Više od trećine djece u Hrvatskoj u dobi od 7 do 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu, a gotovo četvrtina 15-godišnjaka pretila je. U trenutku kada se sve više govori o potrebi da djeca budu fizički aktivna, roditelji u Hrvatskoj izdvajaju tisuće eura za izvanškolske sportske aktivnosti svoje djece. Nekoliko roditelja za H-Alter govori o opterećenju budžeta. Bez članarina mnogi klubovi ne bi mogli preživjeti. Josip Varvodić, novi predsjednik HOO-a, za H-Alter kaže da želi da se atletika, gimnastika i plivanje treniraju bez članarina.
Svaki početak školske godine donosi nove brige za učenike, ali i njihove roditelje. Jedna od njih su i troškovi, kako oni vezani uz školu, tako i oni za izvanškolske aktivnosti.
Posebna stavka u budžetu roditelja je plaćanje sportskih treninga, koji za neke obitelji postaju izuzetno skupi. Sve nam je na primjeru svog 13-godišnjeg sina, inače nogometnog vratara, opisao Ivan Raguž.
“Mjesečna članarina u klubu iznosi 70 eura, a plaćamo je svih 12 mjeseci. Oprema nije pretjerano skupa, oko 150 eura, ali postoji i potrošni materijal te rukavice. Na ta dva izdatka potrošimo 200 eura svaka tri mjeseca, odnosno 600 eura godišnje. Tu je i plaćanje sudjelovanja na dva turnira – jedan plaćamo 280, a drugi 300 eura. Ukupno je to blizu 2200 eura godišnje”, rekao nam je Ivan, koji ima i mlađeg, sedmogodišnjeg sina, koji ide stopama svog starijeg brata.
“Ja sam sretan što mi to kao obitelj možemo sebi priuštiti, ali sam svjestan da mnogi to ne mogu”, kaže Ivan.
Njegov primjer pokazuje koliko bavljenje sportom može opteretiti kućni budžet, ali pitanje nije samo financijsko. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije koje u svojim analizama koristi Eurostat, 36,1 posto djece u Hrvatskoj u dobi od 7 do 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu, uključujući pretilost, dok je 15,4 posto djece te dobi pretilo. Hrvatska je pritom među europskim zemljama s visokim udjelom djece s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. Na razini Europske unije prekomjernu tjelesnu masu ima oko četvrtine djece u toj dobnoj skupini, dok ih je oko 11 posto pretilo.
Istodobno, podaci za 15-godišnjake pokazuju da u Hrvatskoj 24 posto mladih ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost, u odnosu na 21 posto na razini Europske unije. Brojke pokazuju koliko je važno djeci omogućiti dovoljno kretanja i bavljenja sportom. No upravo tu nastaje paradoks: u trenutku kada se sve više govori o potrebi da djeca budu fizički aktivna, organizirani sport za dio roditelja postaje ozbiljan financijski izdatak i to se odnosi i na onu najmanju djecu, koja brzo i napuste treninge.
“Moja sedmogodišnja kći je prošle godine trenirala ritmičku gimnastiku. Članarina je bila 55 eura mjesečno, a morali smo plaćati i kostime za nastupe. Bile su dvije-tri predstave i za svaku su se trebali nabavljati posebni kostimi koji su koštali 25-30 eura, ali smo se mi roditelji dogovorili da koristimo samo jedan, onaj prvi, za sve predstave”, rekao nam je Davor Drezga.
Kupovanje kostima, odnosno opreme je dodatni trošak roditeljima. Recimo, osnovni paket opreme u KK Bosco je prošle godine koštao 52 eura, a sastojao se od tri majice kratkih rukava i jedne ‘hudice’. Dres je koštao 30 eura, trenirka 60, naddres 20, majica po 15, pamučni šorc 24, ruksak 25, čarape 5, torba 30, a ručnik 20 eura. Roditelji to nisu bili obavezni kupovati, ali često se pod pritiskom djece, koja se ne žele razlikovati od druge koja su to dobila, odluče na kupnju dijela opreme iako im budžet to ne dozvoljava.
Djeca su podložna utjecaju okoline, ali dio odgovornosti za loše fizičko stanje djece u Hrvatskoj snose i roditelji.
