Ciljevi gerilskog vrtlarenja su uglavnom uljepšavanje zanemarenih urbanih područja, promoviranje ekološke svijesti, uzgoj hrane, ili čin političkog protesta protiv lošeg upravljanja javnim prostorom.
Sunčano nedjeljno jutro. Provjeravam popis stvari za ponijeti: alat, vuna, gnojivo, voda, lukovice. Usput slušam audio knjigu Briding Sweetgrass, američke autorice Robin Wall Kimmerer. Diplomirana biologinja, dijelom pripadnica starosjedilačkog naroda Potawatomi, čarobno isprepliće suvremene znanstvene spoznaje s drevnim agrotehničkim znanjima i pristupom prirodi svog naroda. Na jednom mjestu kaže kako su novija istraživanja utvrdila da miris humusa, koji najintenzivnije možemo osjetiti u šumi, potiče lučenje endorfina, hormona sreće, u ljudskom mozgu. U međuvremenu Lora javlja da neće moći sudjelovati u sadnji, ali će donijeti dva kanistera vode. Petra šalje poruku da neće stići do Vukomerića po štihače. Javljam Ani da donese svoje. Sve je spremno. Krećem petnaestak minuta ranije od okupljanja dogovorenog točno u podne. Veselim se sadnji i mirisu zemlje.
Na kratkoj šetnji do dogovorenog mjesta, prisjećam se kako je sve počelo. Nakon tri godine bezuspješnih pregovora s različitim gradskim službama i tijelima lokalne samouprave o sadnji javnog voćnjaka na zagrebačkom Jarunu, tijekom jedne šetnje kvartom u lipnju, Tomislav i ja dolazimo do mjesta idealnog za sadnju, gotovo uglas izgovaramo, crnog duda. Pogledamo se i Tomislav kaže da će donirati sadnicu, ako odlučimo saditi. Naravno da ćemo saditi, čim počne sezona jesenske sadnje. Dok nestrpljivo čekamo pravo vrijeme, razgovaram s prijateljima i članovima Inicijative za javni voćnjak na Jarunu. Svi podržavaju ideju. Kad može Vladimir Dimić, zagrebački “čovjek koji sadi stabla”, možemo i mi!
Osim toga, posljednjih desetljeća diljem Zemljine kugle širi se pokret “gerilskih vrtlara”, kojeg Wikipedia definira ovako: “Gerilsko vrtlarstvo je čin vrtlarenja – uzgoja hrane, biljaka ili cvijeća – na zemljištu na kojem vrtlari nemaju zakonsko pravo na obrađivanje, poput napuštenih lokacija, neodržavanih područja ili privatnog posjeda.”
Ciljevi gerilskog vrtlarenja su uglavnom uljepšavanje zanemarenih urbanih područja, promicanje ekološke svijesti, uzgoj hrane ili čin političkog protesta protiv lošeg upravljanja javnim prostorima. Sadnjom cvijeća, voćaka, povrća ili ukrasnih biljaka želi se potaknuti bioraznolikost, ali i stvoriti osjećaj zajedništva i potaknuti građane na angažman u zaštiti okoliša.
Moje šetnje kvartom u međuvremenu se pretvaraju u istraživačke pohode: što bi se sve još i gdje moglo posaditi? Otkrivam odlično mjesto za aroniju, u blizini moje zgrade, pa dodajemo i nju na popis za kupnju.
Napokon stiže jesen, a rano zahlađenje i obilne kiše obećavaju dobru sezonu sadnje. Provjeravam vremensku prognozu: sljedeći vikend trebao bi biti sunčan! Tomislav mi javlja da ima doma i novu kućicu za ježeve. Kaže da je trebala biti postavljena u Sopnici, ali “kolegicu je grad otfikario za projekt”. Blizu mjesta gdje planiramo posaditi dud, gusta je živica, upravo idealna za kućicu. Svakako ćemo je udomiti. Javljamo se suradnicima iz Inicijative i u 3-4 dana dogovaramo tko će što donijeti.
Na rubu livade zatičem Anu, iskusnu vrtlaricu s torbom na kolica punom vrtlarskog alata i kojekakvih drugih dragocjenosti. Kod kontejnera pronalazimo dva kanistra s vodom koje nam je Lora ostavila. Uskoro stiže Rea, eko-aktivistica i vrtlarica, te u pratnji svoje kujice Fride, Mak, fotograf. Tomislav zove i javlja da je pronašao parking u blizini. Krećem prema njemu pomoći s donošenjem dvije sadnice aronije, jednog crnog duda i kućice za ježa. Dok čekamo Petru, našu krajobraznu i agronomsku stručnjakinju, u gustoj živici pronalazimo mjesto za ježevu kućicu. Čistimo živicu od raznog smeća i pod nedalekim stablima skupljamo lišće platana. Kućica je dobro ušuškana, kad stiže Petra s tri vreće zemlje. Krećemo prema mjestu na kojem ćemo posaditi dud i pitamo se: kakva će biti zemlja kad krenemo kopati?
