Gradilište podzemnog spremnika u centru grada od prošloga tjedna osigurava policija. Ana Marija Huzjan, predsjednica mjesnog odbora: “Je li gradonačelnik zaista spreman svoje sugrađane trpati u maricu kao što su njega trpali u Varšavskoj? Je li to način na koji se odnosi prema građanima?“ Robert Faber, predsjednik gradske četvrti: „Javni projekt u javnom je interesu, a buni se par građana jer misle da to njima privatno narušava komoditet.”
Grad Zagreb prošloga je petka objavio da je u posljednje dvije godine ugradio 161 podzemni spremnik za otpad. Ta proslavna objava stigla je tjedan dana nakon početka radova ispred Žerjavićeve 8, čije je stanare ugradnja podzemnih spremnika uhvatila nespremne i razjarila. Radovi su započeli u petak 28. veljače, a već sljedećeg dana stanari su izašli prosvjedovati i blokirali izvođače. Prema dosadašnjim navodima, ugradnji podzemnih spremnika protive se iz nekoliko razloga. Njome gube šest parkirališnih mjesta (uključujući invalidsko koje je dosad koristio jedan stariji stanar), na Trgu kralja Petra Svačića već postoji zeleni otok na koji su navikli odlagati otpad, a i ne žele da im smrdi pod prozorom.
U protivljenju ugradnji stanare je prilično glasno podržao i Mjesni odbor Kralj Petar Svačić, no u utorak su ih ispred zgrade dočekali zaštitari Sokol Marića. Istog je dana gradonačelnik Tomislav Tomašević na redovitoj konferenciji za novinare izjavio da je u Žerjavićevoj “po pitanju kapaciteta [i] udaljenosti sve isprojektirano da funkcionira za korisnike”, te istaknuo prednosti podzemnih spremnika i vjerovanje da se većina građana slaže s njihovom ugradnjom. No, u srijedu je oko gradilišta kod kućnog broja 8 stanare dočekala interventna policija sa spremnom maricom, što je u javnosti odjeknulo kao šokantan potez. Kroz cijeli početak prošlog tjedna, uz to, Tomaševićevi izazivači na skorim izborima oblijetali su gradilište i davali izjave za medije.
Stanari i mjesni odbor tvrde da o ugradnji spremnika nisu konzultirani ni obaviješteni, a na zahtjev da vide rješenje o ugradnji radnik gradilišta pokazao im ga je na mobitelu. Grad u priopćenju prošle srijede tvrdi da stanari jesu prethodno obaviješteni, i to standardnom porukom koja najavljuje radove, a koju Čistoća tiska i lijepi oko svake lokacije koja postaje gradilište, ne navodeći pritom o kakvoj se ugradnji radi. Rješenje su gradske institucije prošlog petka isporučile Večernjem i Jutarnjem listu, ono je postalo pravomoćno još 19. veljače, a prethodnu dozvolu za ugradnju dao je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture. Novo se rješenje temelji na prethodnim rješenjima Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a stručno mišljenje i suglasnost dali su i Sektor za promet gradskog ureda za mjesnu samoupravu i promet te Odsjek za uređenje javnih gradskih prostora. U proces je, dakle, usprkos dosadašnjim navodima bio uključen niz gradskih tijela te nadležno ministarstvo, i s pravne strane sve izgleda propisno, cjelotjednoj hajci unatoč.
Van pitanja propisnosti, drama u Žerjavićevoj simptomatična je za stav i položaj građana prema gradskoj vlasti i obrnuto, u gradu traumatiziranom strukturama i opterećenom pitanjima transparentnosti. Rješenje još uvijek nije pismeno uručeno ni stanarima ni nadležnom mjesnom odboru, unatoč opetovanim zahtjevima, što postavlja pitanje koliki pristup i pravo glasa tijela mjesne samouprave imaju nad ovakvim potezima.
U razgovoru za H-Alter, predsjednica VMO-a Kralj Petar Svačić Ana-Marija Huzjan rekla je da dosadašnja praksa komunikacije s gradskim strukturama ne ulijeva povjerenje: “Mjesni odbor ne dobiva nikakve obavijesti, kao ni gradski ured za mjesnu samoupravu, o tome gdje će se odvijati radovi, raditi manifestacije itd. To se vuče još iz prijašnjih uprava, taj nedostatak komunikacije. Mi smo na početku mandata inzistirali da se to promijeni, no to nikad nije zaživjelo. Jedini put kad dobijem odgovor na svoje pitanje je ako pošaljem direktno u gradski ured koji se time bavi. Ako pošaljem na Gradsku četvrt, ne dobijem službeni odgovor. Predsjednik me zna obavijestiti neformalno, ali ne na papiru.”
