Strani radnici ne znaju dovoljno o svojim pravima u Hrvatskoj, niti kako ih zaštiti, a dio ih se boji prijaviti probleme na koje nailaze, kaže pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
U razgovoru s Hininom novinarkom Dubravkom Grubišić, pučka pravobranitelijica Tena Šimonović Einwalter upozorila je da se radnici iz zemalja Trećeg svijeta, koji trenutno sačinjavaju oko 8 posto radne snage u Hrvatskoj, suočavaju ovdje s manjkavom integracijskom politikom, slabim mogućnostima za učenje hrvatskog jezika, a ponekad i s rasizmom.
Prebleme im izazivaju različita kršenja radnih prava od strane poslodavaca, a ponekad i neadekvatni uvjeti smještaja. Strani radnici ne znaju dovoljno o svojim pravima u Hrvatskoj, niti kako ih zaštiti, a dio ih se boji prijaviti probleme na koje nailaze.
U odnosu na ukupni broj stranih radnika, i na uvjete u kojima žive, broj pritužbi instituciji pučke pravobraniteljice je relativno malo: lani ih je bilo desetak, a ove godine oko trideset. Pritužbe se najčešće odnose na rad bez radne dozvole, prekovremeni rad dulji od dopuštenog, neisplatu plaća ili neplaćeni prekovremeni rad, uskratu tjednog odmora, nedostavljanje obračuna isplaćene plaće, a neki ukazuju i na loše uvjete rada.
„Prema informacijama koje dolaze do nas, kod stranih radnika postoji zamjetan strah od prijavljivanja – strah ih je govoriti, otkrivati svoj identitet. To je povezano i s činjenicom da je njihova radna dozvola trenutno vezana za konkretnog poslodavca kod kojeg rade, pa je za pretpostaviti da se boje ukazati na povrede prava kako ne bi dobili otkaz.“
Pučka pravobraniteljica smatra da država ne radi dovoljno radi zaštite prava stranih radnika i radnica. Ona je ipak oprezno optimistična zbog najavljenih izmjena Zakona o strancima, kojim će se radne dozvole moći produljivati s jedne na tri godine i koji će pružati radnicima mogućnost mijenjanja poslodavaca unutar istoga zanimanja. Ona smatra da bi država morala regulirati i druga pitanja koja su važna za integraciju i poštivanje prava stranih radnika, u prvom redu mogućnost učenja jezika i uvjete smještaja.
Na osnovu medijskih izvještaja Šimonović Einwalter uočava postojanje rasističkih incidenata prema stranim radnicima, „iako ne znamo koliko je napada neprijavljeno“. Kada incident izađe u javnost, dodaje, bitno je da osim pravne osude i sankcioniranja počinitelja postoji i javna osuda, da se šalje poruka o neprihvatljivosti rasizma prema stranim radnicima, kao i svima drugima koji su mete rasizma.
Pučka pravobraniteljica upućuje prigovore i na rad agencija za zapošljavanje, koje najčešće „uvoze“ stranu radnu snagu u Hrvatsku. U određenom broju slučajeva te agencije krše pravni okvir koji bi trebao regulirati njihov rad. „Primjerice, prema Zakonu o tržištu rada ne smiju uzimati naknadu od tražitelja zaposlenja, što se ponekad ipak događa.“
Strani radnici iz dalekih zemalja, ističe Šimonović Einwalter, ponekad se zadužuju i plaćaju velike iznose da dođu raditi u Hrvatsku. Prije kretanja na put obećaju im se uvjeti rada koji se po dolasku u našu zemlju ne ostvaruju, a na koje uvjete radnici ipak pristaju jer im boravak ovisi o poslodavcu, a nerijetko je egzistencija njihovih obitelji ovisna o novcu koji šalju kući.
