Dok zagrebačka vlast odbacuje Bandićev model Građanskog odgoja i obrazovanja i razvija vlastiti, u Bjelovaru je nakon početnog interesa za preuzimanje riječkog modela nastupio muk, a riječka gradonačelnica u razgovoru za H-Alter poručuje da neće revidirati program koji je ondje pionirski uveden prije deset godina. GOO je danas, u većini gradova u Hrvatskoj, zapravo ukliješten između opstrukcije desnice i nebrige ljevice koja kao ga je pustila niz vodu onog trenutka kad više nije mogao poslužiti kao moneta u političkim nadigravanjima.
Kad je Tomislav Tomašević postao novi gradonačelnik Zagreba, osim financijskog deficita na koji se često žalio, dočekali su ga i neočekivani viškovi. Jedan od njih zvao se “Program Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole Grada Zagreba” kojeg je Možemo! naslijedio od prethodnika Milana Bandića. A GOO bio je dio izbornog obećanja Možemo! i sigurno ga nisu zamišljali po Bandićevu kroju.
Bandić je izradu koncepcije GOO-a u rujnu 2020. godine povjerio osobi specijaliziranoj za teme vjere i vjeronauka Nevenki Lončarić Jelačić, koja je dugi niz godina radila kao viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Nevenka Lončarić Jelačić bila je i ostala svjetlosne godine daleko od Možemo! – nalazila se i na izbornim listama koalicije okupljene oko udruge U ime obitelji Željke Markić, kao članica rigidne i konzervativne stranke Hrast na izborima za Sabor 2020. godine doživjela je debakl sa 50 glasova.
Da je preuzeo GOO iz Bandićeve ere Tomašević je mogao odmah spakirati stvari i otići kući. Pomoglo je što su stručnjaci analizirajući taj koncept unisono konstatirali: neupotrebljiv.
“Kad vidite taj kurikulum”, kako nam je rekao jedan od naših sugovornika, “morate se zapitati kakve on veze ima s normalnim GOO-om, posvađan je s idejom građanskog”.
Premda su se u Rijeci tada pohvalili da je Zagreb zainteresiran za preuzimanje njihova, riječkog modela GOO-a kojega je vlast spremno darovala besplatno, a to znači program, udžbenike i edukaciju, gradonačelnik Tomašević ipak se odlučio za svoj vlastiti put i program. Formirao je svoju radnu skupinu i na čelo Povjerenstva za uvođenje Građanskog odgoja i obrazovanja imenovao Tomislava Reškovca, uglednog profesora filozofije i etike, široj javnosti poznatog kao jednog od članova stručne radne skupine za cjelovitu kurikularnu reformu, što ju je nekoć vodio Boris Jokić. Reškovac je sa 11 kolega osmislio “Zajednicu aktivnih građana” (ZAG), zagrebačku inačicu Građanskog odgoja i obrazovanja.
“Ok bi bilo i da su preuzeli riječki model, nema silnih razlika između njih, ne treba gledati zagrebački i riječki kao konkurentske, nego kao komplementarne programe. Kao što je rekao jedan kineski vođa: nije važno koje je boje mačka, važno je da lovi miševe, tako niti jedan program GOO-a nema ekskluzivitet”, priča Tomislav Reškovac i prisjeća se kako je “u prvoj fazi naša uloga bila koncipirati program i napraviti kurikulum; u školskoj godini 2022./23. započeo je pilot projekt u ograničenom broju škola, njih 20, koje su radile po njemu. Do ljeta 2023. godine Sveučilište u Rijeci napravilo je evaluaciju, na temelju koje je kurikulum dorađen”.
Broj nastavnih sati za GOO je fleksibilan, maksimalno 70 sati godišnje, ali nije sveto pismo, može ih biti i 35 sati; ne mora se održavati ni svaki tjedan, učenici mogu raditi u kondenziranim blok satima; koncipiran je tako da nije zatvoren u učionici, može se održavati u parku, muzeju, cesti… Ove školske godine u programu je 80 škola, od čega je 60-tak osnovnih, a ostalo su srednje.
