Sabor je izglasao novi saziv Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, tijela koje nadzire zakonitost njihova rada. Većina članova ponovno je imenovana, a među njima je i bivši agent SOA-e kojemu je ovo treći mandat zaredom. Vijeće godinama trpi kritike jer gotovo nikada ne utvrđuje nezakonitosti u radu tajnih službi – u prošlom mandatu nije ih utvrdilo nijednom. Dio odgovornosti za takvo stanje snosi i opozicija predvođena SDP-om, koji godinama predsjeda saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Sigurnosno-obavještajni aparat razmahat će se onoliko koliko mu je dano prostora. Da bi im se manevarski prostor suzio i smanjio prostor za zloupotrebu, barem deklarativno su ustrojene nekakve norme i sistemi nadzora obavještajnih službi.
U samom fotofinišu pred ljetnu stanku, zastupnici Hrvatskog sabora su na četverogodišnji mandat izglasali novi saziv sedmeročlanog Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, bez značajnijeg interesa javnosti. Uz stručni i parlamentarni, spomenuto Vijeće trebalo bi biti jedan od tri stupa nadzora obavještajnih agencija. Taj građanski stup nadzora mora biti potvrđen od tog istog parlamenta i provjeren od strane SOA-e koja bi trebala tom istom Vijeću polagati račune u slučaju potencijalne zloupotrebe ovlasti obavještajne službe.
Takvim je okvirima ograničeno tijelo kojemu građani mogu prijaviti, primjerice, da ih obavještajci prisluškuju, ako imaju sumnje. Vijeće tada treba provjeriti je li rad obavještajaca u skladu sa zakonom, koji za svako tajno prikupljanje podataka traži prethodnu dozvolu Vrhovnog suda.
Nova tura, ista garnitura
Ovaj stup naizgled neovisnog mehanizma civilnog nadzora kratkotrajno dospijeva pod povećalo javnosti tek svake četiri godine, kada mediji izvještavaju o poduljim popisima zainteresiranih za poziciju člana Vijeća ili kad su u pitanju kontroverze kojih je bilo nekoliko u dvadesetak godina postojanja Vijeća. Ovlasti vijeća ograničene su zakonom, a o njegovu radu javnost zbog prirode posla uglavnom saznaje tek iz šturih godišnjih izvješća.
Za predsjednika Vijeća odabran je profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Kristijan Kotarski. Novopečeni predsjednik je i sam u intervjuu za tportal neki dan natuknuo potrebu širenja ovlasti Vijeća. Za širenje ovlasti, naravno, čeka se zakonodavac koji ne pokazuje višak volje za kontrolom sigurnosnog aparata. Opozicija, u tom kontekstu, pokazuje se idealnim partnerom režimskih struktura.
Ostatak Vijeća ostao je gotovo isti kao u prošlom mandatu: ponovno su izabrani prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti Dr. Franjo Tuđman, Gordan Akrap, inspektor elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti Eduard Briški, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski, tajnik saborskog Odbora za lokalnu i područnu samoupravu Mile Štefanac te nastavnik povijesti Mihael Puljić. Kao novi član Vijeća izglasan je odvjetnik i bivši član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Davorin Ivanjek.
Da rad Vijeća ne predstavlja značajno financijsko opterećenje za državni proračun pokazuju i podaci koje nam je Hrvatski sabor dostavio temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naknade predsjedniku i članovima Vijeća tijekom posljednjeg mandata iznosile su oko 63 tisuće eura u 2023., 85 tisuća u 2024., 116 tisuća u 2025. te nešto manje od 39 tisuća eura u prvim mjesecima 2026. Istodobno su putni troškovi svih članova u cijelom razdoblju iznosili manje od pet tisuća eura. Iako je jasno da se ne radi o nezanemarivim iznosima po članu Vijeća, riječ je o tijelu koje funkcionira s razmjerno skromnim resursima, unatoč zadaći nadzora zakonitosti rada sigurnosno-obavještajnih agencija.
Špijun u redovima građanskih nadzornika
Osim što potencijalni kandidati moraju proći sigurnosnu provjeru tajne službe i ne smiju biti visoki stranački dužnosnici, jedini uvjet za članove Vijeća jest da budu visokoobrazovani, pri čemu po jedan član mora biti diplomirani politolog, jedan pravnik i jedan inženjer elektrotehnike. Da bi bio odabran, ne predstavlja prepreku ni činjenica da je pojedini kandidat svojedobno mogao biti upravo dio te službe koju treba kontrolirati.