“Nekim je roditeljima sve oko sporta i treninga jednostavno prevelik financijski izdatak i to je potpuno razumljivo. Ali ima i onih koji se, dok lagano ispijaju popodnevnu kavicu u lokalnom kafiću, pravdaju da nemaju vremena za dječje aktivnosti. Lakše je djetetu dati nešto veći džeparac i prepustiti mu da se samo zabavlja po raznim fast foodovima, trgovačkim centrima ili po kvartu. Za relativno malo novca dostupni su mu cigarete, alkohol i energetska pića, a dobar dio vremena provede skrolajući po društvenim mrežama”, kaže Branko Kordić, otac 14-godišnje košarkašice koji za mjesečnu članarinu plaća 60 eura.
“Često čekamo djecu da završe trening jer nam se jednostavno ne isplati vraćati kući, a onda ubrzo ponovno sjedati u auto i voziti prema dvorani. Dobro je što gotovo uvijek ima neki roditelj s kojim možeš sjesti na kavu dok traje trening, pa se tako ljudi upoznaju i druže. Ako je netko iz istog kvarta ili ide u istom smjeru, brzo krenu i dogovori – koji dan će tko voziti djecu, gdje će ih pokupiti i tko ih vraća kući. Tako si međusobno barem malo olakšamo”, kaže Branko.
Upravo je vrijeme roditelja jedan od troškova koji se najčešće ne vidi kada se računa koliko zapravo košta bavljenje djeteta sportom. Ako dijete trenira tri puta tjedno, a roditelj svaki put izgubi oko sat vremena na čekanje, riječ je o otprilike 13 sati mjesečno. Dio tog vremena može donijeti i izravne troškove: ako roditelj svaki put ode u kafić i potroši, primjerice, 2,50 eura na čaj ili kavu, to je oko 32,50 eura mjesečno. No, tih 32,50 eura nije oportunitetni trošak, nego stvarni novčani izdatak. Oportunitetni trošak je vrijednost onoga što je roditelj mogao učiniti s tih 13 sati da ih nije proveo čekajući dijete – primjerice raditi, provesti vrijeme s obitelji ili se baviti nekom drugom aktivnošću. Stvarna cijena dječjeg sporta tako je viša od iznosa koji roditelj svakog mjeseca uplaćuje klubu.
Liječnički reket
Na članarinu, opremu, prijevoz i vrijeme roditelja od ove se godine nadovezuje još jedan trošak. Novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša, koji je na snazi od ožujka 2026., propisuje da sportaši moraju imati važeće uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, a za većinu sportova pregled se mora ponavljati jednom godišnje. Pregled uključuje, među ostalim, klinički pregled, mjerenje krvnog tlaka, 12-kanalni EKG i laboratorijske pretrage. Prema Ministarstvu zdravstva, cijena novog, detaljnijeg pregleda iznosi oko 70 eura. Za dijete koje trenira jedan sport to je još jedan godišnji izdatak, a u obitelji s dvoje ili troje djece koja treniraju sport taj se trošak brzo multiplicira.
Spor oko tog pregleda dignut je i na najvišu političku razinu pa je Ivana Kekin iz Možemo! uputila javna pitanja ministrici zdravstva Ireni Hrstić.
“Na temelju kojih stručnih i znanstvenih podloga hrvatska djeca trebaju sve te silne pretrage koje ne trebaju ni njemačka, ni austrijska ni francuska djeca. Iako europske pedijatrijske smjernice jasno kažu da su sve te pretrage nepotrebne, na kojim smjernicama vi temeljite ovaj reket?”, upitala je Kekin u videu objavljenom na društvenim mrežama.
Ministarstvo zdravstva na ranije upite Ivane Kekin odgovorilo je da je novi pravilnik donesen na temelju Zakona o sportu, s ciljem ujednačavanja standarda zdravstvenih pregleda sportaša. Iz Ministarstva pritom ističu da se prema novom pravilniku pregled obavlja jednom godišnje, dok se ranije obavljao dvaput godišnje. Prema njihovim navodima, detaljniji pregled stoji oko 70 eura, što znači da je godišnji trošak za roditelje, unatoč opsežnijem pregledu, usporediv s ranijim sustavom.
Klubovi u problemu
Dok se političari prepucavaju, roditelji moraju plaćati liječničke preglede, članarine i sve ostalo što je potrebno kako bi im djeca trenirala. Klubovi, s druge strane, ne bi mogli funkcionirati bez naplate članarina.
