Jesu li ludilo i rastuća netrpeljivost među vladajućima na sljemenu svjetskih velesila pod kontrolom? Po svoj prilici takvog rata ipak neće biti.
Ako dođe do sukoba NATO-a i Ruske Federacije – a proamerički tzv. kolektivni Zapad već dugo via Ukrajina vuče mačka za rep i neodgovorno testira tzv. crvenu crtu ruske izdržljivosti – bit će to Treći svjetski rat, koji će se voditi ne samo najubitačnijim nuklearnim oružjima nego i ostalim zadnjim izumima za masovno uništenje. Bit će to posljednji rat u povijesti čovječanstva. Bit će to rat koji će se voditi i u Europi, i u Rusiji, i u SAD-u i u ostatku svijeta, na zemlji, na i pod vodom, u zraku i u svemiru… I nitko, baš nitko neće biti pošteđen smrti bio u ovom ili onom zaraćenom taboru ili „nesvrstan“, ako je istina da su i politička i znanstvena pamet otišli na kvasinu. Jesu li ludilo i rastuća netrpeljivost među vladajućima na sljemenu svjetskih velesila pod kontrolom? Po svoj prilici takvog rata ipak neće biti jer su (ne)prijatelji svjesni da ne mogu pobijediti ni u kojem scenariju, a gubitak bi bio globalan.
Stoga ugledan britanski Financial Times (FT) ovih dana – usred, je li, medijske tzv. sezone kiselih krastavaca, ili baš zbog nje!? – otkriva toplu vodu, koju novinar Robert Bajruši neki dan kvazisenzacionalno prelijeva u Jutarnji list: „Procurili tajni ruski vojni dosjei, sada više nema sumnje: Rusi obučavaju mornaricu za napad na Europu!“ Strašno! Strava i užas! Pod hitno otvoriti zaboravljena već atomska skloništa (gdje ih tu i tamo još ima), očistiti podrume, pripremiti najlonske čarape s kukuruznim brašnom za preko nosa i usta, ruksake napuniti suhom hranom za dulji boravak pod zemljom… Proamerički tzv. kolektivni Zapad već dvije godine i kusur plaši Stari kontinent ruskom agresijom na Europu u čemu je Ukrajina tek prvi korak, pokusni kunić, probni balon… Tako nešto.
„Posjedujemo tajne dokumente o tomu da Rusija priprema nuklearni napada na Europu!“ – dramatizira FT. Ni više niti manje, nego nuklearni napad na Europu kao da je Vladimir Vladimirovič uistinu sišao s pameti. Što, dakako, propaganda proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada trubi već dvije i pol godine, teško blamirajući svoje obavještajce, svemirsku tehnologiju za ratove zvijezda, oružje nafutrano umjetnom inteligencijom što ga u neograničenim količinama šalje Kijevu zajedno s milijardama zelembaća koje Volodimir Zelenski i družba arče bez milosti i ratnog smisla…, a pobjede ni od korova. Rusa na koljenima i Putina s bijelom zastavom pred Bijelom kućom nigdje na vidiku jer, eto, razrađuju skori „nuklearni napad na Europu“!? Blitz Krieg, koji nije uspio ni na Kijevu, a imao bi uspjeti na cijelomu Starom kontinentu!? Budalaština na entu.
Nije nikakva tajna – ako ćemo pravo, na razne načine već od 1946. godine i potpale tzv. Hladonog rata dvaju blokova, kapitalističkog Zapada na čelu sa SAD-om i NATO-om i komunističkog Istoka na čelu sa SSSR-om i Varšavskim paktom, što je sada inačica stanja u Europi i svijetu – dakle, nije nikakva tajna nikomu s makar dva zrna soli u glavi da se Rusi stalno, kontinuirano pripremaju za rat s proametičkim tzv. kolektivnim Zapadom. Ne samo na svom tlu, gdje računaju da će biti izazvani za žestoko i svim sredstvima uzvratiti po ključnim metama u Europi, SAD-u, Aziji, na Bliskom istoku i bilo gdje na Kugli. Ta je (samo)obrambena strategija ekvivalent istovrsne i također kontinuirane zapadne strategije imperijalnog pokoravanja Rusije, tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić). Prije svega, rušenjem nepoćudnog režima u Kremlju – bio Kobe Staljina, Hruščovljev, Jeljcinov, Gorbčovljev ili pak Putinov ili tako neki suverenistički na ruski način – i instaliranjem sebi odanoga/pokornog (tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti, sic transit) navaljnovskoga, itsl. tipa.
