Taj plan spomenuli smo još u studenom, članku Strategija za 22 milijarde €, kao presudan u procesu osiguravanja pomoći.
On se oslanja na plan oporavka za Europu koji je 27. svibnja 2020. predložila Europska komisija kako bi pomogla državama članicama u otklanjanju gospodarskih i društvenih posljedica nastalih zbog pandemije COVID-19, te doprinijela pokretanju gospodarskog oporavka i jačanju privredne otpornosti na razini EU-a. Kao što znamo, a Vlada nas podsjeća u uvodu sažetka svojega Plana, šefovi država članica EU-a su 21. srpnja 2020. postigli dogovor o planu oporavka, odnosno instrumentu pod nazivom “EU sljedeće generacije“, kao i o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. Članicama Unije stavljeno je na raspolaganje 1.824,3 milijarde eura za oporavak i jačanje otpornosti njihova ekonomskog potencijala, i to: 750 milijardi eura iz instrumenta “EU sljedeće generacije” i 1.074,3 milijarde eura iz višegodišnjeg financijskog okvira. Unutar instrumenta “EU sljedeće generacije” uveden je “Mehanizam za oporavak i otpornost” iz kojeg se državama članicama omogućuje korištenje bespovratnih sredstava i zajmova u ukupnom iznosu od 672,5 milijardi eura za financiranje reformi i povezanih investicija kojima se ubrzava oporavak te povećava otpornost gospodarstva.
Hrvatskoj će u okviru “Mehanizma za oporavak i otpornost” na raspolaganju biti bespovratna sredstva u iznosu 6,3 milijardi eura, kao i zajmovi u okvirnom iznosu 3,6 milijardi eura.
Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026., koji je prošli tjedan bio razmatran u Saboru, preduvjet je za korištenje sredstava “Mehanizma”. U skladu s ciljevima toga programa, on obuhvaća reforme i investicije koje će se provesti do 31. kolovoza 2026. godine.
Kako ističe Vlada, plan oporavka trebao bi doprinijeti ostvarivanju četiri opća cilja EU-a: promociji ekonomske, društvene i teritorijalne kohezije, jačanje ekonomske i društvene otpornosti, smanjivanje društvenih i ekonomskih učinaka krize te poticanje zelene i digitalne tranzicije. Plan je, napominju u vladi, usmjeren na poticanje privrednog i društvenog razvoja hrvatskih regija, uz fokus na demografsku revitalizaciju.
Ukupna procijenjena vrijednost ulaganja na osnovu plana oporavka iznosi 49,08 milijardi kuna (oko 6,544 milijardi €), a raspodjela ulaganja predviđena je na sljedeći način:
- Ekonomija, u koju bi trebalo biti uloženo oko 26,5 milijardi kuna (3,54 milijarde €). Vlada pritom ističe da je aktivnost hrvatskog gospodarstva uslijed krize izazvane pandemijom u prošloj godini pala za 8,4 posto. Prema njezinim predviđanjima, reforme i ulaganja omogućit će zelenu i digitalnu tranziciju, kao i razvojni iskorak utemeljen na inovacijama, novim tehnologijama i internacionalizaciji poslovanja. Između ostaloga, naglašavaju u Vladi, nastojat će se osigurati kvalitetnije upravljanje vodnim resursima radi smanjenja gubitaka i povećanja dostupnosti vode građanima. Isto tako, uspostavit će se efikasniji sustav upravljanja otpadom radi očuvanja okoliša i za prijelaz na kružno gospodarstvo. Radit će se, obećaju u Vladi, na novom modelu razvoja turizma, najeksploatiranije hrvatske privredne grane, koji će ga model učiniti održivim, zelenim i digitalnim. U okviru ekonomije također se ističe i napredak “kulturnog sektora” i “kreativne industrije”, što je samo još jedna od manifestacija kulturne politike aktualne vlade koja kulturu dosljedno vidi prije svega kao dio privrednog i turističkog pogona.