Pretpostavljamo da je tvrda i nabijena. Obilna kiša proteklog tjedna olakšava kopanje. Zemlja je smeđa i prilično rahla. Tu i tamo nađe se koji kamen veličine šake. Mjerimo dubinu: 60 cm. Još malo proširujemo rupu, dok Petra raščešljava dudov korijen, stiješnjen u kontejneru. Na dno rupe bacamo briketirano organsko gnojivo, zatim sloj sirove vune i suhog lišća. Sve to zatrpavamo slojem iskopane zemlje. Petra provjerava dubinu. Treba dodati još malo zemlje. Utabavamo je i na nju bacamo sloj bogate kupovne zemlje.
Dubina napokon odgovara i počinjemo zatrpavati stabalce duda. Šalimo se da je ovo najluksuznije ušuškan mali dud ever. Ana je donijela tri korijena gaveza, koje sadimo uz rub kruga prekopane zemlje oko stabla. Po krugu bacamo lukovice ukrasnog luka i plave kionodokse, “snježnog ponosa”. Oboje su trajnice koje cvjetaju rano, prije nego Zrinjevac počne kositi livade, tako da ćemo moći uživati u njihovim cvjetovima početkom proljeća. Potiho se nadam ne samo da će se primiti, nego s godinama i proširiti po livadi. Zakopavamo ih na mjestu na kojem su pale.
Regenerativna poljoprivreda proučava prirodu i oponaša najbolje modele. U prirodi nema monokultura, niti išta raste u urednim redovima. Biljke formiraju mikro i makro zajednice koje se međusobno podržavaju. Tako se u kreiranju šumskog vrta preporučuje sadnja tzv. biljnih gildi ili zadruga oko svakog stabla. Svaku zadrugu čine četiri vrste biljaka: lukovice, koje predstavljaju rani pokrov u proljeće i suzbijaju travu, s kojom se mlado stablo bori za hranjiva. Zatim aromatično bilje, poput matičnjaka ili majčine dušice, koje privlači oprašivače. Treći i jako važan element su tzv. dinamički akumulatori poput gaveza ili maslačka, čiji dugački korijen “rudari” minerale iz dubljih slojeva tla. I na kraju pokrovne biljke poput djeteline koje će tijekom kasnog proljeća i ljeta sprečavati rast trave, a uz to fiksirati dušik u zemlji. Naš dud je dobio lukovice i dinamički akumulator. Aromatično bilje planiramo posaditi u proljeće.
Oko kruga slažemo kamenje koje smo iskopali i koje je Ana donijela. Nadamo se da će kamenje spriječiti kosilice Zrinjevca da priđu preblizu stabalcu i oštete ga. Na kraju malčiramo debelim slojem topolina lišća i obilno zalijevamo. Ana kaže kako je po lunarnom kalendaru upravo danas najbolji dan u godini za sadnju stabala. Petra dodaje kako će biti kiše u narednim danima. Upravo idealno za svježe presađeno stablo. U blizini usput sadim nekoliko koštica vinogradarske breskve. One su divljakuše i ne treba ih kalemiti, a vrlo brzo rode. Nadam se da će niknuti barem jedna…
Dok smo bili zabavljeni dudom, netko nam je iza leđa ukrao sadnice aronije. Prvo se javlja ljutnja, razočaranje, pa humor i pomirljivi tonovi. Rea kaže da je jedino važno da ih kradljivac doista i posadi, da ne propadnu. Zaključujemo kako su aronije bile namijenjene svima u javnom prostoru i da nam je malo krivo ako budu posađene na nečijoj vikendici.
Odlazimo na piće. Razgovaramo o izazovima koje imamo sa svojim vrtovima, jer svi vrtlarimo. Razmjenjujemo iskustva i vrtlarske savjete. Dijelimo oduševljenje šumskim vrtovima i posjetima rasadnicima, kada se obavezno kupe barem dvije-tri sadnice više od planiranog. Pitamo Tomislava do kuda se stiglo s realizacijom njegovog voćnjaka starih sorti, koji je inicirao u Starom Brestju. Kaže da je Grad prihvatio prijedlog i da se radi na njegovoj realizaciji. Prema Tomislavovim idejama, krajobrazna arhitektica i članica Inicijative za javni voćnjak na Jarunu, Tanja Udovč je s kolegicom Anom Jurišić napravila prijedlog krajobraznog dizajna voćnjaka. Nakon toga organizirane su četiri konzultativne radionice sa stanovnicima Brestja, na kojima su mogli iznijeti svoje prijedloge i primjedbe na dizajn. Dobiveni prijedlozi inkorporirani su u originalni dizajn, a Grad je osigurao novac iz Europskih fondova. Sadnja bi trebala početi iduće godine.
Raspoloženje nam se popravilo. Nakon pića idemo još pogledati lokaciju planiranu za aronije. Petri se sjaje oči i predlaže još sadnju ribiza, jesenske masline i drugog bobičastog voća na tom prostoru. Tomislav kaže da bi rado udomio dva haskapa koja se malo muče u teglama na balkonu. Objeručke prihvaćamo. Zemljini endorfini su pobijedili man made tugu. Srca su nam puna. Razilazimo se dok smo mislima već u sljedećoj gerilskoj akciji sadnje voćkarica u našem kvartu.
