Europska komisija nedavno je registrirala Europsku građansku inicijativu kojom bi se, među ostalim, zabranilo svim europskim građanima rođenima nakon 2010. da kupuju cigarete. Ideja je postupno ukinuti legalno pušenje, no sudeći prema statistikama, to bi izazvalo značajne probleme u nekim državama članicama, s obzirom da mladi očito vole pušiti.
Prevela Marina Kelava
Nova europska građanska inicijativa ima za cilj stvoriti “okruženje bez duhana i vidjeti prvu europsku generaciju bez duhana” do 2030. Kako bi to postigli, aktivisti pokreću drastičnu mjeru: Europljani rođeni nakon 2010., čak i nakon što navrše 18 godina, ne bi smjeli kupovati duhanske proizvode. Djeca koja sada imaju 12 godina ili mlađa ne bi smjela kupovati cigarete kao odrasle osobe, te bi bila prva generacija koja je pošteđena njihovih štetnih utjecaja na zdravlje i okoliš.
Činjenica da je pušenje nevjerojatno štetno za nečije zdravlje vjerojatno je do sada već svima postalo očigledno. Postoji, na primjer, jasna veza između pušenja i određenih vrsta raka i ukupnog kraćeg životnog vijeka. Osim toga, opušci imaju veliki utjecaj na okoliš ako završe u prirodi, posebice u prirodnim vodama, gdje štete ekosustavima. Sve ovo vrijedi čak i bez razmatranja ekološkog otiska proizvodnje duhana, što otvara dodatna pitanja. Dakle, da, pušenje je doista značajan problem, ali odluka o tome isplati li se protiv njega boriti tako drastičnim zakonodavstvom uvelike ovisi o tome hoće li mladi Europljani biti voljni prestati pušiti.
Bez obzira na učinkovitost, zabrana kupnje duhanskih proizvoda osobama rođenim nakon 2010. stvorila bi problematičnu pravnu situaciju. Od 2028. godine države bi mogle razlikovati dva punoljetna građanina samo na temelju njihove dobi, iako su oni zakonski jednaki. Ova pojava postoji u drugim državama, ali samo u privremenom obliku. Najpoznatiji primjer je SAD, gdje je zakonski odrasloj osobi od 18 godina zabranjeno kupovati alkohol dok ne navrši 21 godinu, iako se ima sva druga prava kao punoljetni građanin. S druge strane, razlika između dva građanina koja ostaje trajna, za sada je bez međunarodnog primjera i može se tumačiti kao diskriminacija. Zato bi europski zakonodavci donošenjem ovakvog zakona stvorili prilično velik kaos u pravnom okviru EU-a.
Ako bi mladi ljudi bili voljni odreći se navike pušenja, zvuči razumno da bi ova politika mogla postati posljednji čavao u lijes europskog pušenja, čak i ako sada samo mali broj mladih Europljana puši i počnu pušiti tek kasnije, obično u svojim 20-ima. U ovom bi slučaju možda čak i dvostruka pravna mjerila bila isplativ rizik, čak i uzimajući u obzir sve problematične aspekte, budući da bi politika mogla rezultirati značajnim poboljšanjem kvalitete života mnogih Europljana. S druge strane, ako mnogi mladi ispod 18 godina već puše u nekoj zemlji i ako je pušenje dio svakodnevnog života mladih, prijedlog bi se lako mogao obiti o glavu i dovesti do porasta crnog tržišta, pri čemu bi mladi ljudi konzumirali duhanske proizvode niže kvalitete ili čak opasne.
Statistike sugeriraju da postoje velike razlike u tom pogledu među europskim državama članicama, a rješenje koje bi odgovaralo svima ne bi nužno bilo učinkovito. Prema nedavnim podacima Eurostata, Mađarska je vodeća na ljestvici pušača među mladima (15-19 godina). 28,6% mladih u Mađarskoj puši, 8% više nego u drugoplasiranoj Njemačkoj, a 13,5% više nego u EU ukupno (15,1%).
