Donosimo vodič kroz pravo na pristup informacijama i pozivamo udruge koje trebaju od tijela javne vlasti informaciju putem prava na pristup informacijama ili su je zatražile i naišle na poteškoće da nas kontaktiraju na mail pravonainformaciju@gmail.com .
Što je “pravo na pristup informacijama”?
Pravo na pristup informacijama je temeljno pravo svake fizičke ili pravne osobe da od tijela javne vlasti dobije informacije koje one posjeduju ili njima raspolažu. Cilj je osigurati otvorenost rada javnih institucija. Informacije bi trebalo biti moguće dobiti izravnim zahtjevom, ili ih pronaći na službenim stranicama tijela javne vlasti. Popis svih tijela javne vlasti može se pronaći ovdje. Pristup informacijama moguće je uskratiti samo u zakonom propisanim slučajevima, primjerice zbog zaštite tajnosti podataka ili privatnosti. U Hrvatskoj je ovo pravo zajamčeno Ustavom i detaljno regulirano Zakonom o pravu na pristup informacijama. Za zaštitu ovog prava zadužen je Povjerenik za informiranje.
Zašto je PPI važno za pojedince/pojedinke?
Pravo na pristup informacijama omogućuje ljudima aktivno sudjelovanje u društvu i nadzor nad onima koji donose odluke u njihovo ime. Ono omogućuje kontrolu vlasti: koristeći to pravo, porezni obveznici mogu pratiti kako se troši njihov novac i jesu li javne odluke opravdane, što je ključno za suzbijanje korupcije. K tome, ono prisiljava javne institucije na veću transparentnost i odgovornost u radu. Osnovna ideja je da samo informirani građani mogu donositi kvalitetne odluke na izborima ili sudjelovati u javnim raspravama o važnim temama poput zdravstva ili okoliša. Bez točnih informacija često je nemoguće ostvariti prava iz područja socijalne skrbi, obrazovanja ili pravosuđa. UNESCO smatra da je ovo pravo alat koji “osnažuje pojedinca” i služi kao temelj svake funkcionalne demokracije.
Zašto je PPI važno za organizacije civilnog društva?
Za organizacije civilnog društva (udruge), pravo na pristup informacijama (PPI) predstavlja osnovni alat za rad. Ono im omogućava lakše zagovaranje i utjecaj na javne politike, nadzor nad javnim sredstvima, prikupljanje dokaza za projekte: i za sudjelovanje u donošenju odluka. K tome, omogućuje i djelovanje na planu zaštite ljudskih prava. Ukratko, PPI omogućuje udrugama da budu relevantan i informiran sugovornik vlasti, a ne samo promatrač.
Zašto je PPI važno za novinare?
Za novinare je PPI ključan alat jer im omogućuje da vijesti temelje na činjenicama, a ne na nagađanjima. Istraživačkim novinarima omogućuje dolazak do službenih dokumenata, ugovora i podataka koji su nužni za razotkrivanje afera i istraživanje korupcije. Služi im i kao filtar za “fake news” jer novinari mogu izravno od institucija provjeriti istinitost određenih tvrdnji ili izjava političara. Omogućuje im uvid u način trošenja javnog novca i u funkcioniranje javnih službi, što je temelj novinarstva kao “čuvara demokracije”. Službeni podaci pružaju nepristran okvir za izvještavanje, čime se jača vjerodostojnost medija u očima javnosti.
Kako PPI utječe na suzbijanje korupcije?
PPI jedan je od najučinkovitijih alata za prevenciju i otkrivanje korupcije jer transformira način na koji rade javne institucije. Naime, korupcija cvjeta u mraku i tajnosti. PPI prisiljava institucije da “osvijetle” svoje procese, čime se drastično smanjuje prostor za nelegalne dogovore, mito i favoriziranje. Kada dužnosnici znaju da svaki ugovor, trošak ili odluka mogu postati javni na zahtjev bilo kojeg građanina ili novinara, raste rizik od otkrivanja, što ih odvraća od zlouporabe položaja. Putem zahtjeva za pristup informacijama, istraživački novinari i udruge često dolaze do dokaza o sukobu interesa, preplaćenim javnim nabavama ili sumnjivim zapošljavanjima.
