Kada je zrak jako onečišćen, građanima se savjetuje da zatvore prozore i ostanu u zatvorenom prostoru. No i domovi su nam puni zagađivača zraka, kao što su primjerice plinski štednjaci. „Unutarnje onečišćenje zraka dušikovim dioksidom i kancerogenim benzenom smanjuje se kada uklonimo plinske štednjake, a smanjilo se čak i vanjsko onečišćenje“, kaže Aidan Farrow, viši znanstvenik Greenpeaceovog Znanstvenog odsjeka. Greenpeace predlaže da Vlada uvede poticaje za zamjenu plinskih s električnim štednjacima, kako se već subvencioniraju električna vozila.
Znamo da se možemo otrovati hranom koju smo skuhali, brinemo se za pesticide na povrću i hormone u životinjskim proizvodima, no koliko nas zna da se trujemo i za vrijeme kuhanja? Plinski štednjaci koje većina kućanstava u Europi, pa i u Hrvatskoj koristi, ugrožavaju naše zdravlje i pridonose klimatskoj krizi no o njima se gotovo se govori.
Dok kuhamo na plin slično je kao da stojimo kod auspuha od automobila ili kraj pušača. Dušikov dioksid, naime, inače povezujemo s emisijama iz prometa i pasivnim pušenjem no on je prisutan i u našim kuhinjama.
„Dušikov dioksid povezan je s respiratornim problemima, astmom, problemima s plućima, pogotovo su u riziku djeca i ljudi s prijašnjim problemima“, kaže Aidan Farrow, viši znanstvenik Greenpeaceovog Znanstvenog odsjeka, počasni znanstveni suradnik pri Sveučilištu u Exeteru i član Instituta za upravljanje kakvoćom zraka.
Još gore, dok kuhamo na plin isparava i benzen, koji je kancerogeno i za kojeg po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nema sigurnih razina.
Više razine ova dva plina izmjerene su u svih 9 kućanstava u Hrvatskoj i 3 u Mađarskoj u kojima je Greenpeace proveo novo istraživanje koje je potvrdilo rezultate nekih prethodnih istraživanja, koje su dokazale vezu između kuhanja na plin i lošeg zraka u unutarnjim prostorima.
U istraživanju „Nevidljive emisije: Smanjenje zdravstvenih rizika prelaskom s plinskih štednjaka na električne u stvarnim kućanstvima“ čiju je metodologiju potvrdilo Sveučilište Exeter testirali su hipotezu da zamjena štednjaka u kućanstvima mijenja kvalitetu zraka. Tijekom dva tjedna prikupljali su uzorke zraka za vrijeme korištenja plina, zatim su nakon zamjena štednjaka električnim daljnja 2 tjedna provodili testove. U kućanstvima koja su uvrštena u istraživanje nije bilo pušača, paljenja svijeća, korištenja drva ili ugljena za grijanje, nisu stanovali u blizini prometnih cesta i industrije. Mjerili su u Zagrebu, Rijeci, Klenovniku, Osijeku
„Sva kućanstva su imala visoke koncentracije onečišćenja dok su koristili plin. Benzen i dušikov dioksid su bili znatno niži nakon prijelaza na električne štednjake dok su rezultati za druge onečišćivače kompliciraniji jer boja, aerosoli, proizvodi za čišćenje i slično također emitiraju kemikalije. Dio onečišćenja dolazi u kuće izvana, ali ako pogledamo dušikov dioksid i benzen vidimo da se unutarnje onečišćenje smanjuje kada uklonimo plinske štednjake, a smanjilo se čak i vanjsko onečišćenje“, kaže Farrow koji ističe kako je ovo prvo istraživanje koje je pokazalo da se onečiščivači u zraku smanjuju kada se prijeđe s plinskog na električni štednjak.
Tako u nekim kućanstvima koje su sudjelovale u istraživanju nakon zamjene štednjaka više čak nije uopće izmjeren benzen.
