Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević mlakim je, zakašnjelim i neprincipijelnim stavovima na koncu uspio ispasti zabranitelj, diskriminator i naivčina istovremeno. Gradonačelnik sigurno zna da svi mi znamo ono što i on sigurno zna, a pravi se da ne zna – a to je da će svakako biti prevaren i drugi put! I to bi vala bilo dosta! Triput je triput. Upravo oni koje je zagrebačka gradska vlast htjela „primiriti“, ne bi bili zadovoljni s još deset takvih koncerata. Cilj je, podrazumijeva se, potpuna kapitulacija glavnoga grada.
Zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića nitko neće triput preveslati. Da je odlučan i principijelan lider, dao je do znanja nekidan, izjavivši da „neće biti novih Thompsonovih koncerata u prostorima kojima upravljaju gradska poduzeća i gradske ustanove u Zagrebu“ u slučaju kolektivnog urlanja na ustaški pozdrav s početka pjevačeve antologijske Bojna Čavoglave.
Idući spektakl je najavljen za 27. prosinca, ovoga puta u zagrebačkoj Areni. Da su iz guslačeva štaba zatražili još jedan datum, dan poslije, već je medijski prožvakana činjenica, kao i to da su iz Grada rezolutno odbili od organizatora naknadno traženi datum.
Stvar je delikatna. Jer kako objašnjava gradonačelnik, trebalo je u veljači ispuniti želju srebrnim dečkima pri povratku sa svjetskog rukometnog prvenstva u Oslu i dopustiti im prisustvo pjevača na glavnom gradskom trgu. Tamo, začudo, nije bilo te famozne pjesme u čijoj „integralnoj verziji“ stoji ZDS.
I zato je, prema gradonačelniku, bilo za očekivati da neće biti pjevana na koncertnom megaspektaklu, zbog čega su „u dobroj vjeri dozvolili koncert na Hipodromu“. Tako da su u istom naletu „dobre vjere“ u ožujku potpisali i Arenu, objašnjava dalje gradonačelnik.
U Gradu su, kako shvaćamo iz Tomaševićeve objave na društvenim mrežama, naime, prevareni. Gradonačelnik sigurno zna da svi mi znamo ono što i on sigurno zna, a pravi se da ne zna – a to je da će svakako biti prevaren i drugi put! I to bi vala bilo dosta! Triput je triput.
Valja istaknuti i to da je nedugo nakon Tomaševićevog istupa „neugodno iznenađeni“ Thompsonov odvjetnik Davorin Karačić upozorio gradonačelnika na Zakon o suzbijanju diskriminacije i presudu iz 2019., prema kojoj je pjevač pred Visokim sudom oslobođen od optužbe za kršenje javnog reda i mira.
Argument, naravno, stoji na klimavim nogama, kako su ljetos zaključili uvidom u sudske dokumente na portalu Faktograf. Ipak, ne mari za to previše pjevačev odvjetnički tim koji svjetskim novinskim agencijama i gradonačelniku pred nosom maše propusnicom za korištenje ustaškog pozdrava u „integralnoj verziji“ Bojne Čavoglave. Radi li se ovdje o pravnom shvaćanju u službi svojevrsne propusnice za jednokratno ustašovanje ili o tendencioznoj interpretaciji oprečnih sudskih presuda, čini se, nikome nije potpuno jasno. Kao ni to kako bi reagirao gradonačelnik u slučaju da pravni vjetrovi zapušu na stranu ovakvih interpretacija. Kao dosljedni legalist, pretpostavljamo, novogodišnjim Thompsonovim koncertom na Trgu bana Jelačića. Jer, ako je sve po slovu zakona i narod to silno želi – čemu onda zabrane?
