluacija kvalitete skrbi vezane za pobačaj temelj za dijalog o politikama i donošenju odluka temeljenim na dokazima. “Iskustvo me uči kad se radi o ovom tipu pobačaja, da se otvara nova “siva zona”. Od pacijentica ne dobivam odgovor odakle su nabavile i koliko su platile pilule. Uvjeti u kojima živimo sasvim sigurno nose lukrativne prilike kod mnogih zdravstvenih radnika”, upozorila je. Ukazala je i na problem sa statistikama – Zavod za javno zdravstvo koji radi statistiku uvijek se ograđuje da su podaci temeljeni na dva izvora – bolnički podaci i obavezna prijava pobačaja – i da ne moraju odražavati realno stanje. “Pitanje pobačaja je javnozdravstveno pitanje. Eliminacija nesigurnog pobačaja prioritetna je zadaća zdravstvenog sustava i društava općenito, a nesigurnom pobačaju prethodi nedostupnost pobačaja”, zaključila je dr. Grujić.
Nakon ovog izlaganja povela se rasprava o inicijativi (dijela političarki u Hrvatskoj) o uvođenju odnosno vraćanju prava na pobačaj u Ustav. Važan doprinos raspravi dala je Ana Cuesta, francusko-španjolska feministička aktivistica koja obnaša dužnost predsjednice organizacije Choisir la cause des femmes, udruge koju su osnovale Simone de Beauvoir i Gisèle Halimi s misijom unapređenja ženskih prava. Predočila je raspravu u konstitualizaciji pobačaja koje su aktivistice Choisira na ciljanom putovanju 2022./2023. vodile pri susretima s feminističkim aktivisticama iz cijele Europe.
Profesor Mika Gissler iz Finske je u svom izlaganju Statistics and research on induced abortions govorio o složenom odnosu pobačaja, zdravlja i smrtnosti trudnica te ukazao na važnost znanstvenih istraživanja i podataka u borbi protiv manipulacija u ovoj domeni. Prof. Gissler primarno za svoja istraživanja koristi prikupljane podatke iz registrar zdravstva i socijalne skrbi. Istaknuo je kako je stopa pobačaja vrlo snažan javnozdravstveni indikator koji ukazuje na pristup servisima i znanju u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Govorio je o statističkim izazovima u svojim istraživanjima istražujući kako društveno-ekonomske razlike među ženama utiču na odluku o rađanju ili induciranom prekidu trudnoće. Predstavio je i relevantnu legilslativu u nordijskim državama – u kojima se povijest tih zakona razlikuje, kao i statistički podaci koje koristi Gissler. “Do svih liberalnih pomaka dovele su građanske inicijative i NGO-i, a ne inicijative političkih stranaka”, naglasio je.
Iz SAD-a i organizacije Advancing New Standards in Reproductive Health (ANSIRH) govorile su socijalna pedagoginja prof. Antonia Biggs i znanstvenica u području javnog zdravstva Katie Woodruff koje su predstavile veliko istraživanje u SAD-u (poznata studija Turnaway) s dokazima o dugoročnim posljedicama uskraćivanja pristupa pobačaju. Rezultati te studije su pokazali da prisilna trudnoća negativno utječe na zdravlje, ekonomski položaj, mentalno blagostanje i obiteljski život žena. Dr. Woodruff se bavi kvalitativnim istraživanjem kako zakonodavci u pojedinim saveznim državama SAD-a koriste znanstvene dokaze pri donošenju politika vezanih uz pobačaj i konzumaciju supstanci tijekom trudnoće. Govorila je i o načinima na koje mediji oblikuju teme reproduktivnog zdravlja, što je obradila provodeći etnografske analize sadržaja medijskih izvještaja o pobačaju i hitnoj kontracepciji, kao i drugim javnozdravstvenim temama. Prikazala je rezultate ove studije u području fizičkog zdravlja, ekonomske sigurnosti i rađanja djece, a dr. Biggs u području mentalnog zdravlja, emocija i donošenja odluka. U nastavku njihovog izlaganja dr. Biggs je govorila o stigmi oko pobačaja i općenito stavovima o pobačaju, kao i o vezi pobačaja i intimnog partnerskog nasilja.
Završni panel pod naslovom Budućnost pobačaja: strategije, konflikti i koalicije bio je posvećen strategijama i savezima, tome kako bi budućnost pristupa pobačaju mogla izgledati – preko granica, političkih podjela i pravnih prepreka. Govorile su Ana Cuesta i Mara Clarke (SAD, Europa) osnivačica nekoliko zaklada organizacije “S.A.F.E.” (UK, Europa). Cueste je predstavila i najnoviju knjigu svoje organizacije, Pisma za ilegalni pobačaj. Ova pisma dolaze iz arhive Choisir la cause des femmes i iznimna su povijesna svjedočanstva o društvu i ljudima koji su kažnjeni zbog pobačaja u Francuskoj 1970-ih, te nas vraćaju izvorima naših borbi.
Teme rasprave u završnom panelu su bile strategije otpora, zakonski izazovi, konflikti, koalicije i održivost pokreta u neizvjesnim okolnostima. Na kraju su sumirani zaključci i uvidi konferencije: 1. žene u državama s restriktivnim zakonima često koriste virtualne savjete, dostavu abortivnih lijekova ili prekogranične mreže pomoći. To nije samo tehnološki izazov, već i etički, pravni i organizacijski problem; 2. čuli smo primjere kako se selektivno koriste istraživanja da bi se prikazala veza pobačaja s lošim mentalnim zdravljem ili “povećanom smrtnosti”, i da je ključno vraćanje na rigoroznu metodu i kontekstualiziranje podataka; 3. posljedice uskraćivanja pristupa pobačaju – psihološke, društvene i zdravstvene posljedice prisilne trudnoće pokazale su se dramatičnima: ekonomski stres, smanjenje mogućnosti obrazovanja i zaposlenja, ali i otežan oporavak mentalnog zdravlja; 4. posebno inspirativno bilo je čuti glasove iz zemalja gdje je pristup pobačaju znatno ograničen — primjeri iz Poljske, Malte ili država s jakim konzervativnim pritiscima pokazuju da nije riječ o apstraktnom problemu, nego o životima žena koje svakodnevno pokušavaju ostvariti pravo na izbor; 5. jednako važno kao lokalno djelovanje jest povezivanje aktivističkih i stručnih mreža preko granica. Sve to nam je potvrdilo da je nužno bolje umrežavanje, kritička refleksija znanstvenih podataka, razvoj legalnih i sigurnih načina za pružanje skrbi i rast kolektivne moći.