Prema članku 86. Statuta grada Zagreba, predsjednik četvrti dužan je tražiti mišljenje vijeća mjesnih odbora o gradskim prijedlozima poput ugradnje podzemnih spremnika, i to prije njihovog predlaganja na gradskoj skupštini. Prema zapisnicima, VMO Kralj Petar Svačić dao je na svojoj 8. sjednici pozitivno mišljenje o prijedlogu programa građenja komunalne infrastrukture iz studenog 2022., kojim je predviđen početak ugradnje podzemnih spremnika, kao i za kasnije izmjene tog prijedloga i istovjetne godišnje programe. Prvo negativno mišljenje o prijedlogu građenja komunalne infrastrukture MO je dao u studenom prošle godine na 44. sjednici, kada je proces ugradnje već debelo bio u provedbi.
Huzjan tvrdi da se u specifičnom slučaju Žerjavićeve posljednjih tjedan dana viša gradska tijela brane javnošću informacija: “Oni su se ogradili time što su objavili kartu spremnika na web stranici, no ja sam tek neki dan čula da ta stranica postoji. Moramo li mi kao građani svaki dan posvetiti svoje vrijeme istraživanju tih stranica?”
Informacije na web stranicama možda jesu javne, ali je upitno koliko su dostupne – u Gradskim vijestima, pretraga pojma “podzemni spremnici” ne isporučuje nijedan rezultat, već se najava podzemnih spremnika iz srpnja 2023. nalazi na stranicama Čistoće. Objava iz listopada iste godine nalazi se na lokaciji “Naslovna nova”, do koje smo došli neintuitivnim pretraživačem na gradskoj web stranici. Individualnih objava o svakoj lokaciji ugradnje nema, iako su ti podaci dostupni na spomenutoj karti.
Linije komunikacije o Žerjavićevoj, prema Huzjan, nisu protočne ni s višim upravnim tijelima: “Poslala sam mail u Grad, na Četvrt, na Ured za mjesnu samoupravu, Ured za graditeljstvo, Čistoću i molila da se zaustave radovi i da se to revidira. Nitko mi nije odgovorio, nisam dobila ni odbijenicu.” Iz Huzjanine perspektive, mjesna samouprava u Zagrebu danas je lupanje na vrata koja nitko ne otvara.
Prema članku 74. gradskog statuta, mjesni odbori i gradske četvrti put su kojim građani mogu sudjelovati u samoupravnim odlukama, no po pitanjima komunalne infrastrukture imaju ograničene ovlasti. Vijeće gradske četvrti izrađuje plan komunalnih aktivnosti temeljen na planovima mjesnih odbora svog područja, no to se odnosi isključivo na programe koji, prema članku 79., “nisu obuhvaćeni drugim planom ili programom” te su mnogo manjeg opsega od ugradnje spremnika. VGČ je člankom 80. ovlašteno davati prijedloge o razvoju komunalne strukture, no to se odnosi na oborinske vode, čišćenje javnih površina te gradsko zelenilo i ceste, ne na način prikupljanja otpada. Prema članku 86. gradskog statuta, ipak, gradska su tijela dužna konzultirati vijeće gradske četvrti o prijedlozima “kojim se uređuje (…) gradnja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture”. Potom je vijeće obavezno konzultirati vijeće mjesnih odbora prije donošenja mišljenja.
Prema predsjedniku VGČ-a Donji grad, Robertu Faberu, to je i učinjeno, i to davno: “Gradonačelnik je obavio savjetovanje sa svim gradskim četvrtima 2022. i prije nego što je odluka poslana na savjetovanje, već u pripremi toga, da se iskažu neki problemi.” Naveo je i načine na koje je mjesni odbor mogao djelovati na odluku o spremnicima u Žerjavićevoj 8: “Godine 2022. provedeno je javno savjetovanje, gdje su svi mogli dati primjedbe, i svima je iz mjesnih odbora rečeno da je to u toku. Zatim je u cijelom gradu bilo sedamnaest tribina, u svakoj gradskoj četvrti pa tako i Donjem gradu, na koje su ljudi mogli doći i pitati sve što ih zanima, gdje će se i kojom dinamikom postavljati podzemni spremnici. Rečeno im je i da vide bi li neke lokacije odgovarale postavljanju podzemnih spremnika. Dobili smo svega nekoliko prijedloga, ali su se oni pokazali neadekvatnima zbog podzemne infrastrukture.”
