Na okruglom stolu „Kako do bolje zdravstvene skrbi za sve?“ koji je bio održan 20. rujna u Hrvatskom domu Split istaknuto je niz primjera nedovoljne, a prijeko potrebne suradnje između zdravstvenog sustava i socijalne zaštite, problema (ne)dostupnosti zaštite za stanovništvo na otocima, potrebu za proširenjem specijalističkih zdravstvenih usluga u mjestima izvan Splita kao i uspostavu mobilnih timova koji bi obilazili pacijente i oboljele na terenu.
Mirela Stanić-Popović, izvršna direktorica udruge Krijesnica uvodno je predstavila rezultate istraživanja o pristupu zdravstvene zaštite iz perspektive građana Republike Hrvatske provedenog na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika u sklopu EU projekta Zdravstveni opservatorij, pod vodstvom Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
U Hrvatskoj je u 2022. godini zabilježena relativno visoka stopa nezadovoljenih zdravstvenih potreba, čak 8,9%. Najčešći uzrok nezadovoljenih zdravstvenih potreba u ovom istraživanju bile su duge liste čekanja (60%), a šanse za nezadovoljenom zdravstvenom potrebom bile su 87% veće u najstarijoj dobnoj skupini u usporedbi s najmlađom. Oni koji imaju kroničnu bolest imaju 75% veću vjerojatnost da će imati nezadovoljene medicinske potrebe. Od ranije je poznato da više nezadovoljenih potreba imaju siromašne osobe te stanovnici otoka i manje razvijenih kontinentalnih regija.
Nikola Serdarević, predstavnik pacijenata i mreže Zdravstveni opservatorij iz udruge Terra, predstavio je javnopolitičke smjernice koje je mreža Zdravstveni opservatorij prepoznala kao nužne za unapređenje dostupnosti zdravstvene zaštite, posebno istaknuvši uspostavu javno dostupne baze podataka o dostupnosti zdravstvene zaštite u Hrvatskoj koja bi sadržavala informacije o resursnoj raspoloživosti, vremenskoj i geografskoj pristupačnosti i priuštivosti zdravstvenih usluga, objava godišnjih izvještaja HZJZ-a o dostupnosti usluga u Hrvatskoj te formiranje i davanje legitimiteta stručnom povjerenstvu Ministarstva zdravstva u koje bi bili uključeni predstavnici pacijenata s ciljem definiranja prijedloga za medicinski prihvatljivo vrijeme čekanja na ključne zdravstvene usluge. Sa smjernicama je upoznato i Ministarstvo zdravstva.
Mirela Stanić Popović naglasila je da su izradom ovih smjernica, udruge, znanstvenici i zdravstveni stručnjaci okupljeni u mreži Zdravstveni opservatorij pokazali da žele biti produžena ruka Ministarstva zdravstva i ustanova odgovornih za njihovu provedbu, te da prihvaćaju suodgovornost za njihov potencijalni učinak i utjecaj.
Primarijus Marko Rađa, ravnatelj Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, adresirao je specifične izazove dostupnosti zdravstvene zaštite u županiji, naglašavajući da je Splitsko-dalmatinska županija „Hrvatska u malom“ zbog svoje razvedene obale, brojnih otoka, specifičnosti zaleđa i ruralnih dijelova. Istaknuo je veliki problem dostupnosti zdravstvenih usluga na otocima, gdje je, primjerice, Dom zdravlja na Visu prije nekoliko godina pripao Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije zbog čega je lokalno stanovništvo često primorano putovati do Splita za uslugu vađenja krvi. “Otoci su naša bolna točka i trudimo se da osiguramo veći broj medicinskog osoblja i zdravstvenih usluga”, rekao je Rađa.
Rađa je istaknuo i problem nedovoljne suradnje između zdravstva i socijalne zaštite, na što se nadovezala i Helena Bandalović, zamjenica pročelnice Županijskog ureda za zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, koja se složila da je suradnja zdravstva i socijalne zaštite na niskoj razini te istaknula napore županije da osiguraju ambulante za osobe koje borave u domovima za starije i nemoćne. Bandalović je pohvalila Dom zdravlja SDŽ i ravnatelja Rađu koji aktivno rade na razvoju mogućnosti širenja specijalističkih zdravstvenih usluga izvan grada Splita.
Marina Vidović, predsjednica Udruge za promicanje mentalnog zdravlja Feniks iz Splita, naglasila je da zdravstvo mora biti što više prilagođeno pojedincu i njegovim individualnim potrebama. Rekla je da je Klinika za psihijatriju KBC-a Split preopterećena, s premalo doktora te da se pružanje zaštite često svodi na pružanje farmakoterapije i pripisivanje lijekova. Psihoterapija je sve manje dostupna te preskupa onima kojima je najpotrebnija. Kao dio mogućeg rješenja ona vidi uspostavu mobilnih timova koji bi obilazili oboljele u mjestima stanovanja i koji bi se sastojali od stručnjaka različitih struka poput psihijatra, medicinskih sestara, psihologa, peer stručnjaka, itd.
Rezultati o nacionalnom istraživanju o pristupu zdravstvenoj zaštiti objavljeni su u znanstvenom radu Access to healthcare and health literacy: empirical investigation, objavljenom u časopisu Health Policy. Voditeljica istraživanja i autorica rada je doc.dr.sc. Ana Bobinac s Ekonomskog fakulteta u Rijeci.