- Javna uprava, pravosuđe i državna imovina, u što bi trebalo biti uloženo nešto manje od 5 milijardi kuna (oko 670 milijuna €). U Vladi objašnjavaju da se uloga države “pokazala nezamjenjivom” u okolnostima pandemije, i potresa koji je prošle godine u dva navrata zatresao Hrvatsku, porušivši znatan broj javnih i privatnih zgrada na području Zagreba i obližnje Banije. Namjerava se razvijati “učinkovita, digitalna i kompetentna javna uprava”, koja bi se konačno počela rukovoditi strateškim dokumentima i koja bi imala kratkoročne i dugoročne prioritete. Kako u Vladi pomalo samokritički kažu, da bi osigurali EU-sredstva za ostvarenje toga cilja, trebali bi prije svega popraviti vlastitu efikasnost u realizaciji postojećih projekata financiranih iz EU-a. Najavljuje se “daljnja” decentralizacija države (premda nikakve decentralizacije dosad nije bilo) kao i pojednostavljivanje užasno usitnjenog i beskrajno skupog sistema lokalne samouprave koji se desetljećima održava radi namirivanja političkih, a ponekad i kriminalnih apetita lokalnih stranačkih moćnika. Birokratskim jezikom, to je nazvano “poticanjem funkcionalnog spajanja pojedinih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave radi održivijeg planiranja lokalnih proračuna i projekata za podizanje kvalitete života građana”. Ostatak poslova na osuvremenjavanju i humanizaciji kafkijanske hrvatske
javne uprave prepušten je čarobnom štapiću digitalizacije, od koje se očekuje da doprinese jačanju socijalne i gospodarske otpornosti Hrvatske. Tu je i kratak osvrt na pravosuđe, u čiju zakonitost rada, poštenje i pravednost ovdje više nitko ne vjeruje, kao i na “djelotvornu borbu protiv korupcije na svim razinama vlasti”.
- Obrazovanje, znanost i istraživanje, u koje će biti uloženo oko 7,5 milijardi kuna (oko milijardu €). Njih se u Vladinom tekstu eksplicitno povezuje s upotrebom novih tehnologija u cilju veće privredne otpornosti. Slično kulturi, i znanost i obrazovanje su izričito stavljene u funkciju gospodarstva. Slijede slične floskule pokupljene iz iz neoliberalnih priručnika o smislu i svrsi društvene nadgradnje, pa se tako kaže da je za “moderniziran sustav znanosti i obrazovanja” bitno da omogućava “cjeloživotno učenje i prilagodbu svih generacija novim okolnostima”. I ovdje se (cjeloživotnom) učenju amputira njegova humanistička bit, i svodi ga se na ogorčenu utrku za zadovoljavanjem potreba poslodavaca na tržištu vječito prekarnoga rada. U sličnom duhu je i tvrdnja kako je “uz poticajan sustav obrazovanja koji pridonosi izvrsnosti u društvu, važno ojačati ljudske, institucionalne i infrastrukturne kapacitete znanstvenih instituta i sveučilišta, koji zajedno s poduzetničkom infrastrukturom i s gospodarstvom stvara okvir za inovacije”. O humanističkoj znanosti, kao niti o fundamentalnoj prirodnoj znanosti nema ni slova, a znanost i obrazovanje posve su podređeni ekonomskim ciljevima.
- Tržište rada i socijalna zaštita, u što će biti uloženo nešto manje od 2 milijarde kuna (oko 267 milijuna €). Pored ulaganja u očuvanje radnih mjesta i likvidnost poduzeća, Vlada je najavila mjere kojima će nastojati očuvati stabilnost i efikasnost sustava socijalne zaštite, kao i održivost mirovinskog sustava. Tu se, u sažetku Plana oporavka, opet vratila na mantru o cjeloživotnom učenju i “usavršavanju” radnika (sic!) radi prilagođavanja za potrebe tržišta rada. Najavljuje se i stvaranje “modernog zakonodavnog okvira”, što je eufemizam za daljnju restrikcije radničkih prava i socijalnih standarda, a u cilju povećanja “fleksibilnosti i privlačnosti” hrvatskog tržišta rada. Dalje, najavljuje se smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti, i to razvojem “socijalnih usluga” za osjetljivije društvene skupine, pri čemu će se posebna
briga, kažu, posvećivati djeci, mladeži, obiteljima, starijim građanima, osobama s invaliditetom. Podsjetimo, Vlada je sredinom prošle godine pitanje očuvanja radnih mjesta ugroženih zbog lock-downa riješila tako da je 450 milijuna kuna iz fonda za zapošljavanje invalida preusmjerila u projekt Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom. “Oni očito vjeruju kako osobe s invaliditetom ne trebaju raditi, već živjeti od socijale koja iznosi od 1500 do 2000 kuna”, prokomentirao je taj događaj novinar i aktivist za prava osoba s invaliditetom Hrvoje Antonio Belamarić. - Zdravstvo, u koje će biti uloženo oko 12 milijardi kuna (oko 1,6 milijardi €). U tom segmentu Vlada obećaje osiguravanje “dostupnog i održivog zdravstvenog sustava” koji će “učinkovito odgovoriti na sve zarazne i kronične nezarazne bolesti”. Najavljuju se “reforme i ulaganja” kako bi se omogućila “učinkovita zdravstvena skrb na svim razinama”. Radit će se na “prevenciji” i “ranom otkrivanju” bolesti. Osigurat će se “pravična dostupnost” zdravstvene zaštite u svim dijelovima zemlje. Zdravstveni sustav bit će moderniziran pomoću “ubrzane digitalizacije” i “primjene novih metoda i tehnologija”. To će pak za posljedicu imati “veća dostupnost zdravstvene zaštite”. Sustav će se “modernizirati”, i to, opet, “primjenom novih metoda i tehnologija”. Koja je glavna svrha svih tih mjera i ulaganja u zdravstvo? Zdravlje stanovništva možda? Je li ono smisao funkcionalnog zdravstvenog sustava? Ma kakvi, odgovara Vlada. “Funkcionalni zdravstveni sustav glavni je preduvjet za uspješan nastavak ostalih gospodarskih aktivnosti, osobito turizma.
