Koji je marljivom rukom, uzor znanjem i rijetko viđenom vrtlarskom inteligencijom zasadio premijer i predsjednik “europejskog” tzv. light HDZ -a Andrej Plenković. Osobno. I biračko bi se tijelo po samom otvaranju glasačkih mjesta disciplinirano – kao što se to svaki put radi u Mostaru, već od praskozorja – u gustim četveroredima gibalo prema sudbonosnim kutijama i nepogrešivo, barem 112-postotno, ubacivalo listiće sa zaokruženim imenima HDZ-ovih kandidata. Jer, ruku na srce, ako je pitati Plenkovića, biračko je tijelo barem 112-postotno, je li, hadezeovski opredijeljeno, HDZ drži najboljim polit-ideološkim izborom i najzaslužnijim za tzv. državnu samostalnost, neovisnost i suverenost te “blagostanje i slobodu što ih uživamo” (sic transit)… Bez konkurencije.
Ali, ti vražji novinari…!? Premijeru Plenkoviću je lani koncem lipnja bila kriva vrlo gledana zbog profesionalnosti te polit-ideološke, stranačke, etničke, svjetonazorske, vjerske, rodne, etc. nepristranosti televizija N1 Hrvatska i osobito njezin vrsni i nagrađivani novinar Hrvoje Krešić koji
ga “nije smio pitati”, je li, o bliskom kontaktu (po kriterijima HZJZ-a) s No. 1 u svijetskom tenisu Novakom Đokovićem. Pobjesnio je: “Ja znam da vi agitirate za oporbu…” Pazi sad, Plenković zna!? Sic transit. A novinar nema pojma? Naravno da mu Krešić nije ostao dužan lekcijom o tomu da je novinaru dužnost, u opisu posla, je li – pitati, a političaru/premijeru odgovoriti na pitanje u ime javnosti. Za to je masno plaćen i također mu je u opisu obnašanja javne dužnosti obaveza odgovoriti čak i na blesava novinarska pitanja. Naravno, ne blesavo.
Krešić, dakako, nije bio isključivi razlog tomu da su gledateljima televizije N1 Hrvatska 29. ožujka 2021. naprasno uskraćeni svi sadržaji tog kanala budući da ga je operater A1 s državnom koncesijom prestao emitirati. Ni iznimno britkoj, bez dlake na jeziku političkoj satiri u formatu “News Bar Prime Time” (audiovizualnom tzv. Feral Tribuneu) urednika Domagoja Zovaka (koji je zbog političke kritike dobivao i prijetnje smrću: “I ti ćeš dobiti u potiljak, kunem se”) te Borne Sora naprasno je ukinuto pravo na javni satiričan tv-komentar političarskih “nepodopština”. United Media – N1 je eutanaziju svog tv-kanala – s kojom, je li, Plenković i HDZ nemaju veze – komentirala priopćenjem za javnost: “Jako smo iznenađeni odlukom operatera A1 o neobnavljanju ugovora o distribuciji kanala (ukinut je i program Sport Klub, op. a.), posebno imajući u idu da su im ponuđeni apsolutno isti uvjeti koji su važili i do sada. S njima smo surađivali dugi niz godina i žo nam je što ta suradnja nije nastavljena, usprkos dobroj volji s naše strane da do toga dođe”.
Više puta si je premjer Andrej Plenković dopuštao nedopustivo političaru njegova ranga i na poziciji najmoćnijeg u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, koji ne bi smio u odnou na medijske slobode prakticirati baš “demokraciju” à la Aleksandar Lukašenko u bjeloruskoj autokraciji. Nije njegovo direktivno solirati novinarima o čemu (ne) trebaju i kako pisati, već upravljati zemljom na što veće opće dobro i time zaslužiti pozitivne komentare. Nijedan novinar neće, jer profeionalnoetički ne smije kritizirati uspješne ishode njegove tzv, preuzete odgovornosti, ili ga “provocirati” neugodnim pitanjima, ako za to nema razloga ni argumenata. Više je no čudno da političar koji, takorekuć, više boravi i kreće se u demokratskim sredinama eurounijskih hodnika i dvorana no po ‘rvackim politikntskim, je li, zabitima gdje su “neprijatelji svi koji nisu s nama”, ne poštuje novinare.
