feminizam
Tihomir Ponoš, novinar i povjesničar, u intervjuu za H-Alter povodom novoobjavljene knjige Kaj je bilo: Kad čovjek pogleda oko sebe, nema baš razloga za optimizam.
Sonja Lokar, feministkinja, sociologinja i političarka: Postigle smo da na dnevni red dođu neka pitanja koja kapital ništa ne koštaju, ali još uvek nismo dovoljno jake da bismo mogle menjati bitne stvari.
Maja Mamula, psihologinja, osnivačica i koordinatorica Ženske sobe: Šira javnost je potpuno neosviještena o problemu seksualnog nasilja.
Miloš Urošević suurednik antologije “Oslobođenje od roda – feministički tekstovi 1973.-2023.”: Žene su imale hrabrosti da vide – osvestile su svoj položaj u društvu.
Ana Rajković Pejić i Maja Celing Celić, članice udruge Adela: “Suspenzija” Zlatka Topolovca nije uslijedila radi pacijentica i svih žena, već zbog peglanja imidža ministra Vilija Beroša.
Milena Ostojić: Temeljito depolitiziran, feminizam je lako integriran u korpus nacionalnih vrijednosti zemalja NATO saveza, kooptiran u strateške programe MMF-a i Svjetske banke, prodaje majice i uloške.
Angela Davis: Bez solidarnosti s Palestinom nećemo moći pojmiti ni probleme u Hrvatskoj i u SAD-u, kao niti u mnogim borbama za pravdu i slobodu diljem svijeta.”
Ana Rajković Pejić, povjesničarka: Imali smo predsjednicu države, predsjednicu ustavnog suda, premijerku, žene na najvažnijim položajima. Ne dijelim mišljenje da su žene time ostvarile konkretno poboljšanje.
Izvjesno je da dolazi generacija novog tipa političarki, vjesnice kojih su bile Mirela Holy i Rada Borić. Zasjekom u pravila maskuline političke igre i njezinih manipulacija, one otvaraju prostor dekontaminaciji i imaginaciji mogućeg.
Dunja Bonacci Skenderović: Neke žene su ubijene na spavanju, neke su sačekane kada su išle na posao ili s posla, muškarac je došao k ženi s oružjem.
“Kolonijalnim feminizmom nazivamo zapadne i kolonijalne diskurse i politike koje koriste jezik oslobađanja žena kako bi opravdali invazije, genocide, vojne okupacije, crpljenje resursa i eksploataciju radnika.”
Mladi ljevičari i ljevičarke s kojima sam imala prigodu razgovarati smatraju da ukrajinsko društvo ne pripada moćnom zapadnoeuropskom bloku koji je i sam proizvoditelj sustava globalnih ekonomskih nejednakosti.
Izvještaj s tribine s Kajsom Ekis Ekman: “Danas se patrijarhat brani argumentima koji stižu iz femizma i s ljevice. I to je ključno shvatiti, jer ako to ne shvatimo, bit ćemo zbunjeni.”
Nenasilje valja biti mislivo, jer znači dekonstrukciju paradigme normalnosti nasilja u smjeru “novog humanizma“, ustrajavanje na “etici vrline“ i feminističku mogućnost.
Iako je bila zaljubljena u američku kulturu i svakako pristalica zapadnih demokracija, mislim da ne bi odšutjela sveopću militarizaciju i novu trku u naoružanju koja nam se upravo odvija pred očima.
Američko sudište, ženske slobode i pravo na pobačaj: nisu li ženski životi dostatan životni argument za ustrajavanje na ovom pravu i nije li transnacionalna solidarnost progresivnih snaga ponovno zazvana?
„Zaustavite rat! Ne ratu! Ne vjerujte propagandi! Lažu vam! Rusi_kinje su protiv rata!“, stajalo je na flomasteru ispisanom transparentu Marine Ovsyannikove.