Na makro razini, dakle, podzemni spremnici dio su višegodišnjeg gradskog projekta, a mjesni su odbori o njima informirani kao i svi drugi građani, u etapama provedbe šireg projekta: “Novi je sustav krenuo s plavim vrećicama, a tamo gdje su sada podzemni spremnici micale su se kante za miješani komunalni otpad, u što su mjesni odbori bili upućeni.“
Faber nam je rekao i da su mjesnim odborima informacije bile dostupne i putem sastanaka koordinacije mjesnih odbora koje je, kao predsjednik vijeća gradske četvrti, dužan održavati barem jednom mjesečno. Naveo je da “iz mjesnog odbora Kralj Petar Svačić unazad više od godinu dana na koordinacije nije došao gotovo nitko”. Upitali smo ga jesu li podzemni spremnici najavljeni na tim sastancima: “Nije se predstavljala konkretna lokacija. No bilo im je rečeno kada su se određivale lokacije spremnika, i gdje ih mogu naći. Nitko nije poslao primjedbu.” Pismeni dopisi VGČ-a mjesnim odborima i stanarima u ovakvim projektima pritom nisu praksa: “Vijeće nema tu obvezu jer se to radi na javnoj površini te ne spada u našu ingerenciju, niti mi to financiramo, već Grad. No ti podaci su javni, i tko god je iz mjesnog odbora zainteresiran, bez problema dolazi do njih ”. Naglasio je da očekuje da su vijećnici u mjesnoj samoupravi proaktivni, prate zbivanja i donose konkretne prijedloge za djelovanje u njihovom području.
S druge strane, Huzjan tvrdi da proaktivnost njezinog i drugih mjesnih odbora u centru nailazi na zid. “Vijećnici su prestali dolaziti na koordinacije jer se na tim sjednicama ništa ne rješava, već su one kao stranački pamflet i služe da nam se objasni kako se što uspjelo u drugim četvrtima. Sve što mi tražimo i pitamo, možda 10-15 posto toga se ostvaruje, i to samo kroz plan komunalnih aktivnosti.” Čak i ako je komunikacija regularna, dakle, ne znači da je i učinkovita i fluidna, a prisutnost policije u Žerjavićevoj je neminovno zastrašujuća, te dodatno produbljuje pitanje stava vlasti prema građanima.
Huzjan to vidi kao presedan u nekoliko posljednjih godina i suprotnost stavu gradonačelnika prije mandata: “Da li je zaista spreman svoje sugrađane trpati u maricu kao što su njega trpali iz Varšavske? Je li to način na koji se odnosi prema građanima na čijim je krilima ova vlast došla kritizirajući upravo takvo odnošenje?” Spareno sa slabo vidljivom i višegodišnjom procedurom ugradnje podzemnih spremnika, koja očito nije protekla informacijskim kanalima stanara Žerjavićeve 8, policijsko patroliranje izgleda kao metoda zastrašivanja u neskladu s proklamiranim vrijednostima.
No, Faber smatra da taj zaključak ne drži vodu jer su prethodni prosvjedi bili potpuno drugačije prirode: “Prosvjedi u Varšavskoj su bili zbog toga što se javna površina htjela dati za financijski interes privatniku. Ovdje imamo obrnutu situaciju – javni projekt u javnom interesu, a buni se par građana jer misle da to njima privatno narušava komoditet.” Također smatra prisutnost policije nužnom s obzirom na to da su zbog stanara radovi morali biti obustavljeni jer ih nitko osim policije ne može spriječiti u blokadi: “I sam sam im rekao da ostave situaciju kako jest i da zaštite gradilište kako netko ne bi upao u dijelom iskopanu jamu. Drugi dan je bila prisutna zaštitarska tvrtka, ali i njene ovlasti su ograničene. Svako takvo ometanje radova financijski košta Grad jer se ti strojevi plaćaju za radni sat, a stoje, što se mjeri u priličnim ciframa. Od policije se tražilo da dođe zaštititi gradilište jer ona ima druge ovlasti u slučaju da netko nasilno sprečava radove, tj. da ulazi u područje koje je ograđeno za radove.”
Upitali smo Fabera nemaju li građani pravo mirno prosvjedovati, ako se protive gradnji ispred vlastite zgrade. Rekao je da oni to mogu, ali i da je ulazak na gradilište rizik i po same stanare: “Smijete li na gradilište ulaziti i zbog vlastite sigurnosti? Tko je kriv ako netko od njih padne i polomi se? Tko bi bio kriv, Grad, Holding? I sami radnici moraju poštovati zaštitu na radu.” Iako se situacija zasad primirila objavom rješenja, u tijeku je žalba stanara, a i mjesna peticija. “Vidjet ćemo koliko ćemo uspjeti skupiti potpisa, ali svakako nije u pitanju dvoje ljudi. Da je u pitanju i jedan čovjek, treba ga primiti i razgovarati s njim”, zaključila je Huzjan.