Uspjeh što je GOO u Zagrebu naišao na pozitivan odaziv premda to u velikoj mjeri ovisi o faktoru vremena kao jednom od važnih resursa u obrazovanju, Reškovac pripisuje ozbiljnosti gradske vlasti. Pod time misli na financiranje honorara nastavnika ako im GOO ne ulazi u satnicu, stručne edukacije, a svaka škola u kojoj se provodi ZAG dobije poseban budžet od 700 eura za troškove svojih projekata.
GOO ne smije biti usputni eksces
Što je ZAG donio učenicima, pitamo Reškovca, a on opisuje: “Stavljeni su u situaciju da mogu samostalno, naravno uvijek uz pomoć učitelja, prema svojem uzrastu razmišljati što u tom svijetu u kojemu žive nije ok; stavlja ih se u situaciju da mogu prepoznati neki problem, samostalno ga istražiti, raspraviti i pokušati formulirati načine na koje bi se moglo doprinijeti njegovom rješavanju; potom da nauče mehanizme zagovaranja i promoviranja nekih svojih ideja. Ukratko, da nauče sve one elemente koji se obično zovu aktivno demokratsko građanstvo; da budu građani, a ne podanici, senzibilizirani za ustavne, demokratske vrednote, tolerantan odnos prema manjinama, drugačijima.”
Reškovac se slaže kako bi uvođenje GOO-a u sve škole na nacionalnoj razini bilo prilično zahtjevno, pa se model koji zagovara vladajuća stranka, kao međupredmetne teme, koja ne obvezuje previše, čini kao najjednostavnije rješenje, ali naglašava i da takav pristup ne funkcionira. “U našim školama međupredmetne teme nisu nešto prirodno, nastavnici ih vide kao napor, jer im je kurikularna jezgra toliko zahtjevna da nemaju prostora ni za što drugo”, kaže Reškovac, i dodaje: “Optimalno bi bilo da imate kombinaciju ta dva načina; kao međupredmetni u različitim predmetima, tamo gdje to ima smisla, u matematici baš i nema, ali da se onda uz to uspostavi predmet koji bi obuhvatio sve učenike, a ne samo na dobrovoljnoj bazi.”
Po njemu, “važno je da se stvari dalje razvijaju prirodnim tempom. I da se u jednom trenutku nađe mjesto za takav program koji se više neće doživljavati kao neka vrsta izvanrednog ili usputnog ekscesa nego kao vrijedna konstanta.”
GOO je danas, u većini gradova u Hrvatskoj, zapravo ukliješten između opstrukcije desnice i nebrige ljevice koja kao ga je pustila niz vodu onog trenutka kad više nije mogao poslužiti kao moneta u političkim nadigravanjima. Bivša SDP-ova gradonačelnica Siska, aktualna saborska zastupnica Katarina Ikić Baniček ignorirala je naše opetovane pozive – GOO je se više ne tiče, nema što o njemu reći, premda je novinare rado ugostila u svojem uredu kad je uvodila GOO ističući ga kao svoju zaslugu. Kad smo je zamolili da ispriča iskustvo Siska koji je bio jedan od prvih gradova koji je preuzeo riječki model, odšutjela je. Možda zato što ga je prihvatio i novi gradonačelnik Domagoj Orlić pa ne bi mogla reći da HDZ uništava mlade nakon njezina odlaska.
Bjelovarska gradska vlada: “Nastavnici nisu zainteresirani”; Nastavnici: “To nije istina”
I oni gradovi koji su prvotno iskazivali interes za GOO-om, s promjenom vlasti su reterirali, pogotovo ako je ona donijela koalicijske partnere HDZ-a. Jedan od takvih je Bjelovar – premda je prethodna vlast kontaktirala Riječane, nastao je tajac kad je vlast preuzeo HSLS-ov Dario Hrebak, čuvar HDZ-ove većine u Saboru.