Iako sam zakon nije dovoljan bez neovisnog pravosuđa, on je nužan prvi korak u stvaranju društva u kojem je javni interes ispred privatnog.
Što je “informacija” u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama?
U smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti, bez obzira na to kako je iskazan ili gdje je pohranjen.
„Informacija“ u smislu zakona je postojeći dokument (spis, izvještaj, ugovor, odluka, dopis, podatak iz baze, zvučni ili video zapis) koji je u fizičkom obliku (zakon vas ne ovlašćuje da tražite od tijela da za vas izrađuje nove analize i mišljenja) i ima službeni karakter.
Kako korisnik može od tijela javne vlasti tražiti neku informaciju?
Zahtjev je moguće podnijeti usmeno, odlaskom u prostorije tijela javne vlasti ili putem telefona. U oba slučaja službenik za informiranje dužan je sastaviti zapisnik ili službenu bilješku.
Zahtjevi se u pravilu podnose pismeno, jer time korisniku ostaje dokaz o podnošenju. Takav zahtjev mora sadržavati naziv i sjedište tijela kojem se obraćate, opis informacije koju tražite, vaše osnovne podatke i definirani način pristupa (navedete želite li da vam se informacija dostavi e-mailom, poštom, želite li osobni uvid ili fotokopiju dokumenta).
Ne morate navoditi razloge zašto tražite informaciju.
Obrasce za zahtjeve može se naći na ovom linku.
Na temelju zahtjeva za pristup informaciji tijelo javne vlasti odlučuje najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
Rokovi se mogu produžiti za 15 dana računajući od dana kada je tijelo javne vlasti trebalo odlučiti o zahtjevu za pristup informaciji: ako se informacija mora tražiti izvan sjedišta tijela javne vlasti, ako se jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija, ako je to nužno da bi se osigurala potpunost i točnost tražene informacije ili ako je dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa.
O produženju rokova tijelo javne vlasti treba, najkasnije u roku od 8 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva, obavijestiti podnositelja zahtjeva i navesti razloge zbog kojih je taj rok produžen.
Ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
Imaju li korisnici pravo na žalbu ako nisu zadovoljni pruženom informacijom?
Korisnici imaju pravo na žalbu, ali postupak ovisi o tome zašto niste zadovoljni.
Najčešći uzroci za žalbu su odbijanje ili djelomično odbijanje zahtjeva i šutnja administracije, kao i nepotpuna ili netočna informacija.
Kome se podnosi žalba?
Žalba se podnosi Povjereniku za informiranje, neovisnom tijelu za zaštitu ovog prava. Rok za žalbu je 15 dana od primitka rješenja (ili nakon isteka roka za odgovor). Nakon odluke Povjerenika, ako i dalje niste zadovoljni, preostaje vam pokretanje upravnog spora pred Visokim upravnim sudom RH.
Jesu li u Hrvatskoj tijela javne vlasti spremna davati informacije, ili je prisutna “kultura tajnosti”?
U Hrvatskoj je prisutna snažna “kultura tajnosti”, iako se zakonski okvir smatra jednim od naprednijih u Europi. Prema izvještajima Povjerenika za informiranje, tijela javne vlasti često koriste administrativne prepreke kako bi izbjegla transparentnost.
Dosta su prisutni sklonost „šutnji administracije“, zlouporaba zakonskih ograničenja, formalizam i nerazumijevanje svrhe traženja informacije. Mnogi službenici i dalje vide zahtjeve za informacijama kao napad ili smetnju, a ne kao zakonsku obavezu prema građanima.
Što je to “test razmjernosti i javnog interesa”?
To je zakonski postupak kojim tijelo javne vlasti procjenjuje hoće li informaciju učiniti dostupnom javnosti čak i kada ona naizgled potpada pod neko od zakonskih ograničenja.
Suština ovog testa je vaga na koju se stavljaju s jedne strane interes zaštite informacije: razloge zbog kojih bi informaciju trebalo sakriti (npr. zaštita osobnih podataka, poslovna tajna, nacionalna sigurnost), a s druge strane javni interes – razloge zbog kojih je važno da ta informacija bude objavljena (npr. kontrola trošenja javnog novca, sprečavanje korupcije, zaštita okoliša).