“Da nema članarina, ne bi bilo kluba. Mi dobivamo neki novac od Grada Zagreba, ali to je nedovoljno za sve naše troškove. Moramo platiti termine dvorana, honorare trenera koji su ionako mali, opremu, sudačku kotizaciju na turnirima i razne druge stvari”, rekao nam je voditelj omladinske škole KK Bosco Luka Jovanović.
Jedan od načina kako bi klubovi mogli smanjiti participaciju roditelja u članarinama su europski projekti. Futsal Dinamo je provoditelj jednog takvog projekta.
“Mi smo provoditelji projekta ‘Zajedno u igru’ kojeg sufinancira Europski socijalni fond Plus u iznosu od 98 posto. Sva naša djeca koja su iz ranjivih skupina, a čiji su se roditelji prijavili za sudjelovanje u projektu, besplatno treniraju u Futsal Dinamo. Isto tako imamo i treninge za djecu s poteškoćama u razvoju što se također financira iz ovog projekta. Ukupno je 33 djece obuhvaćeno ovim projektom’, rekla nam je koordinatorica za projekta i partnerstva u Futsal Dinamu Patricia Hrenek. Ona, pak, ističe, da nije jednostavno sudjelovati u europskim projektima.
“Projekti Europske unije znaju biti dosta zahtjevni. Lagala bih kada bih rekla da bilo tko može napisati taj projekt. To oduzme dosta vremena, dosta je teško zadovoljiti sve kriterije, a onda slijedi i evaluacija. No, sve se to isplati jer na kraju se može imati dosta koristi od EU projekata”, kaže Hrenek.
Pitanje financijske dostupnosti sporta pokušava otvoriti i Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” (HUNS), koja je početkom listopada pokrenula inicijativu “Sport za svako dijete”. HUNS putem peticije traži da se osnovne članarine za bavljenje organiziranim sportom djece financiraju iz javnih sredstava, kao i obvezni zdravstveni pregledi djece sportaša, tako da taj trošak ne pada na roditelje.
“Podržavate li inicijativu da se svoj djeci u RH osigura besplatno bavljenje organiziranim sportom kroz financiranje osnovnih članarina iz javnih sredstava te da se obvezni zdravstveni pregledi djece sportaša financiraju iz javnih sredstava, bez troška za roditelje?” stoji u tekstu peticije. HUNS pritom upozorava da roditelji uz članarine već plaćaju opremu, putovanja, natjecanja i druge troškove te da dodatni izdaci mogu biti prepreka uključivanju djece u sport ili njihovom ostanku u klubovima. Inicijativa zasad predstavlja prijedlog promjene načina financiranja sporta, a ne postojeći sustav – potpisivanje peticije samo po sebi ne znači da će članarine ili liječnički pregledi postati besplatni.
Josip Varvodić (HOO): Za bazne sportove ne bi se trebala plaćati članarina
Online peticije rijetko kada nešto promijene, ali promijeniti bi mogao čelni čovjek hrvatskog sporta. Josip Varvodić je na mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora izabran početkom kolovoza, a već krajem tog mjeseca je govorio upravo o problemu preskupih liječničkih pregleda sportaša i najavio da će HOO tražiti rješenje. Aktualnu situaciju je komentirao i za H-Alter.
“Moramo težiti tome da se bar određeni dio članarina u troškova smanji. Moja je ideja pokušati organizirati da barem za bazne sportove – atletiku, gimnastiku i plivanje – ne postoji članarina. Onda bi imali široku bazu djece u baznim sportovima koja bi bila spremna za koji god se drugi sport odluče. Ako bi to uspjeli, dobili bi veći broj djece koja se aktivno bave sportom”, rekao je Varvodić za H-Alter.
Dok se Varvodić i političari ne dogovore, roditelji će nastaviti izdvajati velike novce za sportske treninge djece. Ivanov sin ne može s vratarskom karijerom čekati dok se stvari ne promijene, baš kao ni Brankova kćer s košarkaškom. Davorova kćer je odustala od gimnastičarske karijere, ali sigurni smo da će se ubrzo poželjeti baviti nekim drugim sportom. A onda slijedi obiteljsko zbrajanje troškova…
