Pet godina nakon što je zakon to omogućio, Hrvatska nema ni jednu zajednicu obnovljive energije, a svega tri energetske zajednice. „To govori da smo nešto krivo napravili u prenošenju EU Direktive o obnovljivim izvorima energije“, kaže Enes Ćerimagić iz Zelene akcije. „Kada bismo u sljedeća dva mjeseca omogućili dijeljenje energije uvjeren sam da bismo do kraja godine imali desetke energetskih zajednica koje imaju održivi poslovni model“, kaže Goran Čačić iz Zelene energetske zadruge.
Gotovo pet godina nakon što je Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji to omogućio, Hrvatska nema ni jednu registriranu zajednicu obnovljive energije, a svega tri energetske zajednice, od kojih je tek jedna funkcionalna. Za usporedbu, Grčka ih ima 1700, a na razini Europske unije trenutno postoji više od 8.000 energetskih zajednica u koje je uključeno preko 1,5 milijuna građana. Plan REPowerEU ima za cilj postizanje jedne energetske zajednice po općini s populacijom većom od 10 000 stanovnika do 2025. godine, što Hrvatska nije ni počela ostvariti, a 2025. je prošla.
Energetske zajednice građana (EZG) i zajednice obnovljivih izvora energije (ZOIE) su bitan dio europske strategije demokratizacije energetskog sustava, to su vrste pravnih subjekata za udruživanje građana uvedene kao dio Paketa čista energija za sve Europljane još 2019. kako bi omogućile bilo kojem građaninu da izađe na tržište energije koje je bilo rezervirano samo za velike igrače no mogu okupljati i poslovne subjekte i javne ustanove. Također, one bi mogle pridonijeti postizanju energetske neovisnosti Hrvatske i povećanju udjela obnovljivih izvora.
„Energetske zajednice su savršena prilika za demokratizaciju energiju, a energija je jedno od najvažnijih pitanja za svakodnevni život. To što mi danas nemamo nijednu zajednicu obnovljive energije govori da smo nešto krivo napravili u prenošenju Direktive o obnovljivim izvorima energije u hrvatski zakonodavni okvir“, kaže Enes Ćerimagić iz Zelene akcije.
Zelena akcija je zajedno sa Zelenom energetskom zadrugom i Forumom energetskih zajednica u Hrvatskoj krajem siječnja u Zagrebu organizirala skup „Građanska energija – pokretanje promjene odozdo. Ususret dijeljenju energije!” kako bi upozorili i raspravili prepreke koje stoje na putu građanima da ostvare svoje zakonsko pravo sudjelovanja na energetskom tržištu.
Nadležni zakon se već mijenjao dva puta, a dok su za energetske zajednice definirani uvjeti, za zajednice OIE ne postoje čak ni propisani detaljni uvjeti na koje se načine ostvaruje njihova prvotna svrha.
„Nisu propisane ni odredbe kako bi se osigurao nadzor, nije propisano ni kroz koji organizacijski okvir se postiže okolišna korist, a ne financijska korist“, ističe Ćerimagić rezultate analize Zelene akcije o prenošenju Direktive o obnovljivim izvorima energije tzv. RED II, u hrvatsko zakonodavstvo.
Koliko je institucijama bitno ovo pitanje pokazuje i da je Hrvatska energetska regulatorna agencija HERA tek krajem 2025. donijela pravila o registru zajednica OIE koje su stupile na snagu 2. siječnja 2026.
Dok zajednica obnovljivih izvora energije fokus ima isključivo na obnovljivim izvorima, energetska zajednica građana šira kategorija. Energetska zajednica se primarno bavi električnom energijom, ali ona ne mora nužno biti iz 100 posto obnovljivih izvora iako je to u praksi najčešće slučaj. Zajednice mogu investirati u primjerice solarnu elektranu pa članovi dijele energiju, mogu investirati u zajedničke baterijske sustave ili postaviti vlastite punionice električnih vozila. ZOIE osim električne energije može proizvoditi i toplinsku energiju iz obnovljivih izvora. Članovi ZOIE moraju biti blizu postrojenja koje proizvodi energiju kako bi se potaknula lokalna samodostatnost, dok članovi EGZ-a mogu biti sa šireg područja, jer je naglasak na zajedničkom nastupu na tržištu, oni primjerice mogu zajednički prodavati viškove struje.
„Hrvatska nije izvršila obaveze određene Direktivom o obnovljivim izvorima energije. Odredbe direktive, koje predstavljaju obveze Hrvatske kao članice EU-a, u hrvatski su zakon samo prepisane, a ne prenesene na način da jamče jasan i provediv okvir za ostvarenje prava građana zajamčenih direktivom. Zainteresirani građani postoje i to nije razlog neosnivanja zajednica. Čak i da to jest razlog država ima obavezu stvarati poticajni okvir koji će zainteresirati građane da osnoviju ZOEI, a taj okvir očito ne postoji“, dodaje Ćerimagić.
Na razini EU-a energetske se zajednice smatraju ključnim za borbu protiv energetskog siromaštva jer omogućuju ljudima koji nemaju vlastiti krov, kao što su stanari u zgradama, da koriste jeftinu energiju iz zajedničkog postrojenja. Također, dijeljenje energije bi trebalo omogućiti niže cijene za korisnike jer ako trošite energiju unutar zajednice, na taj dio ne bi u teoriji trebali plaćati mrežnu trošarinu i poreze na isti način kao na kupljenu struju. Slovenija je tu znatno ispred Hrvatske, uvela je između ostalog model po kojem se energetske zajednice oslobađaju dijela mrežarine pa ne čudi da danas ima 200-tinjak zajednica obnovljive energije i energetskih zajednica.
