Postoji rizik od toga da politike EU-a za prilagodbu možda neće biti razmjerne klimatskim promjenama, objavio je Europski revizorski sud.
Tijekom posljednjeg desetljeća gospodarski gubici nastali u EU-u zbog ekstremnih događaja povezanih s klimom kao što su suše, toplinski valovi i razorne poplave, iznosili su u prosjeku 26 milijardi eura godišnje. U slučaju da današnje gospodarstvo EU-a bude izloženo globalnom zagrijavanju od 1,5 °C do 3 °C iznad razina iz predindustrijskog razdoblja, što je konzervativna procjena, došlo bi do godišnjeg gospodarskog gubitka u iznosu od 42 milijarde eura do 175 milijardi eura, navode revizori.
“Sud je ispitao kako EU rješava hitnu potrebu za prilagodbom ekstremnim klimatskim uvjetima koji su sve učestaliji. Utvrdili smo probleme u načinu na koji se politike provode na terenu. Ako se provedba mjera EU-a ne poboljša, postoji rizik od toga da ambicije u pogledu prilagodbe EU-a možda neće biti razmjerne klimatskim promjenama”, izjavio je Klaus-Heiner Lehne, član Suda zadužen za tu reviziju.
EU općenito ima čvrst okvir zahvaljujući kojem može postati otporan na klimatske promjene, no revizori su utvrdili da su se u nekim slučajevima u dokumentima koji se odnose na nacionalnu strategiju za prilagodbu upotrebljavali zastarjeli znanstveni podatci te su troškovi mjera prilagodbe bili podcijenjeni ili izostavljeni. Također, revizori su anketirali ispitanike iz 400 općina u državama članicama obuhvaćenim revizijom i utvrdili da ispitanici u velikoj mjeri nisu bili upoznati sa strategijama i planovima za prilagodbu klimatskim promjenama te da nisu upotrebljavali alate EU-a za prilagodbu (Climate-ADAPT, Copernicus i Sporazum gradonačelnika EU-a).
Naišli su i na više primjera proturječnih politika, primjerice projekte za zaštitu od poplava u područjima gdje su se građevinske dozvole i dalje izdavale za nove kuće u istom području u kojem postoji rizik od poplava. Utvrdili su i da postoje dva projekta koja mogu dovesti do loše prilagodbe, tj. kojima se može povećati osjetljivost na klimatske promjene ili izloženost klimatskim promjenama umjesto da se one smanje. Primjeri loše prilagodbe obuhvaćaju promicanje navodnjavanja usjeva za koje je potrebna veća količina vode umjesto prelaska na usjeve za koje je potrebna manja količina vode ili ulaganje u energetski štedljive snježne topove umjesto stavljanja naglaska na cjelogodišnji turizam. Osim toga, nekim se projektima, kao što su oni u vezi s dohranjivanjem plaže, nudi samo kratkoročno rješenje za prilagodbu.
Revizori zaključuju kako je potrebno poboljšati i izvješćivanje o prilagodbi, ono trenutno ne omogućuje evaluaciju napretka ostvarenog u prilagodbi klimatskim promjenama u državama članicama jer je uglavnom opisno i ne sadrži mjerljive podatke.

