Riječ je o standardnom dokumentu o planiranim prihodima i rashodima, ali koji bi uvažavao različite rodne uloge žena i muškaraca i temeljem kojih bi Grad trebao oblikovati visokokvalitetne javne usluge u koje usmjerava javni novac.
Hoće li zagrebačke gradske vlasti u idućem proračunu više uvažavati različite potrebe žena i muškaraca? Može li proračun za 2024. godinu biti rodno osjetljiv? Koje bi mjere trebale biti donesene, a kojih bi se trebalo kloniti pri usmjeravanju javnog novca, ako se želi donijeti rodno odgovoran proračun koji teži postizanju ravnopravnosti muškaraca i žena? Kako je to bilo do sada? Pitanja su to o kojima je u srijedu raspravljalo gradsko Povjerenstvo za ravnopravnost spolova. Na sjednici je predstavljena studija Rodna perspektiva proračuna Grada Zagreba u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Autorica analize je Ana Marija Sikirić Simčić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
U protekle četiri godine, to je druga po redu analiza rodne osjetljivosti zagrebačkog proračuna. Prvu je ista autorica napravila za proračun iz 2018. godine, također na inicijativu tadašnjeg Povjerenstva za ravnopravnost spolova. U oba slučaja radi se o studijama koje se bave proračunima iz vremena bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. One bi trebale poslužiti aktualnim zagrebačkim vlastima za izradu budućeg gradskog budžeta, trećeg u mandatu gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Smanjenje neplaćenog rada
Rodno odgovoran proračun nije neki paralelni dokument koji bi trebalo donijeti. Riječ je o standardnom dokumentu kojeg donosi Gradska skupština o planiranim prihodima i rashodima, ali koji bi trebao uvažavati različite rodne uloge žena i muškaraca i temeljem kojih bi Grad trebao oblikovati visokokvalitetne javne usluge u koje usmjerava javni novac.
„Rodno osjetljiv proračun ne podrazumijeva jedan proračun za žene, a jedan za muškarce. On ne stavlja ženu u povlašten položaj, niti to znači podjelu 50 posto novaca za žene, a 50 posto za muškarce. Ne može se govoriti ni da je neki proračun rodno osjetljiv ako su samo neke mjere usmjerene ka rodnoj ravnopravnosti. Pravi rodno osjetljiv proračun se ne mjeri količinom utrošenih sredstava, već je to onaj proračun koji u cjelini pokušava sagledati potrebe jedne i druge skupine i zadovoljiti ih u što većoj mjeri“, objasnila je Ana Marija Sikirić Simčić.
Za razliku od standardnog pristupa u izradi proračuna koji je često rodno neutralan, rodno odgovoran proračun uzima u obzir i tzv. neplaćeni rad (kućanski poslovi, briga za obitelj i sl.) te mentalni (nevidljivi) rad pri organizaciji kućnih aktivnosti i obaveza, a što po istraživanjima uglavnom pada na teret žena. Cilj bi trebao biti donošenje takvih javnih mjera i usluga koje smanjuju neplaćeni i nevidljivi rad, čime se postiže ravnopravnost muškaraca i žena.
To se može postići promjenama u raznim segmentima gradske politike – od javnih usluga vrtića i raznovrsnih mjera socijalne i zdravstvene zaštite pa sve do usluge prijevoza i promjena načina ulaganja u sport. Obje analize proračuna – i ona iz 2018. godine, i ova o proračunima 2019-2021 – nisu obuhvatile sve stavke proračuna, sve gradske urede i sve mjere, ali ipak daju osnovne smjernice kako bi gradske vlasti i službe trebale razmišljati pri planiranju ulaganja javnog novca – u koje usluge i kome će one koristiti ili, možda, štetiti.
Analiza pet gradskih ureda
Ana Marija Sikirić Simčić u studiji proračuna 2019-2021 analizirala je mjere pet tadašnjih gradskih ureda, od njih 24 – Ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Ureda za obrazovanje, Ureda za demografiju, Ureda za socijalnu zaštitu i osoba s invaliditetom i Ureda za sport i mlade. Ni u tih odabranih pet ureda nije analizirala sve mjere, a podatke za svoju analizu pronalazila je isključivo u javno dostupnim podacima (izvještaji o izvršenju proračuna, statistički podaci i slično), zbog čega su dijelovi studije manjkavi. Iz suhoparnih brojčanih pokazatelja o rashodima ne može se isčitati kvaliteta financirane mjere, tko su njezini korisnici (muškarci/žene) i koji su rezultati primjene. Unatoč tome, izabrani primjeri mogu biti dobar pokazatelj kako bi ubuduće gradski službenici mogli testirati primjenu i smislenost pojedinih mjera, a u svjetlu postizanja rodne ravnopravnosti.
