Ne samo filteri već i sam duhan unutar cigareta često sadrži mikroplastiku, potvrdilo je novo i prvo takvo istraživanje u svijetu provedeno na uzorcima iz 18 zemalja. “Obični pušači ne samo da su izloženi poznatim otrovnim tvarima u dimu cigareta, već mogu biti izloženi i produktima toplinske razgradnje dobivenim od plastike. Onečišćenje mikroplastikom danas je sistemski problem, ali pušenje je oblik izloženosti koji se može izbjeći”, ističe autor istraživanja prof. dr. Sedat Gündoğdu.
Ne samo filteri, već i duhan u cigaretama vrlo često u sebi sadrži mikroplastiku, pokazuju rezultati prvog istraživanja na ovu temu koje je proveo prof. dr. Sedat Gündoğdu s istanbulskog Sveučilišta Sabancı sa suradnicima. Do sada je pozornost istraživača u vezi s mikroplastikom prvenstveno bila usmjerena na filtre za cigarete, posebice na vlakna celuloznog acetata koja se oslobađaju nakon odlaganja. Međutim, sam duhan se nije smatralo potencijalnim nositeljem sintetičkih čestica, već su se istraživanja prvenstveno bavila učincima samog pušenja.
“Studija je zapravo počela kada je moj prijatelj primijetio neobičan okus u njegovoj cigareti i iz znatiželje je otvorio i poslao mi fotografiju čestica koje je pronašao unutra. Kad sam nasumično uzeo cigaretu od drugog prijatelja i provjerio unutrašnjost, vidjevši te čestice nalik plastici, odlučili smo provesti studiju. Nakon sveobuhvatne analize, mikroplastika je otkrivena u duhanskom dijelu 83 od 88 uzoraka cigareta prikupljenih iz 18 zemalja”, kaže Gündoğdu.
Istraživanjem je tako otkriveno prosječno 7,20 čestica mikroplastike po gramu duhana, s vrijednostima u rasponu od 1,58 do 29,9 čestica/g. Prevladavajući polimeri bili su polietilen, polipropilen i PET, a većina čestica bili su fragmenti. Autori ističu kako ovi polimeri imaju potencijal stvaranja dodatnih toksičnih spojeva kada se zagrijavaju ili spaljuju, ali potrebna su daljnja istraživanja kako bi se to potvrdilo eksperimentima izravnog prijenosa dima.
Uzorci cigareta iz Hrvatske nisu bili uključeni u istraživanje, no studija pokazuje da je prisutnost mikroplastike u duhanu za cigarete široko rasprostranjena pojava. Na temelju globalnog prosjeka, i hrvatski pušači mogu biti izložena dioksinima, furanima i postojanim organskim zagađivačima kao što su policiklički aromatski ugljikovodici koji nastaju izgaranjem približno 7 mikroplastičnih čestica po gramu duhana.
“Posljedično, obični pušači ne samo da su izloženi poznatim otrovnim tvarima u dimu cigareta, već mogu biti izloženi i produktima toplinske razgradnje dobivenim od plastike. Ovu situaciju treba smatrati dodatnim putem izlaganja koji se može spriječiti. Jer pušenje je oblik izloženosti koji se može izbjeći”, ističe Gündoğdu koji smatra da duhanska industrija općenito nije dovoljno regulirana u pogledu onečišćenja okoliša.
Propisi su primarno usmjereni na nikotin, katran, upozorenja o pakiranju i zdravlje potrošača, ali utjecaj duhanskih proizvoda na okoliš nije adekvatno riješen, a proizvođači se u tom pogledu ne smatraju odgovornima.
“Važno je napomenuti da proizvođači ne podliježu nikakvim zakonskim obvezama u pogledu kontrole drugih čestica koje mogu biti prisutne u cigaretama. Filtri za cigarete spadaju među najzastupljenije vrste plastičnog otpada na globalnoj razini, a naše istraživanje sugerira da je ovaj problem još opsežniji: plastično onečišćenje može se pojaviti i unutar samog duhanskog proizvoda. Nužno je da proizvođači uvedu rigoroznije testiranje sigurnosti proizvoda, poboljšanu sljedivost unutar opskrbnog lanca i veću ekološku odgovornost”, kaže Gündoğdu koji je također član turske Istraživačke skupine za mikroplastiku pri Sveučilištu Çukurova te je proveo i brojna druga istraživanja o prisutnosti mikroplastike. Ističe kako je danas općepriznato da onečišćenje mikroplastikom predstavlja sistemski problem.
Prisutnost mikroplastike dokazana je tako u vodi, zraku, tlu, hrani, plodovima mora, unutarnjoj prašini i ljudskim tkivima. Konkretno, izravni putovi izloženosti također povećavaju zabrinutost u vezi s mikroplastikom i, šire, proizvodnjom i uporabom plastike. Mjere koje uvode neke zemlje, kao što je EU uvela djelomičnu zabranu za plastiku za jednokratnu uporabu, smanjuju broj nepotrebnih plastičnih proizvoda, ali se i dalje bave samo malim dijelom problema.
“Temeljno pitanje je prekomjerna proizvodnja plastike. Pretjerana proizvodnja plastike također rezultira povećanom upotrebom materijala u različitim sektorima. Na primjer, tekstilni proizvodi i gume za vozila koji su značajni izvori mikroplastike, pogoršavaju situaciju. Nadalje, mikroplastika nastala degradacijom ambalaže, poljoprivredna plastika, industrijski procesi, boje i razgrađeni otpad pogoršavaju problem. Iako su zabrane nedvojbeno korisne, ne mogu se smatrati samostalnim rješenjem. Imperativ je da također smanjimo ukupnu proizvodnju plastike i redizajniramo materijale i opskrbne lance”, zaključuje Gündoğdu.
Primarni cilj u ovom trenutku je ublažiti štetu
Naše vode i naša tijela već su puna mikroplastike. Jesmo li već predaleko zaglibili u plastičnom zagađenju da bismo se ikada nadali da ćemo ga se riješiti?
Još uvijek postoji prilika za ublažavanje štete koja će nastati u budućnosti. Međutim, izazovno je očekivati okruženje potpuno bez plastike u bliskoj budućnosti u sadašnjim okolnostima. Procjenjuje se da će postojeća mikroplastika opstati desetljećima, a u nekim slučajevima čak i stoljećima. Ovo naslijeđeno onečišćenje može se ublažiti samo smanjenjem količine proizvedenog otpada, što se pak može postići samo smanjenjem proizvodnje plastike. Posljedično, ako možemo smanjiti proizvodnju plastike za najmanje 40%, možemo značajno napredovati u smanjenju postojećeg onečišćenja. Primarni realni cilj u ovom trenutku je ublažiti štetu. To uključuje sprječavanje novih ispuštanja, smanjenje nepotrebne proizvodnje plastike, poboljšanje otpada upravljanje, reguliranje industrijskih emisija i praćenje izloženosti ljudi. Važno je napomenuti da što se dulje ti napori za ublažavanje odgađaju, to će oni vjerojatno postati teži i skuplji.