Kako pojmiti najnoviji Plenkovićev opet grubi napad na medije, posebno komercijalne televizijske kuće RTL i Novu TV te opet N1 Hrvatska zbog “neprijateljskog” odnosa prema njemu i HDZ-u. A oni su, kaže, “apsolutni pobjednici” ovih lokalnih/regionalnih izbora i upravo je to “neprijateljstvo” medija – u koje ne ubraja režimsku tzv. javnu kuću HRT, sic transit, jer je pod njegovom apsolutnom kontrolom? – eliminiralo HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića iz utrke za gradonačelnika Zagreba. Čime je ta stranka izgubila najsjajniji dragulj, hrvatsku metropolu kojom je HDZ suvereno bio vladao političko-interesnim dealom s Milanom Bandićem. Budući da je njegova nasljednica (zamjenica Jelena Pavičić-Vukičević) bila glatko eliminirana već u prvom izbornom krugu zajedno s Filipovićem, nastavak deala je pao u vodu, Zagreb je s 199.630 (63,9 posto)
glasova, najviše no ikad pripao tzv. zeleno-lijevom Tomislavu Tomaševiću (Možemo!) i Plenković je pobjesnio. Novinari su mu subverzivno podmetnuli nogu!?
Užas. Budući da je “apsolutni izborni pobjednik” izgubio i nacionalnu tzv. svetinju Vukovar, propao u kraljevskom gradu Kninu, izgubio Split, nije uspio osvojiti SDP-u preoteti Rijeku i Promorsko-goransku županiju, od četiri najveća grada u zemlji dobio samo Osijek, ponižavajuće propao u Šibensko-kninskoj županiji, etc., neki će razočarani u HDZ-u jamačno postaviti pitanje odgovornosti najodgovornijeg za izborne liste i politiku čiji smjer počinje osjetnije krivudati. Pokazuje se kako je tréšnja na tzv. ljevici, kojom se Plenković javno naslađuje i kad treba i kad ne treba, ipak manje opasna od one na cjelokupnoj tzv. desnici. Birači pomalo dižu ruke od HDZ-a ma što novinari pisali i ma koliko, je li, bila “uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno”. Brus. Što se babi htilo, to se babi zbilo. “Kolosalna pobjeda”, kako šef “europejskoga” tzv. light HDZ-a sada hiperbolizira, u zbílji je skroman znak toga da biračko tijelo želi nešto drugo, drukčije i životnije, pa daje povjerenje novim, mlađim i potentnijim političarima koje ne zanimaju ni ustaše niti partizani, prijetvorni “domoljubi” i “branitelji” s američkim ili njemačkim “ratnim” putem, pomodarski katolici, vjerske, etničke, rodne i ine podjele, razdori, ideologije…
Na tomu je pao domovinskonepokretni Miroslav Škoro – pa, eto, već treći put, i past će sljedeći put ta agenda – a HDZ se zaljuljao u nekoliko svojih tradicionalnih tvrđava… Također, ne promijeni li agendu, a neće, jer nije kadar, ne shvaća koliko je tvrdokorna niti će pojmiti zašto slijeva i zdesna prirodnim zakonom naviru neki novi politički klinci i klinceze – neki jedva punoljetni, nepoznati, učitelji, konobari… pobjeđuju na izborima – i tjeraju u mirovinu tzv. političke slonove. Palac dolje jednom Darku Milinoviću, Radimiru Čačiću, Damiru Bajsu, Goranu Pauku, Ivanu Čehoku, Darinku Dumboviću, Krešimiru Beljku… Nikomu od tih što su dobili uvjerljivu biračku odbijenicu nisu novinari bili krivi za neuspjeh. Samo Plenkoviću koji bi se morao posuti pepelom po glavi zbog osobne odgovornosti: on je i nitko drugi odlučio – i pogriješio! – nejake/neuvjerljive poslati u izbornu bitku. Pa? Birači ih nisu željeli. Znakovito, i neki HDZ-ovi “kapitalci” tipa Gordana Jandrokovića ili “viteza” (sic transit) Željka Reinera loše kotiraju među biračima, a Plenković ih drži na pozicijama najveće odgovornosti.
Da se ne govori o saborskim dizačima ruku na HDZ-ov daljinski upravljač tipa Miljenka Filipovića (s 619 glasova u tzv. Visoki dom), Željku Turku (702), Igoru Fazekašu (960)… Marko Milanović-Litre je rošadom na listi Domovinskog pokreta položio zastupničku prisegu sa samo 19 glasova. Polako, ali sigurno “hlebinci” više ne žele gledati stalno iste akrobate, bradate babe, gutače vatre i žileta, harlekine i dresere divljih životinja u istom političkom cirkusu. Nisu novinari krivi kad akrobat padne s visine ili dresera šapom opandrči razdražena zvijer.
