Povodom 32. godišnjice zločina na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara, beogradski Fond za humanitarno pravo zahtijeva od institucija Srbije da procesuiraju oficire bivše JNA koji su direktno doprinijeli izvršenju tog zločina, odustanu od podrške ratnim zločincima, okončaju višegodišnju potragu za posmrtnim ostacima žrtava i omoguće stvaranje dostojanstvene kulture sjećanja na žrtve.
Za zločine na Ovčari su po komandnoj odgovornosti pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju osuđeni pukovnik JNA Mile Mrkšić – komandant Operativne grupe (OG) Jug i Gardijske motorizirane brigade – na 20 godina zatvora i major JNA Veselin Šljivančanin – načelnik organa sigurnosti OG Jug i Gmtbr – na 10 godina zatvora. Pred pravosuđem Srbije, za ubojstvo najmanje 200 ratnih zarobljenika na Ovčari procesuirani su samo neposredni izvršioci. Optužena su 24 pripadnika lokalne TO Vukovar i dobrovoljačke jedinice Leva Supoderica, od kojih su dva preminula, dva dobila status svjedoka suradnika, devet je pravnosnažno oslobođeno i 11 pravnosnažno osuđeno na kazne zatvora u rasponu od dvije do dvadeset godina.
“Uprkos izrečenoj presudi, Veselin Šljivančanin je danas član Glavnog odbora vladajuće Srpske napredne stranke i čest sagovornik medija gde nastupa u svojstvu analitičara. U pismu od osmog aprila ove godine, Šljivančanin tvrdi da u presudi koja mu je izrečena ‘decidno stoji da ja i vojnici pod mojom komandom nismo činili zločine’, manipulišući na taj način činjenicama i izostavljajući da je presudom utvrđeno da on, iako je bio odgovoran za njihovu bezbednost, nije učinio ništa da zaustavi premlaćivanje ratnih zarobljenika na Ovčari i nije preneo adekvatna naređenja vojnoj policiji za njihovo obezbeđenje”, ističe Fond za humanitarno pravo.
Umjesto javne podrške počiniocima ratnih zločina, državni zvaničnici i institucije Srbije dužni su da svoju pažnju posvete žrtvama zločina na Ovčari i javno iskažu pijetet prema žrtvama i njihovim porodicama, dodaje FHP. Početni korak je obilježavanje lokacija u Srbiji na kojima su bili logori za civile i pripadnike hrvatskih snaga, zarobljene tokom opsade i nakon pada Vukovara, i učešće na komemorativnim skupovima koje u Srbiji već 32 godine održavaju nevladine organizacije.
Fond za humanitarno pravo naglašava da je za efikasnu potragu za posmrtnim ostacima nužno otvaranje arhiva JNA i prikupljanje informacija od pripadnikâ vojske, dobrovoljačkih formacija i drugih lica koja su bila upoznata s događajima na Ovčari i čija saznanja mogu da ukažu na mjesta na kojima se skrivaju posmrtni ostaci žrtava.
Nakon izricanja pravnosnažne presude u predmetu koji je vođen u Srbiji, FHP je u ime porodica ubijenih na Ovčari podnio tužbe za naknadu štete zbog smrti bliskog lica i zastupao žrtve tokom višegodišnjih procesa. Jedanaest postupaka je okončano u korist tužilaca, koji su ostvarili pravo na naknadu štete. Time je država Srbija i formalno priznala svoju odgovornost za zločin na Ovčari. FHP smatra da ne postoje prepreke za odlučne postupke u svrhu uspostavljanja pune odgovornosti za zločin na Ovčari, pronalaska nestalih osoba i podrške žrtvama.
U nastavku, FHP podsjeća na zbivanja te jeseni 1991. godine: Neposredno po zauzimanju Vukovara, 20. novembra 1991. godine, pripadnici JNA izveli su ranjenike, bolesnike, civile i pripadnike hrvatskih oružanih snaga iz vukovarske bolnice i odveli ih u hangare na poljoprivrednom dobru Ovčara, koje se nalazi oko pet kilometara jugoistočno od Vukovara. Od trenutka kad su ih doveli na Ovčaru, pripadnici TO Vukovara i dobrovoljačke jedinice Leva Supoderica zatočene Hrvate su premlaćivali, ponižavali i zlostavljali, u prisustvu pripadnikâ Vojne policije JNA. U večernjim satima, pripadnici JNA su se, po naređenju pukovnika Mile Mrkšića, povukli sa Ovčare, a pripadnici TO Vukovara i jedinice Leva Supoderica su tokom noći između 20. i 21. novembra 1991. godine izvodili zatočenike iz hangara i odvodili ih, u grupama od po 10 do 20 ljudi, na lokaciju Grabovo. Na toj lokaciji, ispred ranije pripremljene masovne grobnice, streljali su ih. Na Ovčari su, uz ranjene pripadnike hrvatskih oružanih snaga, ubijeni i civili, dve žene i tri maloletnika: Ružica Markobašić (32), koja je tada bila u poodmakloj trudnoći, Janja Podhorski (60), Dragutin Balog (17), Igor Kačić (16) i Tomislav Baumgertner (17).
Iz masovne grobnice na lokalitetu Grabovo ekshumirano je 200 tijela, a identificirane su 193 žrtve. Posmrtni ostaci sedamnaest žrtava pronađeni su u okolnim grobnicama, dok se za posmrtnim ostacima ostalih žrtava još uvijek traga.