No, HEP-ODS, jedna od karika u kočenju ove dobre ideje u Hrvatskoj, već dvije godine ne omogućuje građanima zakonsko pravo dijeljenja energije. O tome je krajem godine u Saboru upozorila zastupnica iz Možemo! Dušica Radojčić. Upravo je dijeljenje energije ključ za uspjeh energetskih i zajednica obnovljivih izvora energije jer omogućuje da primjerice električnu energiju proizvedenu na krovu jednog susjeda ili na lokalnoj zgradi javne namjene troši drugi susjed.
„Imamo najkompliciraniji proces registriranja energetskih zajednica u EU-u. Potrebno je proći 18 koraka, predati niz dokumenata i platiti 995 eura. Mora imati zaposlenu osobu što je u startu prepreka za manju zajednicu koja bi okupljala nekoliko kućanstava. No, unatoč probijanju kroz sve barijere dijeljenje energije nije im još omogućeno, a to je glavna motivacija za osnivanje energetskih zajednice. Za to je odgovoran HEP-ODS koji je točka otpora, a nitko ne zna zašto. Tehničke zapreke ne postoje“, rekla je Radojčić koja je kao predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša od HEP-ODS-a i nadležnog Ministarstva gospodarstva zatražila jasan plan kada će dijeljenje energije biti omogućeno.
Iz HEP-ODS-a dobila je odgovor kako je „trenutno u tijeku prilagodba informatičkog sustava HEP ODS-a potrebnog za integraciju energetskih zajednica građana i skupnih aktivnih kupaca, odnosno omogućavanje potpune podrške sustavu dijeljenja energije“.
Naglasili su kako je riječ o „složenoj prilagodbi“ koja je trebala biti spremna za inicijalna testiranja s energetskim zajednicama i opskrbljivačima u prosincu te nakon prilagodbe sustava zajednica i opskrbljivača i uspješnih integracijskih testiranja „spremna za produkcijski rad tijekom prvog tromjesečja 2026. godine“.
No H-Alteru iz HEP-ODS-a do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili hoće li do toga uistinu doći. Također, odgovor nismo na ovo pitanje nismo dobili ni iz Ministarstva gospodarstva. Slovenija je to, za usporedbu, omogućila još 2019.
„Građani Hrvatske su zakinuti. Da u sljedeća dva mjeseca omogućimo dijeljenje energije uvjeren sam da bismo do kraja godine imali desetke energetskih zajednica koje imaju održiv poslovni model“, kaže Goran Čačić iz Zelene energetske zadruge ZEZ.
Ta je zadruga i potaknula osnivanje sestrinske zadruge ZEZ Sunce koja je pak provela prve primjere građanske energije u Hrvatskoj. 127 članova zadruge su danas vlasnici solarne elektrane na krovu gradske tržnice u Križevcima. ZEZ Sunce će se pokušati registrirati kao prva zajednica obnovljive energije u Hrvatskoj, najavili su.
Iako Forum energetskih zajednica danas okuplja 17 inicijativa s više od 250 članova, od zasad tek tri formalno registrirane energetske zajednice uspješno radi tek Energetska zajednica Sjevernog Jadrana koja djeluje na području Kvarnera i Istre od 2023. te ima 27 članova. Devet su vlasnici postrojenja za proizvodnju energiju, a 18 su korisnici. Oni se bave i testiranjem raznih rješenja, primjerice kako se podaci s pametnih brojila članova mogu koristiti za obračunsko dijeljenje energije unutar HEP-ovog sustava.
Još nisu registrirani kao energetska zajednica, ali i Energetska zajednica Novi otok s Korčule u praski obavlja tu funkciju. Tako pomažu članovima da po nižim cijenama nabave opremu za solare, postavili solarnu elektranu na krov škole, izradili Agendu za energetsku tranziciju otoka Korčule, dokument koji mapira kako otok može postati 100 posto energetski neovisan koristeći sunce, vjetar i biomasu. Energetske zadruga imaju i otoci Krk i Cres, a udruga Pokret otoka aktivno radi na edukaciji i poticanju uspostavljanja energetskih zajednica na otocima.
„Interes građana sigurno postoji, no pitanje je postoji li interes zakonodavaca na nacionalnoj razini. Ono što vidimo je da postoji ogroman otpor donositelja odluka prema obnovljivim izvorima energije, a još veći prema energetskim zajednicama. Ono što je u praksi očito je da našu državu ne vode najstručniji ljudi u zemlji“, zaključuje Zoković.
To potvrđuje i činjenica da u Hrvatskoj ne postoje nikakvi formalni poticajni mehanizmi, tehnički, pravni ili financijski, usmjereni na energetske zajednice i projekte građanske energije, kao što je to recimo u Sloveniji, Austriji, Češkoj ili Nizozemskoj. Interesi građana, energetske neovisnosti i razvoja obnovljivih izvora energije su u potpunosti gurnuti na marginu i očito mnogima nisu u interesu.
Tri ključne točke
Zelena akcija, Zelena energetska zadruga i Forum energetskih zajednica ističu kako su za značajan porast broja projekata energetskih zajednica i dobrobiti ključne točke:
- Proces registracije energetskih zajednica treba biti jednostavan, provediv, priuštiv i ekonomičan.
- Dijeljenje proizvedene energije treba biti omogućeno u praksi i to na jednostavan i ekonomičan način.
- Za uspješnu uspostavu i održiv rad zajednica potrebno je uspostaviti paket tehničkih i financijskih potpornih mehanizama, ukinuti administrativna ograničenja i dati jasnu uputu
oko potrebnih koraka za osnivanje.
