Ususret Međunarodnom danu borbe protiv zlouporabe droga, 26. lipnja Udruga Vida upozorava na trendove u konzumaciji i tretmanu ovisnosti kod žena.
Prema EMCDDA, krovnoj europskoj agenciji za monitoriranje droga i ovisnosti, četvrtina svih osoba s ozbiljnim problemima konzumacije i ovisnosti su žene. No, prema podacima Ministarstva zdravstva iz 2022. godine, žene sačinjavaju jednu trećinu ukupnog broja osoba u Hrvatskoj koje su u tretmanu liječenja i odvikavanja od ovisnosti u bolničkom, izvanbolničkom sustavu te u terapijskim zajednicama.
„Podatak je alarmantan, i on najvjerojatnije sugerira ugrubo definiranu kombinaciju uzroka: povećanje konzumacije sredstava ovisnosti kod žena te povećanje obuhvata i dostupnosti usluga za žene. Iako ovo potonje ohrabruje jer znači da se čine pomaci u tretmanu za žene, statistika je opterećena i prvim uzrokom: detektirano povećanje konzumacije kod žena i promjena omjera muškaraca i žena u korist povećanja udjela žena u ukupnom broju ovisnih osoba i onih koji zlouporabljuju sredstva ovisnosti“, kažu u Vidi.
Ova udruga navodi sljedeća dva osnovna problema u vezi tretmana žena s poremećajima ovisnosti i zlouporabe zabranjenih opojnih sredstava:
(1) žene se suočavaju s jedinstvenim problemima kada je u pitanju korištenje supstanci s obzirom na spol (razlike temeljene na biologiji) i rod (razlike temeljene na kulturno/društveno definiranim ulogama). Istraživanja „ženske ovisnosti“ kristaliziraju specifične i kompleksnije potrebe koje se odnose kako na fizičke odrednice zdravlja tako i psihološke te socijalne, te
(2) programi tretmana dizajnirani su prema potrebama muškaraca i kao takvi ne ostvaruju željene učinke kod žena te ne motiviraju žene za ulazak u tretman.
Žene se suočavaju s jedinstvenim problemima kada je u pitanju korištenje supstanci s obzirom na spol (razlike temeljene na biologiji) i rod (razlike temeljene na društveno definiranim ulogama), kažu u Vidi. Korištenje supstanci kod žena tako ima tendenciju da se razvije u ovisnost brže nego kod muškaraca, a učestalost i učinci na fizičko zdravlje problematične upotrebe supstanci među muškarcima i ženama su različite: za ilustraciju, žene sporije metaboliziraju alkohol i druge psihoaktivne tvari od muškaraca čime se štetni metaboliti dulje zadržavaju u tijelu i imaju veću vjerojatnost od muškaraca da razviju oštećenja nakon konzumiranja niže razine alkohola u kraćem vremenskom razdoblju.
Iste razlike nalaze se također u poremećajima mentalnog zdravlja povezanim s korištenjem supstanci gdje PTSP, kao i anksiozno-depresivni poremećaji i poremećaji hranjenja zauzimaju najviša (i najalarmantnija) mjesta stope komorbiditeta ovisnosti kod žena (npr. među ženama koje traže liječenje zbog zlouporabe supstanci, stope fizičkog ili seksualnog zlostavljanja su visoke, u rasponu od 55 do 99 posto, a mnoge od njih manifestiraju simptome povezane s traumom u skladu s dijagnozom PTSP-a).
„Veća vulnerabilnost žena ovisnica u odnosu na muškarce evidentirana je u brojnim istraživanjima u svijetu i kod nas. Značajan dio vulnerabilnosti odnosi se na društvene uloge od kojih na oporavak najznačajnije utječe majčinstvo, a rodna pripadnost značajno utječe i na smanjene mogućnosti na tržištu rada i veću opterećenost stigmom i autostigmom“, ističe udruga Vida.
Najznačajniji rezultat ovih razlika, dodaju, jest slabiji obuhvat žena tretmanima, između ostaloga i zbog nedostatka odgovarajućih tretmana za ove faktore vulnerabilnosti, a posebno u resocijalizaciji. Dominantno, programi tretmana dizajnirani su prema potrebama muškaraca i kao takvi za žene ne ostvaruju željene učinke. Isto je rezultiralo potrebom na ženama usmjerenim programima tretmana koji će odgovarati na specifičnosti potreba žena u oporavku. U Hrvatskoj generalno nedostaje resocijalizacijskih izvaninsitucionalnih usluga za osobe s problemima ovisnosti, a suvišno je reći da uopće nema onih koje prate rodno orijentiran psihosocijalni tretman za žene te ukazuje na potrebu osnivanja istih, kažu u udruzi Vida.
Glavni i povezani uzroci zbog kojih su žene u tretmanu ovisnosti izjednačavane s muškarcima ili izostavljane, jesu brojčana „zanemarivost“ u odnosu na mušku populaciju te društvena stigma potencirana rodnim ulogama (npr. majke), kumulirana negativnim konotacijama subgrupa ženske populacije (npr. seksualne radnice, zatvorenice, drugačije socijalno marginalizirane itd.). Na kraju, Vida naglašava postojanje potrebe da se poveća broj istraživanja u području razvoja i tretmana ovisnosti kod žena kao i da se o temi govori u javnom (stručnjačkom i nestručnjačkom prostoru) s dva krajnja cilja: boljeg razumijevanja procesa i potreba žena u ovisnosti i riziku te, jednako važno, smanjenja društvene stigme, jedne od glavnih barijera oporavka.