Podaci o pušenju mladih
Mađarska je jedina država članica EU u kojoj je udio pušača među pušačima od 15 do 19 godina veći od udjela pušača u općoj populaciji. U zemlji u kojoj 28,6% mladih ljudi puši, samo 19,3% svih odraslih ima tu naviku, što je u srednjem rasponu podataka za europske zemlje. Dakle, ili će mladi ljudi s vremenom prestati pušiti, ili je zemlja na pragu toga da ima jednu od generacija s najviše pušača u dugo vremena. Ostale zemlje EU-a s visokom statistikom pušenja mladih imaju malo drugačiju sliku. Stope pušenja kod mladih obično su slične ostalim dobnim skupinama u populaciji, stoga je vjerojatno da ljudi jednostavno počnu pušiti u vrlo mladoj dobi. To ne čudi u slučaju Austrije, gdje je dobna granica za kupnju duhana 16 godina. S druge strane, dobna granica u ostale četiri zemlje je 18 godina, pa se ova politika ne može u potpunosti okriviti za problem.
S druge strane, postoji nekoliko država članica u kojima, iako je pušenje istaknuto među općom populacijom, mladi trenutno puše u znatno nižem omjeru. Zemlja s najvećom stopom pušača u EU je Bugarska, gdje puši 28,7% stanovništva. Ipak, samo 14,3% mladih Bugara puši. To nije niska brojka u usporedbi s drugim zemljama EU, na primjer najniža statistika za mlade (4,1%) i opću populaciju (6,4%) zabilježena je u Švedskoj. No, a Bugarsku bi bilo veliko postignuće već i to da se novi mladi ne pridruže pušačima.
Trenutno je stopa pušenja među mladima u 22 zemlje članice EU-a ispod 15%, pa bi u tim državama bilo lakše provesti zabranu pušenja za mlade. U ostalih pet država članica prijedlog bi izazvao značajnija pitanja, s obzirom na to da bi društvo jako osjetilo učinke pravnog dvojnog standarda. Gledajući podatke o sadašnjim tinejdžerima, moguće je pretpostaviti da će ljudi na koje utječe ovaj prijedlog politike, a koji su samo nekoliko godina mlađi od njih, trenutno imaju oko 12 godina, željeti pušiti slično kao i druge dobne skupine, ali neće biti u mogućnosti. Stoga bi te države članice trebale učiniti značajna poboljšanja u smanjenju privlačnosti pušenja za mlade, i to brzo, ne žele li da ovakva ili slična politika izazove značajne negativne učinke.
Trenutačno ne postoji čudesni lijek protiv pušenja koji bi mogao smanjiti stope pušenja među mladima i odraslima bez mjera zabrane. U našem istraživanju procijenili smo tri demotivirajuće opcije politike. Prvo, zakoni o običnoj ambalaži, drugo, prodaja cigareta u odvojenim, za to određenim trgovinama, i na kraju, cijena i omjer poreza na cigarete. Utvrdili smo da ni jedno ni drugo nije značajno smanjilo sklonost mladih pušenju, iako moramo priznati da su zakoni o običnoj ambalaži na snazi tek nekoliko godina u nekoliko država članica.
Zakoni o običnom pakiranju
Svrha zakona o običnom pakiranju je u potpunosti ukloniti logotipe poduzeća i druge elemente marke koji imaju pozitivnu marketinšku vrijednost s pakiranja cigareta. Ova je mjera prvi put uvedena u Australiji, a od druge polovice 2010-ih uvelo ju je i devet članica EU.
Čini se da se ova mjera koristi u dvije vrste zemalja, tamo gdje nema značajnih problema s pušenjem među mladima i tamo gdje su problemi doista vrlo značajni. U prvoj skupini nalazimo, primjerice, Irsku koja ima drugu najnižu stopu pušenja mladih u Europi. Francuska, Mađarska i bliža prosjeku Belgija imaju razloga da pokušaju duhanske proizvode učiniti manje privlačnima. Ipak, nema značajne razlike između zemalja koje uvode običnu ambalažu u odnosu na one koje to ne čine. Postoji blaga pozitivna korelacija, no to bi moglo biti i zato što je stanovništvo zemalja koje uvode mjeru općenito svjesnije negativnih učinaka pušenja.