Tako Ana Marija Sikirić Simčić u dijelu mjera Ureda za gospodarstvo upozorava na kontinuirano smanjenje izdvajanja za BICKRO BIOCENTAR (inkubator za razvoj biotehnologije) u kojem su od 19 zaposlenih njih 18 žene. Slično je i s financiranjem Zagrebačkog inovacijskog centra (Zicer) gdje su većinom žene polaznice poduzetničkih seminara. Potpore preko Zicera su bile milijun kuna 2019. godine, iduće godine su prepolovljene, da bi 2021. godine bile potpuno ukinute. Sve to koči upravo žene, vraća ih neplaćenom kućnom radu i usporava njihovu afirmaciju i konkurentnost na tržištu rada te koči realizaciju njihovih potencijala, upozorava se u analizi.
Kad gradske vlasti planiraju javni prijevoz, trebale bi imati u vidu da se žene više od muškaraca oslanjaju na njega, pa tako treba, na primjer, voditi računa o dostupnost gradskog prijevoza za žene s djecom, što bi bio primjer rodno osjetljivog pristupa.
U dijelu nadležnosti Ureda za obrazovanje, posebno su važni dostupnost jaslica i vrtića, njihovo fleksibilno radno vrijeme, udaljenost od kuće, uvođenje više rokova za upis i slično. Sikirić Simčić je pohvalila što se ulaganje u vrtiće prepoznaje kao jedan od ključnih prioriteta.
Mjere koje ženama mogu olakšati usklađivanje profesionalnog i privatnog života te smanjuje količine njihovog neplaćenog rada su i uvođenje produženog boravka i topli obroci u školama, više ulaganja gradskog novca u izvanškolske aktivnosti, sufinanciranje pomoćnika u nastavi te stipendije za učenike.
Mjera „roditelj odgajatelj“
Od svih mjera Ureda za demografiju, analizirana je samo kontraverzna mjera „roditelj odgajatelj“ za koju je 2019. izdvojeno 370,2 milijuna kuna, 2020. godine 440,7 milijuna kuna, a 2021. godine čak 507,5 milijuna kuna.
„Toj mjeri se treba pristupiti s oprezom. Ona ima svoj pozitivni aspekt, ali samo zbog toga što osigurava financijsku neovisnost jednog člana obitelji koju možda ne bi mogao naći na tržištu rada. Riječ je većinom o ženama. S druge strane trebamo paziti, jer društvo treba biti uređeno na način da svi budemo aktivni sudionici na tržištu rada, a da nam društvo osigura da to i možemo. Nije poanta da građani uzdržavaju onaj dio građana koji ne želi aktivno sudjelovati u stvaranju gospodarskog rasta i razvoja“, rekla je Sikirić Simčić.
Iz nadležnosti Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom istaknula je, među ostalim, važnost mjera koje povećavaju životni standard starijeg stanovništva u kojem prevladavaju žene (sufinanciranje troškova stanovanja, dodatak uz mirovinu) te brigu za osobe s invaliditetom (besplatni prijevoz, dnevni boravci, status roditelja njegovatelja) kao i financiranje aktivnosti pomoći žrtvama nasilja u obitelji, koje su također uglavnom žene (sufinanciranje skloništa, savjetovališta i nevladinih organizacija).
Posebno zanimanje članica i člana Povjerenstva izazvala je stavka vezana za sport, jer u analiziranim proračunima 2019. -2021. nema specificiranog iznosa ulaganja u muške i ženske sportove. Postoji samo jedna odvojena stavka, a to su – mažoretkinje, za koje se može reći da je isključivo ženska aktivnost.
„Razumijem da je ova analiza samo uvodni dokument, ali se na nekim mjestima moglo ići malo dublje čak i s postojećom statistikom koju proizvode neke druge gradske ustanove ili tvrtke. Moglo se, što se tiče sporta, izdvojiti na godišnjoj razini koliko se ne samo izravnim davanjima nego i ulaganjima u infrastrukturu ulaže na primjer u NK Dinamo, a koliko u RK Lokomotivu, dva kluba u istom rangu vrhunskog sporta. Razlike su, naravno, ogromne. Još važnije je ulaganje u rekreativni sport, posebno za djecu, što bi se moglo proširiti na to koliko postojeći programi dobro komuniciraju s djevojčicama a koliko s dječacima“, primijetio je Nikola Vukobratović (SDSS).
Lana Bobić, članica Povjerenstva iz redova stručnjaka, otvorila je i problem disproporcije ulaganja u sport i koliko uopće postoji besplatnih programa za djecu, kao i problem seksualizacije djevojčica od strane njihovih trenera.