Voditeljica Odjela za odnose s javnošću, protokol i međunarodnu suradnju Kristina Turković Lovrić potvrdila nam je da se, prema uvidu u dokumentaciju Grada Bjelovara, raspravljalo o uvođenju GOO-a u bjelovarske osnovne škole na Gradskom vijeću još 2016. godine, u vrijeme prethodnog gradonačelnika, dakle prije mandata sadašnjeg gradonačelnika Darija Hrebaka. “Tada je navodno postojala inicijativa da se građanski odgoj uvede kao slobodna aktivnost, no nakon toga niti jedna od osnovnih škola nije na svojim sastancima, odnosno kroz svoje školske procese, pokrenula pitanje uvođenja tog programa”, ustvrdila je voditeljica.
Svejedno je zaključila: “Grad Bjelovar pritom nije zatvoren prema toj temi. Ukoliko za nju postoji interes naših osnovnih škola, spremni smo je staviti na stol i razgovarati o mogućnostima njezina uvođenja – kao i o svemu drugome što je u interesu naše djece. Ono što znamo sa sigurnošću je da se vrednote građanskoga odgoja u osnovnim školama provlače kroz mnoge predmete, a ponajviše na satovima razrednika, tako da djeca zasigurno nisu uskraćena u tom pogledu”.
Gongova koordinatorica edukativnih programa Milica Bogdanović ne tako davno inicirala je sastanak s ravnateljima škola i predstavnicima Grada u Bjelovaru na kojemu se raspravljalo o mogućnosti da Grad uvede GOO. Njezino iskustvo govori: “Politička volja je presudna, a u ovom slučaju Grad se izjasnio da ne mogu nametati politike, predmete, sadržaj. Kako su drugi gradovi mogli, Rijeka, Sisak, Pula, Zagreb? Generalno gledano, građansko obrazovanje je u cijeloj zemlji marginalizirano i često ovisi o volji i entuzijazmu nastavnika.”
Jedna od nastavnica koja radi u jednoj bjelovarskoj osnovnoj školi, koja je željela ostati anonimna, kaže da se dio nastavnika koji bi rado otišao na edukacije i otvorio set tema iz GOO-a jednostavno osjeća osamljeno. Uz sva ograničenja i opterećenja, naglasit će ona, ne možete uvoditi novi predmet bez stvarne podrške ravnatelja i gradske vlasti. “A nije da ga ne bismo rado imali”, tvrdi.
Otkazuje sastanak zbog Obersnela
Novinarsko istraživanje razotkrilo je da su i ljevica i centar preuzeli isti HDZ-ov gard i zazor prema GOO-u. Marija Japundža Broznić, privremena pročelnica riječkog Ureda za odgoj, obrazovanje, tehničku kulturu i mlade, nakon objave prvog, uvodnog teksta o tome kako je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel “prošvercao” GOO kao zaseban predmet na mala vrata iskoristivši činjenicu da su osnovne škole u ingerenciji lokalne vlasti koja ima pravo inovirati izvanastavne aktivnosti bez blagoslova Ministarstva znanosti i obrazovanja i kako je zadržan i nakon pada SDP-ove vlasti, u trenutku kad smo već imali dogovoren termin za nastavak razgovora u Gradu Rijeka, sve je otkazala.
Nazvala nas je jer je “morala izraziti svoje nezadovoljstvo” prvim tekstom. “Ostala je neugodno iznenađena” što je u njemu “toliko prostora dobio bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, a gradonačelnica Iva Rinčić samo par redaka. Da je znala da će ona sama kao privremena pročelnica biti protuteža Obersnelu, odbila bi sudjelovati!” (Premda je taj dojam daleko od istine.)