Rusi se stalno pripremaju za rat s Amerikom baš kao što se i Amerika stalno priprema za rat s Rusijom. I jedni i drugi okupljaju saveznike po svaku cijenu, lažu jedni o drugima, diplomatski i propagandno podvaljuju i obmanjuju cijelu Kuglu, naoružavaju se i prijete, ali ne kriju da su vrlo budni i spremni na rat „budemo li izazvani/napadnuti“. E sad, da i jedna od suprotstavljenih strana – koje ipak strogo drže do operativne funkcije tzv. crvenog telefona između Moskve i Washingtona – uistinu vjeruje da može pobijediti makar i preventivnim udarom, rat bi odmah počeo. Rusi imaju nuklearnu moć s četiri superprojektila sudnjeg dana (Sotona-2, npr.), po dva na istočnu i zapadnu obalu SAD-a, zbrisati Ameriku s lica zemlje, ali i SAD nije deficitarnoga nuklearnog arsenala, potpomognutog saveznicima, uništiti život u Rusiji, najvećoj zemlji na svijetu, pa…
Jedni o drugima zapravo znaju sve bitno, a to i jest odbijajuće za povući prvi potez. Jer tada više nema natrag, nismo zn ali, nećemo više: glave vlastitih žitelja stavljene su na panj, a sjekira je u slobodnom padu.
Prepjevavajući FT-ovo otkriće tople vode – je li, Rusi se pripremaju za rat u Europi, ali i na svom teritoriju – Bajruši piše kako je „ruska doktrina opasna i za Ruse“, jer se u njoj navodi „stavljanje protupodmorničkih raketa s nuklearnim bojevim glavama na površinske brodove i podmornice“. E sad, što je tu tako alarmantno za europsku sigurnost – koju Zapad ne gradi na dogovoru, miru, povjerenju i suradnji, nego na ucjenama, tzv. sankcijama, prijetnjama, subverzivnim destabilizacijama nepoćudnih režima i vojnim intervencijama – znaju samo vojni lumeni efteovsko-bajrušijevskog tipa. Svaka zemlja koja ima vojsku i drži do svoje sigurnosti uvježbava se za možebitni rat, osobito u kriznim i vrlo opasnim okolnostima sumraka političke pameti. Što je tu sablažnjivo ili čudno da Rusi uvježbavaju svoju vojsku za različite ratne scenarije u okolnostima kada u Ukrajini ratuju ne toliko protiv Ukrajinaca, koji su lak zalogaj u svakom smislu, nego posredno protiv SAD-a, NATO-a, EU-a i inoga tzv. kolektivnog Zapada!?
Mora da je Putin dobro svladao davnašnji nauk „kumrovečkog Jože“, savezničkog pobjednika u Drugomu svjetskom ratu i partizanskog vojskovođe koji je uvjerljivo bio porazio najsposobnije generale Trećeg Reicha: „Spremajmo se kao da će sutra biti rat, a živimo kao da će 100 godina vladati mir“. Što bi po efteovsko-bajrušijevskog „logici“ trebala Rusija (ne) činiti u okolnostima kada joj je SAD namjerio istalirati NATO na ukrajinsko-ruskoj granici, instalira ga u Švedskoj i Finskoj, baca oko na Moldaviju i Gruziju, itsl.: graditi se nezainteresiranom za ničim izazvan oružani provokativ ili se vratiti puškama ostragušama i oštrenju sablji iz vremena zaporoškog kozaka Tarasa Buljbe!? A pojedinačno najmoćniji u svijetu nuklearni arsenal ostaviti pod ključem sedam brava i čekati da joj neka zapadna budala sruči nuklearnu sunčanicu na Moskvu? Glupost.
Podjednaka glupost kao i ova „sezonska“ efteovsko-bajrušijevska o Putinovim namjerama da napadne Europu. Kao, je li, miško Jerry si umišlja da je kadar izmlatiti slona. Jest da je Putin – prisiljen dodatno zatezati desetljećima već zategnut konopac prema SAD/NATO/Zapadu – podigao svoje nuklearne snage na viši stupanj pripravnosti, što zapadni ancile smatraju blefiranjem, a ruska ratna mornarica izvodi vojne vježbe u Arktičkom i Tihom oceanu te Baltičkomu motu i Kaspijskom jezeru, ali to je daleko od bilo kakve ratne prijetnje. Jest pokazivanje mišića, ali nije ratna prijetnja nikomu, pogotovo cijeloj Europi. Po toj bi „logici“ i SAD-NATO-ove sa saveznicima/partnerima vojne vježbe uz ruske granice, u blizini Kine, Sjeverne Koreje ili Irana, etc. također trebale značiti ratnu prijetnju tim zemljama? Ili globalno? Što pak znači dolazak NATO-ovih ratnih brodova u Crno more? Bezazlen turistički izlet, pa onda nije na mjestu reagiranje iz Kremlja: „Poduzet ćemo odgovarajuće mjere“?
Pazi sad esencijalne vojno-medijske FT-ove mudrosti via Robert Bajrušu u Jutarnjem listu: „Više nema sumnje: Rusija već duže vrijeme obučava svoju mornaricu za napade nuklarnim projektilima u potencijalnom sukobu s NATO-om na tlu Europe. Neki od ciljeva su zapadna obala Francuske i Barrow-in-Fumess u Velikoj Britaniji, koji su detaljno opisani u tajnom dosjeu za ruske časnike, u vremenu prije nego je Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu, a to je tek dio ruskih planova koji su dospjeli do Financial Timesa (FT). FT je još u veljači pisao o 29 tajnih ruskih vojnih dosjea sastavljenih između 2008. i 2014., koji dokazuju da je Moskva već tada uvježbala korištenje taktičkog nuklearnog oružja u slučaju konflikta s NATO savezom, a sada su ih još detaljnije proučili.