Tanja Ališić iz Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, potvrdila je da je 70 posto sportskih gradskih resursa namijenjeno muškarcima, ali i da grad sufinancira rekreaciju koju u većini koriste žene. Napomenula je i da u Zagrebu ima 156 gradskih sportskih igrališta, od kojih je čak njih 53 za nogomet, ali da danas puno djevojčica igra nogomet. Postoji i 170 javnih sportskih igrališta kojima upravlja mjesna samouprava. Uglavnom su to boćališta na kojima su većinom muškarci, kao i nogometni, košarkaški i rukometni tereni. Na njima nije ništa organizirano nego tamo građani samostalno dolaze i za to se ne može imati statistika. Što se tiče besplatnog školskog sporta, postoji program „Vikendi u sportskoj dvorani“ za što Grad plaća stručni kadar, ali se taj program s 86 škola smanjio na 56.
Edukacija gradskih službenika
Ana Marija Sikirić Simčić objasnila je da je aktualna analiza „samo otvaranje procesa“.
„Poanta je da treba promišljati, a to trebaju činiti ljudi koji kreiraju te mjere. Zato u studiji nisu obuhvaćene sve one mjere koje bi vi možda htjeli, nego samo one najočitije. Cilj je dati poticaj onima koji kreiraju gradsku politiku da bi na kraju efekti bili pozitivni za društvo“, rekla je autorica analize.
Upozorila je da nema jedinstvenog recepta kakav bi trebao biti rodno osjetljiv proračun. Ključno je prepoznati potrebe građana.
„Ne može se samo preslikati nešto što radi neki drugi grad. To neće jamčiti uspjeh. Prije svega je važna snažna politička volja. Projekt vjerojatno nije ranije zaživio jer nije bilo tog političkog pritiska, izvana i iznutra. Glavni sudionici ovog procesa nisam ja ni članice Povjerenstva, nego službenici zagrebačke gradske uprave. Da bi se projekt rodnog proračuna mogao provesti potrebna je visoka razina rodne osviještenosti. Treba se osloniti i na pomoć znanstvene zajednice, a osobito civilnog društva“, rekla je Ana Marija Sikirić Simčić.
Kao prvi korak, nužno je educirati gradske službenike. Najavljeno je da već od sutra kreće edukacija gradskih službenika kao bi savladali metodologiju rodne analize i znali je prilagoditi specifičnostima pojedinih mjera. Čitav postupak treba otvoriti i javnosti kroz tribine i okrugle stolove.
Rada Borić (Nova ljevica), predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova, izrazila je nadu da će Grad sada, za razliku od prvog pokušaja, pokazati da ga zanima postići rodnu ravnopravnost i kroz proračun „uravnotežiti odnose žena i muškaraca“. Riječ je o apelu zagrebačkoj gradskoj vlasti kojoj pripada i Borić kroz koaliciju Možemo!, Zagreb je naš!, Nova ljevica, Zelena alternativa – ORaH.
„Ukoliko to uravnotežimo, žene će osloboditi sve svoje potencijale. Oslobodit će, na primjer, vrijeme za sport, a ne da se dogodi da tata ide na sport, a mama će kod kuće dovršavati s djecom zadaću ili će oprati suđe“, upozorila je Borić.
Žene i muškarci u Zagrebu
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine u Zagrebu živi 769 944 stanovnika, od čega su 53,37 posto žene. Žene u Zagrebu čine većinu starog stanovništva, čak je 65 posto udio žena među građanima starijim od 85 godina. Zagreb ima veliki broj samačkih kućanstava, čak njih 28,6 posto, i na taj način većinom žive žene. Daleko više žena su i samohrani roditelji, čak 83,5 posto jednoroditeljskih obitelji čine majke s djecom.
Istodobno, obrazovna struktura ide u korist žena. Prema podacima iz 2020. godine, žene čine više od 60 posto diplomiranih studenata. U analizi se upozorava na rodnu segregaciju zanimanja, odnosno tendencija da se muškarci školuju za tzv. muška zanimanja, a žene za tzv. ženska zanimanja. Žene najčešće završavaju Ekonomski, Pravni, Medicinski, Stomatološki, Filozofski i Učiteljski fakultet, a podzastupljene su na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Fakultetu elektrotehnike i računalstva, Geodetskom fakultetu i slično.
Analiza upozorava da su žene ogroman potencijal, često neiskorišten, jer i dalje postoji razlika u plaći i zaposlenosti između muškaraca i žena.
„Iako žene čine čine 52 posto radno sposobnog stanovništva i 54,4 posto visokoobrazovanog stanovništva, stopa ekonomske aktivnosti ženske radne snage je niža od ekonomske aktivnosti muške radne snage u Zagrebu. Stopa zaposlenosti i neto plaće žena su niže od muškaraca. Razlike u dohocima u nekim djelatnostima iznose više od 20 postotnih poena i to pretežito u djelatnostima u kojima žene čine značajan udio zaposlenih“, navodi Ana Marija Sikirić Simčić u studiji.