Požalila se, jer ona “želi razgovarati o budućnosti, o novim projektima koje pokrećemo, a koji se nastavljaju na teme iz Građanskog odgoja i obrazovanja”. Nije prihvatila naše argumente da je tema serijala bilanca desetogodišnjeg uvođenja GOO-a koji je rođen u Rijeci, a ne planovi nove riječke gradske vlasti. Umjesto toga, stigao nam je mejl sljedećeg sadržaja: “Koristim priliku zahvaliti se na razgovoru te zamoliti da nastavak komunikacije po pitanju 10 godina provedbe Građanskog odgoja i obrazovanja usmjerite na druge sugovornike. Kolegicu Golob (Lana Golob, voditeljica riječkog programa koja je odigrala veliku ulogu, op.au) sam još jednom pitala za sudjelovanje, međutim nije u ovom trenutku spremna sudjelovati.”
Možda je upravo ta lakoća s kojom je pročelnica otkazala već dogovoreni sastanak, najbolja ilustracija zašto GOO treba imati; možda bi na tim satovima načuli malo gradiva koje bi ih podučilo svijesti o odgovornosti javnog posla.
Oni koji misle da je GOO ljevičarska podvala nisu čitali Ustav
Zato nas je u svom uredu primila njezina šefica, riječka gradonačelnica Iva Rinčić koja će priznati da je očekivala da će se riječki model u deset godina snažnije učvrstiti u Hrvatskoj; GOOD inicijativa barata s podatkom od tek osam posto škola u koje je uveden. Ona je kao nova gradonačelnica sve ugovore naslijedila, nema, kaže, nažalost, novih s novozainteresiranim gradovima.
Kakvo je jamstvo da GOO u Rijeci neće doživjeti sličnu sudbinu kao zdravstveni odgoj koji, pod pritiskom koalicijskih partnera, ide u reviziju? Hoće li popustiti, budu li partneri inzistirali da se mijenja koncepcija, kao što jesu za zdravstveni, pitamo Rinčić. Ona uzvraća:
“Jamčim da se GOO neće revidirati. Tema GOO-a uopće nije bila na dnevnom redu, nisam čula nikakve prijepore, ni od partnera niti od riječke javnosti. Ne bih se složila da je to popuštanje. Možda do javnosti nije došla cjelovita informacija: nama je i od same radne skupine koja je prije pet godina izradila program zdravstvenog odgoja došao prijedlog inoviranja sadržaja s obzirom na neke nove teme, poput lijekova za mršavljenje, umjetne inteligencije, digitalne ovisnosti. Prijedlog te radne skupine bio je da se pokrene revizija kurikuluma. Ista radna skupina koja je pripremala kurikulum radit će i na izmjenama, nema intervencije od strane politike.”
“Našem gradu i društvu treba GOO, postoji i politička volja i odluka da se provodi i dalje promovira u što više sredina i dat ćemo sve od sebe da ga očuvamo”, obećava gradonačenica Rinčić. “Mi živimo u trećem gradu po veličini u Hrvatskoj, različiti smo, i politički i svjetonazorski, različiti smo i u našem Gradskom vijeću, ali vjerujem da programi poput ovog imaju nadstranačku težinu i mogli bi zaživjeti i u drugim gradovima. Ništa se nije promijenilo s promjenom vlasti što se tiče GOO-a, i vjerujem da će nadživjeti i mene, i buduće gradonačelnike.”
Izvršnoj vlasti, reći će samoironično, sigurno bi lakši bio minimalistički koncept demokracije, ali lakše nije nužno i ispravnije, a i sami građani tjeraju na participativni: “Jako je dobro da se u teme koje ih se izravno tiču, poput komunalnih problema, javnog prijevoza, uključe i sami građani. Aktivna javnost zahtjeva puno vremena i strpljenja, ali istodobno te i potakne da važeš svoje odluke, premda bi ponekad bilo lakše donijeti odluku bez neprekidnog testiranja.”
