Ministarstvo gospodarstva pod vodstvom Ante Šušnjara govori o malim nuklearnim reaktorima kao jednom od niskougljičnih rješenja za Hrvatsku. „Mali modularni reaktori nova su mantra elite koja u stvari nema namjeru rješavati ni energetsku ni klimatsku krizu, nego nudi taj ‘čarobni stapić’ iz neke dalje budućnosti, pa ima izgovor da ne radi na stvarnim rješenjima već danas, dok se kriza zahuktava“, smatra Zoran Tomić iz organizacije Greenpeace Hrvatska.
Ministarstvo gospodarstva je početkom veljače osnovalo radnu skupinu za nuklearnu energiju koja će, kako je najavljeno, raditi i na izradi studija i analiza potencijalnih lokacija za razvoj nuklearnih kapaciteta, bilo u obliku klasičnih nuklearnih elektrana ili malih modularnih reaktora (SMR).
Iz Ministarstva je tom prilikom priopćeno kako su se sudionici sastanka složili da mali modularni reaktori predstavljaju jedno od ključnih rješenja budućnosti u nuklearnoj energetici.
„Ova tehnologija omogućuje fleksibilniju, sigurniju i bržu implementaciju nuklearne energije u nacionalne energetske sustave, uz strože sigurnosne standarde i decentraliziran pristup opskrbi električnom energijom. Radna skupina će analizirati financijske i ekonomske aspekte SMR tehnologije u usporedbi s klasičnim velikim nuklearnim elektranama, kako bi se donijela najbolja odluka za Hrvatsku“, istaknuli su u Ministarstvu.
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar već je više puta govorio o tome kako računa na nuklearnu energiju. Na konferenciji „Energetika 2025 – Vizija energetske budućnosti Hrvatske“ krajem siječnja naglasio je da „male modularne svakako treba uzeti u obzir kao jedno od niskougljičnih rješenja za Hrvatsku“ te kako će „uskoro poduzeti konkretne korake.“
Planove Ministarstva na osnivanju radne skupine podržao je Ivica Jakić, predsjednik Udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka H2, koji je tom prilikom istaknuo da je izgradnja malih modularnih nuklearnih reaktora „rješenje za proizvodnju obnovljive energije za dobivanje zelenog vodika“, te da je „po europskoj taksonomiji i hrvatska taksonomija prihvatila nuklearnu energiju kao zelenu energiju“.
Ono što se navodi kao prednost malih modularnih nuklearnih reaktora je to što mogu predstavljati stabilan izvor energije, te se grade puno bliže mjestu potrošnje nego velike nuklearke.
„Masovna proizvodnja dramatično smanjuje njihovu proizvodnju i troškove certifikacije. Mala veličina također omogućuje praćenje potražnje za energijom uz dodavanje malih jedinica, bez rizika od prekomjerne proizvodnje. A SMR-ovi mogu biti dobro raspoređeni po cijelom teritoriju, s očiglednim smanjenjem gubitaka u prijenosu kako bi se snaga dovela do korisnika“, istaknuo je energetski stručnjak iz Italije Riccardo DeSalvo iz tvrtke Ultra Safe Nuclear-Italia u talijanskom parlamentu krajem veljače.
No, ono što ni ministarstvo ni zagovornici ove tehnologije ne spominju jest da ova tehnologija nigdje u Europi još nije u funkciji, a u cijelom svijetu postoje samo dva SMR reaktora u funkciji, jedan u Rusiji i jedan u Kini, prema podacima Svjetskog nuklearnog udruženja. Jedini javno dostupni podaci o učinkovitosti tih dvaju reaktora su iz 2022., a oni govore da je ta tehnologija suočena s problemima. Ruski reaktori KLT-40S koji se nalazi na brodu Akademik Lomonosov u 2022. godini postigli su faktore opterećenja od 26,4 posto i 30,5 posto, što je znatno manja učinkovitost od tradicionalnih nuklearnih reaktora, čiji se faktori opterećenja oko 80-90 posto. Reaktori u kineskoj nuklearnoj elektrani Shidao Bay između siječnja i prosinca 2022. reaktori radili su samo 27 sati od mogućih 8760 sati.
Šest europskih zemalja zasad ima projekte u „pred-investicijskoj“ fazi, što znači da su još daleko od realne procjene mogućnosti i koristi. Riječ je o Poljskoj, Češkoj, Švedskoj i Rumunjskoj, te izvan EU-a Velikoj Britaniji i Norveškoj, prema podacima Svjetskog nuklearnog udruženja.
Češka je, primjerice, provela javni natječaj na kojem je u rujnu 2024. odabrala britansku tvrtku Rolls-Royce SMR za svoj program malih modularnih reaktora. Prvi mali modularni reaktor (SMR) ČEZ planira u 2030-ima, na lokaciji u blizini postojeće nuklearne elektrane Temelin. Rolls-Royce SMR je dizajniran da bude snage 470 MWe, a tehnologija se temelji na malom vodenom reaktoru pod tlakom.