Trgovine s posebnom namjenom
Prodaja cigareta u posebnim i za to namijenjenim trgovinama također nije pomogla državama članicama. U EU su takve mjere uvele tri države, Austrija, Mađarska i Italija, a rezultati su u svakom slučaju daleko od izvrsnih. Čini se da austrijski sustav, koji ima najdužu povijest, nije baš učinkovit u smanjenju pušenja među mladima, jer su austrijske stope među pet najgorih u Europi. Osim kritike tih trgovina zbog niske učinkovitosti, u talijanskom i mađarskom slučaju česta je i zabrinutost zbog korupcije.
Cijene cigareta
Za cijelu Europu vrijedi da duhanski proizvodi imaju vrlo velika porezna opterećenja. Udio poreza u cijeni prosječne kutije cigareta obično je iznad 70%, ali su česte i porezne stope iznad 80%. Najveću poreznu stopu ima Finska i iznosi čak 90 posto. Cijena kutije cigareta od 20 komada značajno varira među članicama EU. Najjeftinija je Bugarska, gdje pakiranje u prosjeku košta 2,77 eura. Najskuplja je Irska, gdje za pakiranje u prosjeku treba izdvojiti 12,81 euro.
U zemljama gdje su cijene cigareta visoke, stope pušenja nisu nužno niske. Primjerice, Francuska ima drugu najvišu cijenu cigareta u EU (9,7 eura), a ipak puši 18,6% mladih i 17,8% svih odraslih. Međutim, čini se da tamo gdje su cigarete jeftine, opća populacija puši iznad europskog prosjeka (18,4%). S iznimkom Slovenije (16,6%), svih deset država članica s najjeftinijim cijenama cigareta ima iznadprosječnu stopu pušenja.
Važno je napomenuti da nema sličnih opažanja o pušenju mladih, a sve zemlje na popisu nalaze se u srednjoj i istočnoj Europi, te bi mogao postojati kulturno-povijesni aspekt iza viših stopa pušenja.
E-cigarete u bliskoj budućnosti vjerojatno neće istisnuti tradicionalne duhanske proizvode s europskih tržišta. Najveći udio korisnika e-cigareta je u Poljskoj, gdje ta stopa iznosi 4,6%, a u 24 od 27 članica EU omjer ostaje ispod 2% prema Eurostatu.
Trenutna Europska građanska inicijativa treba prikupiti milijun potpisa iz najmanje osam država članica kako bi krenula naprijed, a čak ni u tom slučaju Europska komisija nije obvezna predstavljati zakonske prijedloge temeljene na inicijativi. Ipak, ova građanska inicijativa u skladu je s ciljevima EU protiv pušenja. EU trenutno obvezuje proizvođače da sva duhanska pakiranja pokriju znakovima upozorenja najmanje 60%, a Europska komisija je nedavno predložila i zabranu određenih aromatiziranih duhanskih proizvoda.
Štoviše, EU ne bi bila sama sa zakonom čiji je cilj postupno isključivanje pušenja. Velika Britanija također raspravlja o sličnom prijedlogu. Oni planiraju povisiti zakonsku dob za kupnju cigareta za jednu godinu svake godine nakon određenog datuma. Dakle, kada mjera stupi na snagu, ljudi koji još nemaju 18 godina zapravo nikada ne bi mogli kupiti cigarete, s obzirom da bi se zakonska dob za kupnju povećavala i stalno bila iznad njihove dobi. Ovo je pametno rješenje koje zaobilazi dvostruke standarde među odraslim građanima i druga pitanja o kojima se gore govorilo.
Dani pušenja Europljana nisu odbrojani samo prema političarima, već to misle i proizvođači duhana. Izvršni direktor Philip Morris Internationala Jacek Olczak, govoreći o britanskom prijedlogu, rekao je da bi mogao “zamisliti svijet bez cigareta”, navodi Guardian. Ovdje pod “svijetom” vjerojatno misli na zapadni svijet. Duhanske tvrtke u SAD-u i Europi trenutno rade na dosezanju alternativnih tržišta. U Africi i određenim dijelovima Azije još uvijek agresivno plasiraju duhanske proizvode čak i maloljetnim potrošačima. Na primjer, kada je mala zapadnoafrička država Togo pokušala uvesti zakon o običnom pakiranju, Philip Morris je zaprijetio tamošnjoj vladi nevjerojatno visokom tužbom, čime je dokrajčio zakonski prijedlog.