“Svi su dobili nešto, ali nitko kao mi”, pametovao je Plenković nakon što je završio drugi izbotni krug kako je završio, a na licu mu se miješao bijes i očaj kakav dosad nije viđen i nitko od njega ne bi očekivao da će tako izgubiti kontrolu nad onim što govori. “Ovo da ćemo čitati vrhunaravne komentatore koji su u biti lijevi, dakle ljevičarski komentatori će sada nakon što su dobro izlupali Škoru u ova dva tjedna, sada će ga opet gladiti, maziti i paziti, jer im on odgovara kad napada HDZ. Kad napada Možemo! onda je babaroga, ali ako napada HDZ onda ćemo ga zvati u goste. Ako se usude napasti ljevicu, onda su grozni, onda ne smiju postojati, ne smiju se zvati Domovinski pokret i treba ih maknuti. To je jasno. HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba Davor Filipović je doživio takvu agresiju, divljaštvo, bezobrazluk, gdje su mu pojedini voditelji, recimo na RTL-u, namjerno, a kao slučajno pogrešno izgovarali ime. I Nova TV isto tako. Namjerno mu slučajno krivo govore ime ne bi li ga dezavuirali. Iz aviona se vidi da je to bilo namjerno. Ne može se slučajno krivo govoriti ime čovjeka kojega zovete u goste. Tu bozu se može pro
davati samo nekome tko je naivac ili malouman. Ta vrst bezobrazluka i medijske agresije prema Davoru Filipoviću, to nije profesionalno, objektivno i nepristrano novinarstvo.
Ako odete u RTL, kod nekoga od domaćina koji ima takvu emisiju, onda znate da idete lijevom novinaru, lijevom uredniku, čovjeku koji vas neće tretirati profesionalno, objektivno i neutralno, nego će vam namjestiti zamku ne bi li vas dezavuirao, ne bi li kasnije umjesto Žarka Puhovskog (umirovljeni sveučilišni profesor, politički analitičar, op. a.) kojega je s RTL-a protjerao Milanović, sad su angažirali Dražena Lalića (profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, op. a.), kojem daju pare ne bi li dva dana prije drugog kruga gadio Filipovića na najgori mogući način. To nisu nepristrani mediji. To su plaćenici koji su zaduženi da gade jednu političku opciju. Mislim na Lalića, da nema dileme, analitičara koji dobiva novac za to što dolazi u emisiju komentirati i onda gadi kandidate jedne opcije.”
Bivši HRT-ov ugledni novinar i urednik, danas predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko oštro je ustao u obranu ceha i napadnutih medija: “Dosta nam je jedan Lukašenko u Europi. RTL je profesionalan, a upozorio je ranije i na izjave predsjednika RH Zorana Milanovića. Nije posao predsjednika vlade Plenković i predsjednika RH Milanovića baviti se medijima, jer je to iznimno opasno za demokratsko društvo. Premijer je i ranije napadao medije, pa se gotovo može govoriti o njegovom hibridnom ratu. Mediji nisu krivi za izborne rezultate”. Nije mu ostala dužna ni prozvana urednica RTL-ova “Direkta” Mojmira Pastorčić: “Nismo pristrani i nismo se rugali Davoru Filipoviću, a za odabir kandidata koji ne mogu pobijediti nismo krivi ni RTL, ni Dražen Lalić niti ja, nego sam Plenković”. Na novinarsko inzistiranje na odgovoru na pitanje otkud zna da je to rađeno namjerno, premijer je jeguljao: “Pa više je nego očito” (sic transit).
Što premijeru znači biti novinar, a što tzv. ljevičar, ostaje mutno à la pomije za roktave životinje. I zašto bi, kad bi to i bila istina u slučaju prozvanih medija, tzv. lijevo ili zeleno-lijevo novinarstvo ne imalo pravo građanstva u demokratskom društvu!? Zašto tzv. desno da, a tzv. lijevo ne? Glupost na entu. Kao i to da su pravi Hrvati samo katolički vjernici, “domoljubi”, mrzitelji Srba, Udbe, svake Jugoslavije, SDP-a, Tomaševića i – gorljivi fanovi HDZ-a. Ne bu išlo, malo morgen, kazali su birači. Ako je baš zapeo uređivati neki medij, pa pokazati drugima kako se to radi na “profesionalan, objektivan” način, neka se ostavi premijerovanja i stranke kojoj vidljivo već tinja pod debelim mesom te prihvati – uređivanja.