No, studija koju je za češki Heinrich Boell Stiftung, političku zakladu njemačkih Zelenih, izradio energetski stručnjak Stephen Thomas sa Sveučilišta Greenwich navodi kako se danas pod akronim SMR stavljaju reaktori različitih tehnologija i veličina, te da to tehnički nije jedinstvena kategorija. Iako su SMR-ovi definirani kao reaktori od 20-300 MW, danas se razvijaju i reaktori koji, iako označeni kao SMR-ovi, imaju kapacitet znatno veći od 300 MW.
Na primjer, očekuje se da će Rolls Royceov SMR proizvoditi 470 MW, što je otprilike veličine kao svaki od četiri reaktora u češkom Dukovanyju i veći od Fukushime Daiichi 1 (439 MW), jednog od reaktora koji se rastopio u nesreći u Japanu 2011. godine.
„Atribut ‘mali’ je u ovom slučaju pogrešan“, kaže Thomas.
Rumunjski projekt pak razvija američka kompanija NuScale koja je trebala izgraditi prvi takav reaktor u SAD-u. No, s vremenom se cijena udvostručila, a rok izvedbe pomaknuo za sedam godina, pa se njihov partner, UAMPS, opskrbljivač energijom iz savezne države Utah, povukao iz projekta u studenom 2023. Tada je NuScale otpustio trećinu zaposlenih, a vrijednost dionica se srušila. NuScale još nije upogonio svoj dizajn reaktora u matičnom SAD-u ni igdje.
Na probleme s precijenjenim rokovima izvedbe i potcijenjenim troškovima SMR-a upozorava i studija globalnog think-tanka Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu IEEFA iz svibnja 2024. koja je zaključila da su mali modularni nuklearni reaktori još uvijek „preskupi, prespori za izgradnju i prerizični kao odgovor na klimatsku krizu“.
„Ulaganje u SMR-ove oduzet će resurse od niskougljičnih i jeftinijih tehnologija obnovljivih izvora energije koje su danas dostupne i mogu značajno pogurati prijelaz s fosilnih goriva u sljedećih 10 godina“, navode autori David Schlissel i Dennis Wamsted.
Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje podsjeća kako je riječ o ideji koja je odbačena sedamdesetih godina prošlog stoljeća jer je bila preskupa, naime što je elektrana veća troškovi su niži, ali kako je svaki projekt velikih nuklearki ipak ispao preskup, s obzirom da se u praksi pokazalo da se za svaku veliku nuklearnu elektranu moraju razvijati posebne procedure, u opticaj se vratila ideja malih elektrana.
„Realno, ta tehnologija još ne postoji. Nije sasvim nemoguće da se razvije, ali smatram da to neće biti prije 2050. SMR-ovi zvuče kao odličan izgovor fosilnog lobija da se ništa ne radi, da bi se obećavalo nešto u dalekoj budućnosti dok istovremeno nastavljamo koristiti plin i druga fosilna goriva“, smatra Duić.
Sličnog je mišljena Zoran Tomić iz Greenpeace Hrvatska, koji navodi kako su „mali modularni reaktori nova mantra elite koja u stvari nema namjeru rješavati ni energetsku ni klimatsku krizu“.
„Nude taj ‘čarobni štapić’ iz neke dalje budućnosti, pa imaju izgovor da ne rade na stvarnim rješenjima već danas dok se kriza zahuktava. Procjene pokazuju da bi struja proizvedena iz takvih malih reaktora bila i triput skuplja od one koju već danas daju sunce i vjetar“, kaže Tomić te dodaje kako nije zanemariv ni problem nuklearnog otpada, koji Hrvatska još nije riješila ni za nuklearnu elektranu Krško, iako ista djeluje već četrdeset godina.
Iako je Hrvatska, primjerice, i dalje na dnu Europe po iskorištavanju energije sunca, iskorištavanje obnovljivih izvora energije ipak raste, pa je prošle godine instalirano 648 MW, što je usporedivo s dvije SMR nuklearke.
„Obnovljivi izvori su jedino rješenje koje imamo danas. Njihovo iskorištavanje ide presporo, no Hrvatska ima dovoljno projekata koji su spremni da postane 100 posto obnovljiva do 2030.“, zaključuje Duić.
Tomić pak ističe kako je obnovljiva energija i financijski isplativa jer cijene solara već godinama padaju i ulaganja se isplate već za 5-6 godina.
„Uz postojeće hidrocentrale, Hrvatska uz pomoć energije sunca i vjetra može postati samodostatna već do kraja ovog desetljeća. To je pravac u koji se ministar i vlada trebaju zagledati, a ne u skupe i riskantne nuklearne fantazije“, zaključuje Tomić.
