Predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković optužio je sinoć Gong za političku pristranost u predsjedničkoj kampanji, prikazujući sebe i svoju stranku kao žrtvu javnog difamiranja.
“Pozivam ekipu iz Gonga da krene po društvenim mrežama na sve moguće profile koji godinama imaju govor mržnje protiv mene i HDZ-a da ih prijave tim velikim platformama i da te platforme donesu odluke o zabrani govora mržnje od strane njih 100.000 otprilike. Gong je nevladina udruga u kojoj su isključivo kriteriji da se podržavaju lijeve političke opcije.”
Plenković je dodao da nema problema s Gongovim navodno lijevim vrijednosnim sustavom, ali ga smeta što pritom „glume da su neovisni“: „Ne mogu glumiti da su neovisni, a uvijek zagovarati jedne političke opcije, a drugima bacati nekakav teret na leđa. Navečer nekada kad to sve gledam, ne znam da li bih se smijao ili plakao, to je živi show.”
Dodao je da je Gong, slično kao i predsjednik Republike zoran Milanović, „fiksiran na njega osobno“. Rekao je da više mržnje, laži, konstrukcija, nevjerojatnih budalaština u eteru dugo, kaže, nije vidio. “Metodologija obrane im je da napadnu HDZ, a to nema nikakve veze sa mnom ni s HDZ-om.”
Navodni stav Gonga prema HDZ-u i njemu osobno smjestio je u širi politički kontekst: “Imate SDP koji se potpuno diskvalificirao da bude upravljačka stranka, nisu za upravljati ničime, Možemo! koji je predvodnik histerizacije političke scene, ovdje su sami sebi skuhali ovu kašu i sad tu kašu bacaju na nas. Sami su propali u svoje blato, od Kekin i Benčić vide se samo čuperci, ali se čuju krici ‘nije do nas, kriv je HDZ’. Pitam sve te ljude koji optužuju HDZ da se mi bavimo ovime – jeste li vi normalni? Potpuno nenormalno, toliko nezdravo za političku scenu i sve još garnirano enormnim govorom mržnje.”
Ustvari, Gong se već četvrt stoljeća zalaže za uvođenje liberalno-demokratskih praksa u domaći politički sistem, i za liberalno-demokratsku političku kulturu. „Tajnu“ njegova „sukoba“ s HDZ-om vrlo je jednostavno odgonetnuti: od osamostaljenja Hrvatske HDZ je preko četvrt stoljeća proveo na vlasti, kontinuirano i sistematski suzbijajući razvoj liberalno-demokratske prakse i kulture. To suzbijanje zadobivalo je različite pojavne oblike, od masovnih kršenja ljudskih prava i ubojstava pripadnika „neprijateljske“ etničke skupine devedesetih, do zarobljavanja institucija koje bi trebale biti nezavisne od političke vlasti danas. Ustavni sud i glavni državni odvjetnik samo su zadnje takve institucije u nizu, a HDZ-u se, evidentno, prohtjelo pod svoju kapu smjestiti i instituciju predsjednika Republike. HDZ se, dakle, sam odavno profilirao kao glavni “neprijatelj” liberalne demokracije u Hrvatskoj, pa ga ne mora čuditi što ga oni koji se zalažu za takav politički model vide kao ugrozu. Takav način upravljanja hrani sam sebe, što je vidljivo i iz aktualnih afera u kojima se (ionako posve anemičnoj) predsjedničkoj kandidatkinji Ivani Kekin smještaju kontakti s „mafijom“ i kupovina nekretnina na atraktivnim lokacijama.