“E sad”, reagirala je RTL-ova Mojmira Pastorčić, “Ako niste uspjeli iščitati što je premijer mislio, jedan od tih bezobraznih pristranih divljaka – sam ja. Istina je da sam jednom prilikom slučajno rekla Vinko umjesto Davor. Iz aviona je očito da je to bio lapsus, za koji sam se odmah ispravila, čak i ispričala. S tim da je to bilo svega tri tjedna nakon što je HDZ predstavio svog dotad prilično nepoznatog kandidata za gradonačelnika. A druga je netočna stvar da gospodin Filipović tada uopće nije bio gost u studiju. (…) Plenković je i dalje uvjeren u urotu, ali izgleda nije problem u tome što sam ja rekla Vinko, nego je problem što su Filipovića navodno svi zvali Damir. Postoji još jedan ljevičar koji je bezobrazan i ruga se u lice Filipoviću. To je HDZ-ov Branko Bačić koji se također, i to još puno gore, zabunio kada je spominjao Filipovića.” A Filipovićeve budalaštine o tomu kako će izgraditi tornicu cjepiva protiv karcinoma, pa neovlašteni upad u školsko dvorište radi kampanje, etc.? To i štošta drugo uzeli su sociolog Dražen Lalić i PR stručnjak Krešimir Macan za ustvrditi: “Čim Filipović zine, HDZ izgubi stotinu glasova”. Filipović je sam sebe pokopao, jer nije materijal za prvoga građaanina Zagreba, a Plenković mu je to priuštio te sebe izvrgnupo javnom podsmijehu da HDZ nema boljeg kandidata.
HND i Sindikat novinara Hrvatske (SNH) osudili su premijerovo uplitanje u novinarski posao i uređivačke politike pojedinih medija te podsjetili na svojedobni skandalozan premijerov odgovor novinaru Elviru Mešanoviću zašto se nikad nije odazvao pozivu televizije N1 za intervju: “N1 bi trebao napisati plakat kakva je ideološka televizija”. To je isto drugim i još otrovnijim riječima govorio i redikulozni bivši američki predsjednik Donald
Trump za CNN iz Atlante, nadređen kanalu N1 u RH, BiH i Srbiji. Jamačno je premijeru velika muka što, eto, može uređivati polit-ideološke formate uvijek režimske tzv. javne kuće HRT-a, gdje se – za razliku od predsjednika RH Zorana Milanovića – može samopozvati na intervjue i razne izjave kad poželi i procijeni da mu treba, odnosno slati svoje ministarske i ine trbuhozborce, analitičare, epidemiologe, eksperte za ovo ili ono, etc., a na RTL, Novu TV, N1… baš i ne može.
Ako je društvo demokratsko, a Plenković tvrdi da jest – i to baš njegovom zaslugom u prošlih pet godina premijerovanja i vođenja “europejskoga” tzv. light HDZ-a – zašto se ljudi? Čemu odjednom takva grozna faca pred tv-okom da mala djeca bježe iz dnevnog boravka, a odrasli ostaju bez daha i razrogačenih očiju? Pa nije smak svijeta, ako je Davor Filipović bio pregažen kao plitak potok – kako se premijer rugao Miroslavu Škori – već u prvom krugu. Svatko s makar dva zrna soli u glavi unaprijed je predvidio takav ishod. I to da neće proći Jelena Pavičić-Vukićević, Bandić u suknji, i da neće biti ništa od navodnoga tajnog dogovora radi nastavka “plodne” koalicije HDZ-BM 365, pa… Plenkovićevo je objasniti HDZ-ovom članstvu izborne gubitke – on je prvi odgovoran za njih, kao i za dobitke – jer ovo s novinarskom krivnjom i tzv. ljevičarskom agresijom ne prolazi ni u starijoj jasličkoj grupi. Novinarima je pak u opisu posla to pratiti: činjenice su svetinja, a komentar slobodan.