Iz disbalansa između mjesnog odbora i vijeća četvrti u centru lako bi se mogao izvući zaključak o stranačkim previranjima unutar Možemo! Iako se predstavlja kao nezavisna vijećnica, političku platformu na čijoj je listi Huzjan, prema statutu stranke, čine stranka Možemo! i “političke inicijative i pojedinci koji su uključeni u aktivnosti i prihvaćaju ciljeve, a nisu članovi Stranke”. Neovisno o članstvu, dakle, Huzjan putem platforme ipak predstavlja stranku. No, sugovornica tvrdi da je većina vijećnika na listi izvan Možemo! te da su mnogi od njih razočarani u provođenje mjesne samouprave tijekom mandata stranke. Rekla je da je zbog toga i napustila stranku nakon nekoliko mjeseci članstva: “Što se taj mandat dulje odvijao, i kroz nedostatak komunikacije i reagiranja na naše zahtjeve i potrebe, nismo mogli zaključiti ništa drugo nego da jedna uska grupa ljudi unutar stranke ima svoje projekte i zamisli kako bi Grad Zagreb trebao izgledati i što je bitno za njega. Ne znam koliko se to preklapa s onime što mjesni odbori i građani misle.” U slučaju Žerjavićeve, ne preklapa se, no validno je zapitati u kolikoj je mjeri manjak konsenzusa uzrokovan s obje strane političke ulice. Prema Huzjan, konsenzus u gradu je jednosmjeran, i dolazi s vrha: “Ako je o spremnicima u Žerjavićevoj zatraženo mišljenje od VGČ-a mislim da je to sto posto prošlo, jer Možemo! ima većinu i njihovi vijećnici u VGČ-u dižu ruku nekritički.” Za inicijative odozdo stranački vrh pritom, prema sugovornici, nema sluha: “Neki mjesni odbori mole za javni WC, poput MO-a August Šenoa i Mimara. Nikako da to dođe na red. To su sve stvari koje život znače, koje su građanima potrebne, koje dižu kvalitetu života, a za koje nitko nema sluha.”
Mini drama u Žerjavićevoj tako je iznjedrila dvije velike ispodpovršinske perspektive koje je u predizbornom vremenu teško pomiriti. Gradska tijela u Žerjavićevoj djeluju unutar svojih ovlasti, no predsjednica MO-a tvrdi da građani nemaju dovoljnu ingerenciju nad odlukama. Prema statutu, obje su razine mjesne samouprave – i MO-i i GČ-i dužni “uvažavati interes Grada u cjelini”, što ugradnja podzemnih spremnika na javnim prostorima jest, no prema tvrdnjama Huzjan, interesi MO-a se zauzvrat ne uvažavaju. Faber to pak demantira i naglasak stavlja na manjak involviranosti određenih MO-a. Ti dijametralno suprotni navodi nalažu da pravu istinu o zagrebačkoj mjesnoj samoupravi pod ravnanjem Možemo! ne možemo prosuditi bez daljeg istraživanja funkcioniranja svih gradskih četvrti.
Konačno, u ovom je razdoblju presudno pitanje optike. Trenutni javni konflikt mjesnih vijećnica s platforme Možemo! s članovima stranke, kao i prisutnost policije u Žerjavićevoj, mnogim će građanima ostaviti gorak okus u ustima i izazvati sumnje u trenutno vodstvo grada. Zagreb je grad s PTSP-om, a prvotna obećanja trenutne uprave o promjeni paradigme garantiraju da će građani biti na budnom oprezu te će u nadolazećem razdoblju tražiti informacije o propustima tijekom mandata. To će ih svakako učiniti i reaktivnijima na percipirane nepravde, neovisno o projektima koji stoje iza njih. Pročišćavanje linija komunikacije, a posebice o tome što je čija ingerencija i u kolikoj mjeri zato je ključno, ne može biti odgovornost samih građana, već u njoj trebaju (moći) sudjelovati upravo mjesni odbori i vijeća gradske četvrti. Svaka gradska vlast povjerenje mora zasluživati opet iznova, a za to su potrebni modusi komunikacije prilagođeni građanima, pa i onima koji nisu informatički pismeni. U slučaju Žerjavićeve, možemo zaključiti, ti su modusi i uz najbolje namjere iza planske ugradnje spremnika, zakazali.