Test razmjernosti obvezan je svaki put kada institucija utvrdi da tražena informacija sadrži neko od zakonom propisanih ograničenja. Ako utvrdi da je javni interes prevladavajući, informacija se mora dati korisniku. Ovaj test sprečava institucije da automatski odbijaju zahtjeve i prisiljava ih da svaku situaciju analiziraju pojedinačno.
Test razmjernosti je ključan za demokraciju jer osigurava da tajnost nikada ne postane paravan za prikrivanje nepravilnosti.
Provode li tijela javne vlasti u Hrvatskoj ovaj test korektno, ili ga češće nastoje koristiti da ne bi pružila informaciju?
U praksi, tijela javne vlasti u Hrvatskoj test razmjernosti i javnog interesa češće koriste kao izgovor za uskratu nego kao alat za povećanje transparentnosti.
Analize Povjerenika za informiranje i iskustvima udruga koje se bave problematikom transparentnosti, uočeni su problemi poput paušalnog odbijanja zahtjeva za informaciju nakon formalno prevedenog testa, zlouporabe odredbi o zaštiti osobnih podataka ili pak namjernog usporavanja procesa davanja informacije pod krinkom testa razmjernosti. Povjerenik za informiranje redovito naglašava da tijela javne vlasti moraju prestati doživljavati ovaj test kao prepreku, a početi ga koristiti kao demokratski standard.
Koji su najčešći “izgovori” tijela javne vlasti da ne bi pružila traženu informaciju?
- Zlouporaba GDPR-a (Osobni podaci):Institucije često tvrde da ne mogu objaviti ugovore, putne troškove ili imena članova komisija jer bi to narušilo privatnost, iako je Povjerenik za informiranje više puta potvrdio da su javni dužnosnici i trošenje javnog novca podložni sudu javnosti.
- Poslovna tajna: Često se koristi kod ugovora s privatnim tvrtkama. Tijelo tvrdi da bi objava cijene ili uvjeta rada naštetila tvrtki, no Visoki upravni sud redovito presuđuje da interes javnosti o trošenju proračuna nadilazi poslovni interes tvrtke.
- “Informacija ne postoji”: Tijela tvrde da bi za vaš zahtjev morala raditi “novu analizu” ili “tablicu”, što po zakonu nisu dužni. Često je to trik – podaci postoje u bazi, ali ih odbijaju izvući i poslati.
- Zlouporaba prava (Prekomjeran broj zahtjeva):Ako netko traži puno podataka, institucija ga proglasi “ometateljem rada”. Ovo se često koristi za ušutkavanje istraživačkih novinara.
- Postupak je “u tijeku”: Izgovor da bi objava dokumenta (npr. inspekcijskog nalaza) mogla omesti istragu ili donošenje odluke. Često se koristi da bi se informacija sakrila dok tema ne prestane biti zanimljiva javnosti.
Zašto su tijela javne vlasti sklona prikrivanju informacija?
Glavni razlozi za takvo ponašanje su izbjegavanje odgovornosti, strah od razotkrivanja nepravilnosti, administrativna tromost i neznanje, pogrešno tumačenje zaštite podataka i politizacija institucija.
Mnoga tijela i dalje koriste strategiju “šutnje administracije”, nadajući se da će korisnik prav na informaciju odustati od dugotrajnog žalbenog postupka.
Jesu li službene web stranice tijela javne vlasti u Hrvatskoj dosljedno uređene u skladu s odredbama “proaktivnog informiranja javnosti” koje sadrži Zakon o PPI-ju?
Službene web stranice tijela javne vlasti u Hrvatskoj nisu dosljedno uređene u skladu s odredbama o proaktivnoj objavi informacija.
Analize i izvještaji Povjerenika i pojedinih udruga ukazuju na djelomičnu usklađenost: Dok većina tijela na razini države (ministarstva, uredi Vlade) ima razvijene rubrike za pristup informacijama, na lokalnoj razini (manje općine, komunalna poduzeća, škole) proaktivna objava često je manjkava ili zastarjela. Najlošije ocjene redovito dobivaju objave vezane uz ishode natječaja za zapošljavanje, dodjele donacija i sponzorstava te detaljne ugovore o poslovanju. Mnoge institucije objavljuju dokumente u formatima koji nisu strojno čitljivi, što otežava pretraživanje i analizu podataka. Osim toga, Informacije se često objavljuju jednokratno, ali se ne ažuriraju redovito, čime gube svoju svrhu.