Gotovo svakoj vlasti u određenoj mjeri godi da ima poslušne građane koji će naprosto provoditi njezine politike, poentirat će profesor Reškovac dileme oko GOO-a u Hrvatskoj, i ocijeniti: “U nekim zemljama koje obično imaju ono što nazivamo demokratskom kulturom to se ne vidi kao ideal, ali mi još uvijek ne živimo u takvoj zemlji. Kod nas je GOO gotovo redovno jedno od poprišta kulturnih ratova. Ne tako mali broj ljudi u ovoj zemlji misli da je GOO ljevičarska podvala, što naprosto govori o tome da nikada nisu pročitali Ustav zemlje u kojoj žive, pogotovo ne preambulu u kojoj se govori o najvišim vrednotama ustavnog poretka kao što su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. I zato se vlast koja pokušava održati nekakav ekvilibrij nerado upušta u uvođenje GOO-a.”
Gotovac: Ljevica potiče urbani fašizam
Može li GOO postati oružje protiv stranaka na vlasti, mogu li educirani građani okrenuti leđa onima koji su im omogućili da steknu znanja i nauče raspoznavati krivo od pravog, pravedno od nepravednog? Kad bismo sudili po recentnom događaju, štrajku ZET-a i Čistoće, po količini otpora i bijesa, neobičnom preokretu u kojemu su deklarirani ljevičari sindikaliste pribili na stup srama kao arogantne, nerazumne, preplaćene uhljebe, jako smo daleko od toga.
Viktor Gotovac, profesor radnog i socijalnog prava, bivši SDP-ovac, neugodno je iznenađen što zagrebačka vlast nije niti pokušala odglumiti fair odnos u pregovorima sa sindikatom. Smatra da je štrajk u Zagrebu i njegovo uspješno gušenje “odraz fantastičnog PR-a, jasan znak da živimo PR, a ne politiku, da smo ušli u mračno razdoblje u kojemu se ljevica izgubila i iznevjerila vrijednosti”.
Gotovca je štrajk i odnos prema njemu asocirao na knjigu Proizvodnja neprijatelja Pierrea Conesa koja podučava kako se inducira neprijateljski odnos prema konstruiranom neprijatelju, a za to su ovaj put, suprotno lijevim vrijednostima, poslužili sindikati i radnici Čistoće i ZET-a, uz asistenciju dobrog dijela medija koji su odradili prljav posao za zagrebačku vlast.
Profesor Gotovac je uvjeren da na političkoj sceni u Hrvatskoj postoje samo dvije političke snage, a to su HDZ i Možemo!, SDP više ne postoji: “Možemo! je instrumentalizirao štrajk za svoj rast, probudio u građanima sve najgore, štrajk je poslužio da svi shvate da SDP-a više nema i pogurne Tomaševića na prvo mjesto, o čemu svjedoči i anketa prema kojoj SDP pada, a Možemo! raste. Tomašević je htio pokazati odlučnost, nije iskazivao stvarnu volju za dogovorom i ulogu neprijatelja namijenio je sindikatima, što pokazuje narav te vlasti; gradonačelnik je puno prerano postao pragmatik. Prelako se zaboravilo da je ključna stvar u sindikalnoj borbi ne pravda nego plaća za koju se izboriš. U javnom prostoru prema štrajkašima je dominirao lijevi urbani fašizam; sugeriralo se da su to dotepenci iz Bosne, šta bi oni htjeli…”
Možemo! je iskoristio sklonost novinara prema njima kao lijevoj opciji, kao i činjenicu da su sami novinari potplaćeni i dosta im je svega, analizira Gotovac, i zaključuje: “Ukratko, Možemo! je odigrao taktički izvrsno, ali strateški loše jer je sindikat pretvorio u neprijatelje, što je za lijevu opciju rizično i neodgovorno, kao što je i gradnja dva nepotrebna stadiona u Zagrebu. Odnos prema štrajkašima, eskalacija mržnje prema njima, ozbiljno je uzdrmao progresivnost lijeve ideje i vodi općoj rezignaciji da su svi isti, što će premijer Andrej Plenković, kojemu je Tomašević dao alibi da u pregovorima s javnim službama ne popušta, sigurno dobro iskoristiti.”
Tekst je dio serijala „Deset godina građanskog odgoja djevojčica i dječaka u Hrvatskoj“ i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije na temelju provedenoga Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti.