Tako je i u ovome mandatu članom Vijeća imenovan Gordan Akrap, čovjek s dvadesetogodišnjim iskustvom rada upravo u redovima tajnih službi. Budući da je već bio imenovan u sazivu iz 2018. te u aktualnom sazivu iz 2022., ovo će mu biti treći uzastopni četverogodišnji mandat, na kraju čijeg bi trebao brojati ukupno dvanaest godina službe u njemu. Zakon dopušta ponovno imenovanje i ne propisuje ograničenje broja mandata.
Tijelo koje bi, dakle, trebalo predstavljati građanski nadzor nad tajnim službama već se treći mandat oslanja na čovjeka koji je dobar komad profesionalnog života proveo upravo u sustavu koji nadzire.
“Dobra strana tog pristupa je da u Vijeću imate osobu koja poznaje sustav iznutra. Ukoliko su motivi te osobe da uistinu radi nadzor nad mogućim nezakonitostima, tada iskustvo može pomoći radu Vijeća”, kaže u kratkom razgovoru za portal bivši član Vijeća Gordan Bosanac.
“Loša strana je da ta osoba mora nadzirati svoje bivše kolege i može se nalaziti u konstantnom sukobu interesa. Zato ja nisam zagovornik tog pristupa da bivši ljudi iz sustava nadziru sustav”, smatra Bosanac. Prema njegovu mišljenju, umjesto oslanjanja na bivše djelatnike službi, prikladnije bi bilo da se članovima Vijeća nakon izbora osigura sustavna edukacija o radu sigurnosno-obavještajnog sustava.
Dodatno pitanje otvara i postupak izbora članova Vijeća. Naime, svi kandidati prije imenovanja moraju proći sigurnosnu provjeru kako bi mogli pristupati klasificiranim podacima, a provjeru provodi upravo Sigurnosno-obavještajna agencija. Služba sigurnosno provjerava osobe koje će kasnije sudjelovati u nadzoru njezina rada. Bivši član Vijeća Bosanac, međutim, smatra da je takav postupak u načelu opravdan.
“Članovi Vijeća moraju proći sigurnosnu provjeru jer dolaze u doticaj s klasificiranim podacima. Ne bi bilo dobro da u Vijeće bude odabrana osoba koja ne zadovoljava uvjete sigurnosnog certifikata”, smatra Bosanac. Dodaje kako bi eventualna zlouporaba sigurnosnih provjera bila osporiva na sudu te da nije upoznat sa slučajem u kojem je SOA neutemeljeno eliminirala kandidata.
Režimska opozicija
U kratkotrajnoj saborskoj raspravi sudjelovao je Josip Jurčević ispred Mostovog kluba zastupnika, govoreći s desnih pozicija uglavnom o zločinima jugoslavenskih tajnih službi i onome što vidi kao kontinuitet istih u sadašnjem režimu.
Zatvorenost debate o izboru članova Vijeća kritizirala je prilikom saborske rasprave Dalija Orešković. Istaknula je i to da “sustav građanske kontrole nad radom tajne službe ne funkcionira”, osvrnuvši se, između ostaloga, i na spomenuti dvostruki ili trostruki reizbor članova Vijeća.
“Drugim riječima, HDZ-u je bez ispaljenog metka dopušteno da formira Vijeće za građanski nadzor SOA-e taman po svojoj mjeri”, izjavila je Orešković.
Parlamentarna nominalna ljevica nije sudjelovala u raspravi.
Hrvatski zakon slijedi europsku praksu prema kojoj u parlamentarnom nadzoru nad obavještajnim službama važnu ulogu ima oporba kako bi se osigurala dodatna neovisnost od izvršne vlasti. No kritičari upozoravaju da se ta institucionalna mogućnost u Hrvatskoj rijetko pretvara u stvarni politički nadzor.
Iako je SDP godinama predsjedavao saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, pitanje rada obavještajnih službi nikada nije postalo jedna od njegovih prepoznatljivih političkih tema, niti je tijekom razdoblja kada je obnašao vlast pokrenuta ozbiljnija reforma sustava nadzora.
Upravo SDP-ov Ranko Ostojić predsjedava matičnim Odborom, no ni u oporbi ni na vlasti nije ozbiljnije otvorio pitanje reforme nadzora nad obavještajnim službama. Indisponiranost je, u najmanju ruku, razlog zašto ga upućeni sugovornici s kojima smo neslužbeno razgovarali karakteriziraju kao režimskog čovjeka bliskog strukturama i bivšim šefovima službi, odnosno kao fiktivnog opozicionara u službi režima.