Kakvi su bili dosadašnji uspjesi novinara i udruga koje su postigli pozivajući se na Zakon o PPI-ju: koje su najveće afere otkrili?
- Afera Borg (Hotmail): Iako su ključni mailovi iscurili, novinari su mjesecima koristili PPI zahtjeve kako bi od Ministarstva gospodarstva i Vlade izvukli službene ugovore i popise savjetnika koji su radili na “Lex Agrokor”, razotkrivajući tko je točno pisao zakon i na tome zaradio milijune.
- Registri i transparentnost potpora: Udruge su godinama pritiskale Ministarstvo poljoprivrede i druga tijela da javno objave tko su točno primatelji milijunskih poljoprivrednih potpora. Danas su ti podaci dostupni i omogućuju provjeru dobivaju li novac doista poljoprivrednici ili politički povezani moćnici.
- Putni troškovi i dnevnice u Saboru: Zahvaljujući upornim zahtjevima novinara, Sabor je bio prisiljen početi detaljno objavljivati troškove putovanja, stanarina i dnevnica svakog pojedinog zastupnika, što je otkrilo brojne slučajeve rastrošnosti na račun građana.
- Ugovori za obnovu nakon potresa: Novinari su putem PPI-ja izvukli podatke o tvrtkama koje su dobivale poslove obnove u Zagrebu i na Baniji, što je otkrilo da su neki poslovi dodjeljivani bez pravih natječaja ili tvrtkama bez referenci.
- Transparentnost rada Ustavnog suda: Gong je nizom zahtjeva i pritisaka prisilio Ustavni sud na veću otvorenost, uključujući objavu izdvojenih mišljenja sudaca i zapisnika, čime je javnost dobila bolji uvid u to kako se donose ključne odluke za državu.
- Troškovi reprezentacije u gradovima: Na lokalnoj razini, brojni su portali putem PPI-ja otkrili bizarne troškove gradonačelnika – od skupih večera, parfema do putovanja koja nisu imala veze sa službenim dužnostima.
Koja su glavna otkrića koja je, pozivajući se na PPI, objavio portal H-Alter?
- Dokazao je nesklonost tijela javne vlasti da svoje stranice urede prema zakonskim odredbama koje nalažu proaktivnost objave informacija.
- Dokazao je da su koncesijski ugovori s nakladnicima elektroničkih medija javni dokumenti i pokazao da ugovorene programske osnove znatno odudaraju od realnih programa, što nadležno tijelo, Vijeće za elektroničke medije, ne sankcionira.
- Dokazao je da se natječaji i javni pozivi za dodjelu sredstava udrugama i neprofitnim medijima , kao i natječaji za javne potrebe u kulturi često odvijaju uz nedovoljnu transparentnost, kreativni pristup propisanim pravilima i raznim birokratskim pogreškama (poput pogrešnog zbrajanja bodova ).
- Dokazao je i da ugovori tijela javne vlasti s privatnim tvrtkama trebaju biti dostupni javnosti. Razotkrivajući ugovor Ministarstva gospodarstva sa Spectrumom, i njegove anekse, dokazao je da u njima mnogo toga bilo sklopljeno na štetu javnog interesa.
Kada je pravo na pristup informacijama uvedeno u Ustav Republike Hrvatske?
Uvedeno je izmjenama Ustava iz lipnja 2010. godine, dopunom njegova članka 38.
Tek je ovom ustavnom promjenom ono postalo temeljno ljudsko i političko pravo zajamčeno najvišim pravnim aktom države. Inicijative za uvođenje PPI-ja kao građanskog prava u Ustav pokrenule su paralelno Udruga za nezavisnu medijsku kulturu u partnerstvu s Hrvatskim novinarskim društvom, te grupa progresivnih udruga civilnog društva na čelu s Gongom.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.