Gradonačelnik je sve to sigurno znao i puno prije veljače ili ožujka kad su potpisali tu prokletu Arenu. Ipak, sada, nakon što je famozni ZDS doživio revitalizaciju, a Jure i Boban u najmanju ruku toleranciju, evo gradonačelnika s najavom da kreće „dogovarati s Gradskom skupštinom oko pravila koja će vrijediti za sve izvođače i organizatore te propisati neprihvatljivost korištenja tog ustaškog pozdrava i bilo kakav poziv na diskriminaciju i rasizam na koncertima i drugim događajima koji se odvijaju u prostorima kojima upravljaju gradska poduzeća i gradske ustanove“. Dogovorio je sve, kaže, s koalicijskim partnerima iz SDP-a.
Period „dobre vjere“ nas je, dakle, dijelio od početka polugodišnjeg natezanja do ovakvog poteza. Upravu tu dobru vjeru mnogi, s pravom, čitaju kao proljetno predizborno kalkuliranje od strane nove-stare gradske uprave.
A upravo oni koje je valjda ista ta vlast htjela primiriti ne bi bili zadovoljni s još deset takvih koncerata. Cilj je, podrazumijeva se, potpuna kapitulacija glavnoga grada. I tako je gradonačelnik mlakim, zakašnjelim i neprincipijelnim stavovima na koncu uspio ispasti zabranitelj, diskriminator i naivčina istovremeno.
S lijevih pozicija, pak, trenutnu gradsku upravu za neprincipijelnost i političku nedosljednost nema tko sankcionirati, niti na ulicama niti u strukturama. Ne postoji, primjerice, lijevo krilo trenutne koalicije koje bi rezolutno stalo iza stava da ne želi sudjelovati u perpetuiranju ustašluka i tako zaprijetilo rasipanjem skupštinske većine.
Mlakim i zakašnjelim potezima ne ide se protiv grubijana. I gradonačelnik zna da mi znamo da on to zna. Čini se da za zagrebačku antifašističku budućnost nije dovoljna proračunska sića i prisustvo na Trnjanskim kresovima, vraćanje spomen ploče na Dotrščini i promjena imena perifernih ulica s nazivima ustaških simpatizera i funkcionera.
Probojem u gradske prostore, čini se, ideološka pitanja postaju i komunalnim.
Dok naša antifašistička ekipa nastavlja sjediti u istom parlamentu u kojemu se u najmanju ruku ZDS tolerira, a njihovi partneri pokušavaju internalizacijom domoljublja zaraditi jeftine političke poene, front se pomiče u drugu stranu.
Ima, pak, na strani desnice i konzervativaca dovoljno onih koji bi se veselili političkoj propasti vladajuće gradske koalicije kudikamo više. Zato gradonačelnika uporno tjeraju da se, osim i komunalnim pitanjima bavi i ideološkima problemima. Dobro su organizirani, s boljim pristupom resursima i vjernijom bazom podržavatelja ujedinjenom oko zajedničkih ciljeva. Imaju i dosljedne predstavnike i podršku na svim granama političke vlasti.
I nije nebitno to što je odmah po stupanju na mjesto šefa zagrebačkog HDZ-a Ivan Matijević zagrmio protiv „ekstremno lijeve sekte koja više od četiri godine upravlja Zagrebom“.
„Budi frajer, Tomislave, pa zabrani sve“, kako kaže njegov šef Plenković.
A upravo je šef svih šefova jedva čekao stjerati slabijeg protivnika u kut.
Tomašević ima potpuno pravo kada se žali da policija, na očiti mig Božinovića, šefa represivnog sistema, nije poduzela ama baš ništa protiv proustaškog derneka na pločnicima užeg gradskog centra netom prije hipodromskog koncerta. Sva je krivnja, od strane vladajuće partije, prebačena na gradsku upravu i ustanovu koja se zove Upravljanje sportskim objektima (USO), a koja je koncert dopustila. Ministrima je ostao dobar provod i naslikavanje na koncertu, a gradonačelniku skrivanje po zakucima zatvorenih prostora ionako ispražnjenog grada netom pred koncert pjevača čiji je okretni PR tim pustio medijski nekritički perpetuirani polumilijunski mit.
Dopustit će im još jednom, ali triput nikako.