Prije Ostojića, na čelu odbora je bio Siniša Hajdaš Dončić. U srpnju 2022., na sjednici o imenovanju novog saziva Vijeća, zastupnica Sandra Benčić je pitala je li Vijeće ikad propitivalo sukob interesa Davora Franića, nekadašnjeg predstojnika ureda ravnatelja SOA-e, čije su poslovne veze s poduzetnicima bliskim Pavlu Vujnovcu tada istraživale Novosti. Hajdaš Dončić, novopečeni koalicijski pajdaš Sandre Benčić, istoj je zastupnici izrijekom odgovorio da to pitanje nije u djelokrugu Vijeća. Benčić – i sama svojedobno predmet neovlaštene sigurnosne provjere od strane službi, što je potvrđeno na sudu – tada se s time nije složila.
Može li se bez ovakvog Vijeća?
Da se doista može sugerira i činjenica da je Vijeće na ljeto 2018. konstituirano nakon dvije i pol godine pauze jer je mandat prethodnog saziva istekao krajem 2015., a novi članovi imenovani su tek u srpnju 2018. Kao i kod mnogih drugih stvari vezanih uz rad i kontrolu sigurnosno-obavještajnih agencija, javnost ne zna previše o razlozima ovog institucionalnog vakuuma.
U tom pogledu, osobito je zanimljiva i napomena iz godišnjeg izvješća Vijeća za 2021. u kojemu je odbijen zahtjev studentice na Pravnom fakultetu u Zagrebu da se za potrebe pisanja diplomskog rada dostave “podatci o razlozima neobjavljivanja izvješća o radu Vijeća za razdoblje od 2011. do 2015. godine” što je odbijeno argumentom da su “podatci klasificirani određenim stupnjem tajnosti”.
Jedna od najvažnijih kritika upućenih Vijeću jest činjenica da – barem koliko je moguće rekonstruirati iz šturih klasificiranih godišnjih izvješća – Vijeće rijetko kada utvrđuje nezakonitosti u postupanju tajnih službi.
U nijednom od četiri godišnja izvješća iz prošlog mandata nije vidljivo da je Vijeće utvrdilo ijednu nezakonitost ili nepravilnost u radu tajnih službi.
Od ukupno 26 predmeta u kojima je Vijeće u ovom mandatu izlazilo na teren radi nadzora agencije, u šest slučajeva potvrđeno je da je agencija doista nešto poduzela prema toj osobi. Najčešće su u pitanju bile mjere tajnog prikupljanja podataka. U preostalih je dvadeset Vijeće utvrdilo da agencija prema podnositelju uopće nije postupala. U šest potvrđenih slučajeva, Vijeće nikad nije ocijenilo da je postupanje bilo nezakonito, samo je potvrđeno njegovo postojanje.
Gordan Bosanac, koji je u javnim nastupima povodom istog pitanja apostrofirao upravo činjenicu da u prethodnim mandatima Vijeće nije naišlo ni na što sporno u vezi predstavki građana. U razgovoru povodom ovoga teksta rekao nam je, pak, da želi vjerovati da su građani imali manje uočenih nepravilnosti u radu SOA-e, pa da je i broj predstavki zato bio manji, budući da Vijeće radi primarno po predstavkama građana.
Nerijetko se kao primjer – pa tako i u spomenutom gostovanju nekadašnjeg člana i današnjeg europarlamentarca Bosanca – za važnost tog tijela navodi slučaj novinarke Helene Puljiz koju je tajna služba (tadašnja POA) 2004. pokušala prisiliti da špijunira vlastite kolege, političare, strane veleposlanike “i da u medije plasira prljave priče prema njihovoj narudžbi”, kako su pisali mediji 2014. Tada je novinarka, nakon osam godina parničenja, dobila sudski spor protiv države.
Brojni novinski napisi tada su kritizirali civilni i parlamentarni nadzor tajnih službi koji je prema riječima novinara bio “puno skloniji štititi prekršitelje” nego pomoći Puljiz.
Dvadeset godina nakon osnivanja, Vijeće ostaje institucija o kojoj javnost zna vrlo malo, čije su ovlasti ograničene, a učinci teško mjerljivi. Umrtvljena lijeva opozicija i izostanak javne rasprave pomažu očuvati takvo stanje stvari.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