- Obnova zgrada nakon potresa, u koju će biti uloženo oko 5,9 milijardi kuna (oko 787 milijuna eura). Vlada je iznijela podatak da šteta od potresa u Zagrebu (u ožujku) i na Baniji (u prosincu) ukupno iznosi oko 17,2 milijarde eura. Uz obnovu od posljedica potresa planira se obnoviti energetski neracionalno izgrađene objekte, koji čine oko jedne trećine fonda zgrada, a zbog kojih dolazi do 40 posto veće potrošnje energije i 36 posto većih emisija CO2. Ulaganja u okviru plana oporavka pridonijet će djelotvornoj obnovi nakon potresa te seizmičkoj i protupožarnoj sigurnosti zgrada, tvrde u Vladi. Obnovu, dodaju, zahtijeva čitav niz stambenih i nestambenih zgrada, privatne i javne namjene, objekte zdravstvene i odgojno-obrazovne infrastrukture, kao i zgrade sa statusom kulturnog dobra. Obećaju da će se unapređenjem mreže seizmoloških podataka pridonijeti efikasnosti obnove, nečemu što se s prefinjenim literarnim stilom naziva „planiranjem budućeg planiranja prostora“ i većoj otpornosti države i društva na prirodne katastrofe.
U Saboru je izbila jedna od većih blamaža kada se pokazalo da je Vlada zastupnicima poslala na raspravu samo sažetak Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a da im je integralni dokument, koji bi trebao sadržavati i konkretne projekte, ostao nedostupan. Premijer Plenković demantirao je optužbe da integralni dokument još nije niti napisan, kleo se da on postoji, ali da je zastupnike želio poštedjeti suvišnog čitanja. Netko iz vladajućih krugova je u sabornici, pred TV-kamerama, mahao ovećim uvezanim snopljem papira, kao dokazom da originalni dokument ipak postoji i da ga, eto, mogu čak i pogledati, dok se poput klatna ljulja slobodnim prostorom nad glavama zastupnika.
Sažetak je opozicija dočekala općom primjedbom da se radi tek o malo ambicioznijem srednjoškolskom uratku, a ne o ozbiljnom dokumentu koji bi trebao definirati razvoj zemlje u narednoj petoljetki i smisleno iskoristiti relativno visok iznos koji zemlja dobiva od evropskih poreznih obveznika. Optužba za nedoraslost strateških dokumenata u Hrvatskoj je već odavno ofucana, međutim ona, na žalost njezinih građana, i dalje predstavlja njihovu najprimjereniju ocjenu. Članica liberalne opozicije Dalia Orešković prognozirala je da EU-sredstva namijenjena oporavku neće polučiti osobiti efekt zato što država disfunkcionalna, a disfunkcionalna je zato što u njoj vladaju “nepotizam, klijentelizam i korupcija”. “Europa prepoznaje da smo najjadniji i da nam zato treba dati najviše novca”, utvrdila je, dodajući da nam je, kao od koronavirusa, potreban oporavak i od vladajuće Hrvatske demokratske zajednice.
“Razina neambicioznosti i nekompetentnosti ovog programa je krajnje zabrinjavajuća, a još više razina kvalitete kojom je to napravljeno. Niti će s ovim planomom biti oporavka, nit ćemo povećati otpornost našeg gospodarstva i našeg društva ni na klimatske promjene ni na druge izazove 21. stoljeća”, utvrdila je predstavnica lijeve opozicije Sandra Benčić, optuživši Vladu da parlamentu podmeće nezavršen program.
Marija Selak Raspudić, iz desne opozicije, istaknula je nekoliko apsurdnih sintagmi iz Vladinog teksta poput “digitalizacije etičkog sustava državnih službenika” ili pak “zapošljavanja novih stručnjaka u svrhu deinstitucionalizacije i prevencije institucionalizacije”. Samu činjenicu da je Saboru ponuđena rasprava o sažetku, a ne o integralnoj verziji plana, usporedila je s državnim udarom.