“Tvrditi da se na komercijalnim televizijama namjerno, za novac, demoniziraju propali HDZ-ovi kandidati, proglašavati sveučilišnog profesora i gosta komentatora za plaćenike, a novinare koji su pogrešno izgovorili ime do jučer anonimnog HDZ-ovca tendencioznima, koji to čine ‘namjerno kako bi se mogli hihotati i smijati’, pokazuju samo otvorene ambicije premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a da u potpunosti kontroliraju javni prostor i određuju granice medijskih sloboda u RH”, tvrde HND i SNH te usporedili Plenkovića s Kolosom s Rodosa koji “svojim prozivkama ‘osvjetljava’ neprijatelje i plaćenike dekretom određujući što je javno dopušteno misliti i govoriti”. “U vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, nakon HDZ-ovih poraza, imali smo ‘zelene, žute i crvene vragove’, a danas, u Plenkovićevo vrijeme, imamo ‘ljevičarske komentatore’ i ‘ideološke televizije’.”
Premijer ne nalazi da je u ičemu pretjerao, kamoli pogriješio, pa uzvraća na kritike sa svih i ne samo medijskih strana: “Kad Milanović napada medije, to je stil. Kad ja govorim istinu, ja sam – što? Lukašenko. E, ne dam dvostruke kriterije. Krajnje je bezobrazna, neprimjerena izjava predsjednika HND-a koji je znatno tiši, sporiji, evazivniji kad treba kritizirati Milanovića, koji na puno grublji način proziva medije, HRT naziva Yutelom,, plaćenicima jedne političke stranke (HDZ-a, op.a.). Dnevne listove naziva lihvarima.” I ironizirao kako je Zovko “poznat kao miran, tih, pristojan, civiliziran na svom radnom mjestu, a to je HRT”. Aludirao je na njegov sukob s još Karamarkovom uzdanicom (ostala je urednicom političkog IMS odjela HRT-a) zbog kojega je dobio otkaz ugovora o radu, tužio poslodavca i sudskim rješenjem ga je HRT morao vratiti na posao i isplatiti uskraćene prinadležnosti, pa…
Reagirao je i napadnuti sociolog Dražen Lalić budući da se Plenković predstavlja kao veliki zaštitnik medijskih sloboda i demokracije, a dopušta si javno prozivati pojedine medije i novinare te se obračunavati s njima. “Premijer takvim ponašanjem pokušava ugušiti kritičku riječ i slobodnu misao što će mu donijeti još lošije izborne rezultate”, tvrdi Lalić. “To je jako neugodna atmosfera za Andreja Plenkovića i on u njoj ide jednom manirom Aleksandra Vučića ili Viktora Orbána, koristi iste riječi, govori o plaćenicima, napada medije i tim istupima natušava nezavisnost medija. Osobno sam kao građanin zabrinut zbog takvog komuniciranja i premijerovog ponašanja.” Mostov pak saborski zastupnik Nino Raspudić nalazi potrebnim – nastavi li premijer Plenković napadati i obračunavati se s novinarima – raspravljati o tomu u tzv. Visokom domu, na sjednici Odbora za medije. “Možemo se ljutiti na javni HRT servis”, kaže, “jer ga svi plaćamo, ali kad govorimo o komercijalnim televizijama, možemo govoriti ovako ili onako, ići nekim novinarima i urednicima ili ne ići.”
Nije bez vraga ozbiljno HND/SNH-ovo upozorenje o hučkačkom tonu Plenkovićeve anateme nepoćudnih mu medija i novinara, jer društvo u kojemu je on najodgovorniji za tzv. mentalnog stanje zdravlja opsjednutih politikom, ideologijom, vjerskim i kakvim sve ne fanatizmom vrvi trknutim u “domoljubni” mozak koji će zapaliti benzin pred, je li, Tomaševićevim stožerom, poslati metak s prijetnjom smrću HDZ-ovom protukandidatu u Karlovcu ili u ranu zoru kalašnjikovom izrešetati Banske dvore i teško raniti policajca na ulazu. Ili, kad budali padne roleta na oči, iksti već put nasrnuti na poslenika tzv. sedme sile i njegovo uredništvo. Tko zna.
“Ako se nakon ovog brutalnog napada dogodi nešto našim kolegama, odgovornim ćemo smatrati upravo Andreja Plenkovića, i obavijestit ćemo europsku federaciju novinara i sve nadležne institucije”, priopćini su HND i SNH. “Ovo je nedopustivo da se događa u jednoj članici EU-a. Europi je dosta jedan Aleksandar Lukašenko.“