„Ova jednostavna promjena dala je kućanstvima zdraviji zrak. Unutarnje onečišćenje zraka je manje proučavano od vanjskog jer je teže ući ljudima u domove i raditi mjerenja. No, postoji puno istraživanja o tome kako onečišćenje zraka utječe na zdravlje, a znamo da su isti onečišćivači vani kao i unutra. Sada istraživači shvaćaju da provodimo toliko puno vremena unutra da moramo razumjeti što sve utječe na unutarnju kvalitetu zraka i kako goriva koja koristimo unutar kuće utječu na zrak“, kaže Farrow za H-Alter.
U cijeloj Europi situacija je slična, imamo slične kuće i slično dizajnirane kuhinje. Europa je izgradila ovisnost o plinu te sada pokušava smanjiti tu ovisnost prelaskom na obnovljive izvore energije. Dio te ovisnosti je i kuhanje na plin.
„Jasno nam je da ne mogu ljudi masovno prelaziti na električne štednjake, da nemaju svi te mogućnosti no u EU-u se već subvencionira niz stvari u smjeru obnovljivih izvora energije, kupovine električnih automobila ili uređaja koji imaju veću energetsku učinkovitost. Naš prijedlog je da se daju poticaji i za prijelaz na električne štednjake, posebno za kućanstva u kojima žive osobe sa zdravstvenim tegobama, malom djecom i manjim prihodima“, ističe Petra Andrić iz Greenpeacea Hrvatska.
Ako se vlade ne uključe s inicijativama koje će pomoći ljudima da uvedu promjenu, najbogatiji će moći prijeći u zdravije okoliše, a marginalizirani će opet biti ostavljeni.
„Postoje primjeri zakona koji to uključuju. Nedavno je u Velikoj Britaniji usvojen zakon koji vlasnike čini odgovornim za neke aspekte unutarnje kvalitete zraka pa stanari mogu tražiti od vlasnika da poboljšaju situaciju. To se odnosi na plijesan i vlagu, ali ista stvar se može učiniti i s plinom. Također, zaustavljanje gradnje novih domova s plinskim štednjacima već je uvršteno u zakone nekih američkih država, a Greenpeace se nada da će i EU uskoro to usvojiti. Što prije to uvedemo, prije možemo osigurati da naša djeca odrastaju u zdravijim domovima“, ističe Farrow.
Greenpeace u Hrvatskoj zadnjih pet godina provodi kampanju vezano uz štetne utjecaje fosilnog plina pa su tako i izmjerili curenja metana na plinskim bušotinama u Hrvatskoj, a metan je moćan staklenički plin, koji zagrijeva planet više od ugljičnog dioksida.
„Metan curi u kuhinjama, curi u prirodi, curi u cijevima koji vode plin do naših domova. U svakom koraku metan curi i doprinosi klimatskim promjenama. Što manje koristimo to gorivo, to bolje za nas i borbu protiv klimatskih promjena“, kaže Farrow.
No, čak i bez plinskih štednjaka kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima ostaje komplicirano pitanje.
„Puno stvari koje ne biste očekivali stvara onečišćenje zraka, kao što su proizvodi za čišćenje, boje, kozmetički proizvodi, bilo što sa snažnim aromama, novi namještaj kada ima miris, građevni materijali, a Greenpeace je čak istražio i plastične čestice u zraku. Ako imate namještaj ili odjeću od plastike i to će biti u zraku. Gdje god pogledate, naći ćete stvari koje utječu na našu kvalitetu zraka“, kaže Farrow koji unatoč velikim izazovima smatra da situacija nije beznadna.
„Što više razumijemo, to možemo naš zrak učiniti čišćim. Uspoređeno s drugim okolišnim problemima, u onečišćenju zraka vidimo promjene. Na primjer, kada gledamo onečišćenje iz prometa, automobili su danas ipak čišći i vidimo po Europi da je zrak čišći. Identificirali smo taj problem i poboljšali situaciju. Možemo biti optimistični da uz pravu političku volju možemo učiniti i druge promjene i mjesta u kojima živimo ponovo zdravima“, zaključuje Farrow.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.