Pokazalo se kako dokumenti sadrže različite scenarije za korištenje nuklearnog oružja. Kriteriji za potencijalni nuklearni odgovor se kreću od neprijateljskog upada na ruski teritorij (što se sada dogodilo upadom ukrajinske vojske tridesetak kilometara u dubinu ruskih pokrajina Kursk i Belgorod, a nema nuklearnog odgovora, op. a.) do specifičnih situacija, kao što je uništenje 20 posto ruskih strateških podmornica s balističkim raketama ili tri krstarice“. I? Gdje je tu dokaz o Putinovom pripremanju nuklearnog napada na cijelu Europu, čak na francusku atlantsku obalu i Otok, ako je ta strategija odgovor na NATO-ov ulazak u Rusiju i uništenje dijela ruske ratne mornarice? Nema ga. Međutim, uopće nije tajna da ruska obrana nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta već ima odavno isprogramiran nuklearni odgovor na sve neprijateljske mete u NATO-ovim zemljama, i puno šire. Vi nas na ciljniku, i mi vas pa, je li, kom’ pita, kom’ tepsija!? Kakvo otkriće tople vode? Čije? Čemu?
FT i Bajruši iz Jutarnjeg valjda žive u nekom paralelnom svemiru, pa „ova otkrića“ (koja uopće nisu nikakva otkrića, nego odavno bjelodane činjenice) daju na sva javna zvona, „jer pokazuju kako je Rusija zamislila sukob protiv NATO-a, planirajući niz snažnih napada diljem zapadne Europe“. U slučaju izravnog ratnog sraza – zapravo SAD-a i Rusije, jer je NATO formalni alat za pokriće imperijalne agresije megakorporativnog kapitalizma na tzv. zapadnim demokratskim vrijednostima (sic transit) još nepodjarmljeni dio Kugle – nuklearni će projektili gađati mete u Rusiji iz svake od zemalja članica Sjevernoatlantskog saveza, pa zato neće biti pošteđene. Štoviše, Rusija je javno obznanila popis tzv. neprijateljskih zemalja na komu se obrela i Bijedna Naša. Krivnjom analfabetske i vrlo nepromišljene vanjske politike CRO premijera Andreja Plenkovića.
Pa, je li, budu li iz Rusije i prijateljskih joj država letjele nuklearne bojeve glave u proamerički dio Europe, neke će jamačno pogoditi i Zagreb. Jer, „otkako ste jučer primljeni u NATO“, priopćila je 2009. godine službena Moskva CRO vlastima, „od danas je RH naša legitimna meta u slučaju sukoba Rusije i NATO-a.“ Jest da zapadnobalkanski samonedostatan kiflić uistinu nije nikomu važan niti ikakva prijetnja, činjenica je da svinje pojedu sve što se miješa u posije, pa… Samo se FT i Bajruši mogu čuditi „otkriću“ kako „ruska mornarica ima sposobnost za izvođenje iznenadnih i preventivnih udara i masivnih raketnih napada iz različitih smjerova“, odnosno da je rusko „nuklearno oružje u pravilu namijenjeno kombinaciji s drugim sredstvima masovnog uništenja kako bi se postigli ciljevi“. A ti su uništenja ključnih neprijateljskih vojnih i industrijskih potencijala, što je ruski prioritet u sukobu s NATO-om. I to nije nikakva tajna, ali jest tajna hoće li se to i kada dogoditi, odnosno postoji li u Washingtonu i u Moskvi kritična masa pomračene pameti za pokrenuti – sudnji dan.
Jamačno ne, iako je Putin u lipnju upozorio kako će proamerička „Europa u slučaju NATO-ovog rata s Rusijom biti manje ili više bespomoćna od ruskih nuklearnih odgovora“. Bivši NATO-ov dužnosnik William Alberque, prenosi Jutarnji list, analizirao je navodno tajne ruske dosjee – a tko tvrdi da ih tzv. kolektivnom Zapadu nije podvalila ruska obavještajna služba; ne bi bilo prvi put da se SAD/NATO naveze na tanak led!? – te tvrdi kako je „taktičko nuklearno oružje manjeg dometa i manje destruktivno od strategijskog nuklearnog oružja dizajniranog još u SSSR-u za sukob sa SAD-om“, ali još može „osloboditi znatno više enrgije od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine“. Uopće nije važno to želi li Kremlj, što drži bivši direktor NATO-ova Centra za kontrolu naoružanja Alberque, da strah od ruskoga nuklearnog oružja postne čarobni ključ od kojega strahuje Zapad, nego je presudno prestati se igrati nuklearnim atomima.
To nije nikakav štos i nitko neće biti globalni frajer ukazujući kažiprstom na potencijalnu nuklearnu gljivu nad tuđom glavom. Ljudskom je rodu do mirne, zdrave i ugodne plovidbe svojom Kuglom po milenijskoj elipsi oko naše jedine zvijezde bez koje nikomu nema života.